Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-2352/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Branka Ježek Mjedenjak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja B. P., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici M. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2465/2019-21 od 11. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2465/2019-21 od 11. studenoga 2021. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.037,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. prosinca 2016. do isplate, dok mu je točkom II naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) te predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu u njegovu vlasništvu registarske oznake ZG …-FN koje je oštećeno u prometnoj nezgodi od 8. studenoga 2016. na kolniku autoceste A3, prometni čvor J. kojim je upravljao D. O., na koje vozilo je naletio pas lutalica.

6. U postupku nije sporno da se D. O. navedenim vozilom u vlasništvu tužitelja kretao iz smjera Z. južnim kolnikom autoceste A3, prometni čvor J. lijevom trakom u smjeru istoka, koju održava i istom upravlja D. H.-O. d.o.o. koji sa tuženikom ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti za štetu koju pretrpe treće osobe. Iz smjera sjevera prema jugu na kolnik je istrčao pas, nepoznatog vlasnika, koji je naletio na vozilo tako da je pas uginuo od udarca dok je vozilo tužitelja oštećeno. Očevid je izvršen od strane djelatnika Policijske uprave Z. – II Postaje prometne policije Z. i o tome sačinjena službena bilješka te zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola i opojnih droga i lijekova u organizmu.

7. I u fazi žalbenog postupka prijeporna je obveza tuženika naknade štete na vozilu jer tuženik tvrdi da je njegov osiguranik poduzeo sve potrebne mjere za nesmetan promet autocestom i to na način da je redovno stanje prometnice provjeravala ophodarska služba te da nikakvih oštećenja na ogradi nije bilo.

8. Sud prvog stupnja iz iskaza svjedoka D. O., K. K. i T. G. te sadržaja priložene dokumentacije utvrđuje da je D. O. upravljao vozilom tužitelja brzinom od oko 110 km/h u uvjetima suhog kolnika, da je odjednom osjetio udarac jer je pas izletio ispred vozila tako da nije bio u mogućnosti isto zaustaviti, s time da je od djelatnika Hrvatskih cesta i policajaca dobio informaciju da je pas prošao ispod ograde. Iz iskaza svjedoka K. K. utvrđuje da se kolnik na autocesti održava na način da se vrši ophodnja najmanje dva puta dnevno s time da razmak ne može biti veći od osam sati, a po potrebi vrše se i intervencije, a tijekom ophodnje da se provjeravaju i ograde, osobito ako neka životinja izleti na cestu, ali da se u konkretnom slučaju radi o čvorištu koje se samo po sebi ne može do kraja zatvoriti. Ophodnja se vrši na način da lagano voze po zaustavnoj traci i vizualno pregledavaju okoliš time da je ograda na različitoj udaljenosti, na nekim dijelovima 8, a na nekim i 20 metara, a uz žičanu ogradu se nalazi raslinje koje se kosi s jedne i druge strane ograde, ali nije mogao potvrditi koliko puta godišnje se to radi. Međutim, iz ophodarskog dnevnika koji je sastavljen na dan štetnog događaja 8. studenoga 2016. utvrđuje da nije navedeno vršenje takvih radnji. Ne upisuju se oni poslovi i radnje koje ulaze u redovan opis poslova jer to nije potrebno posebno naznačiti dok se izvanredne radnje upisuju. Redovno postupanje je na način da ukoliko se prilikom ophodnje uoče kakve oštećenja na ogradi tada ih se popravi i to upiše u dnevnik, a za slučaj da se uoči životinja, to se javlja centrali i usporava promet te otvara žica kako bi se životinja uklonila, ali za taj dan to nije navedeno. On je prethodnog dana pola sata ili do sat vremena prošao tim područjem ali nije ništa primijetio. Te navode u odnosu na način održavanja prometnice utvrđuje da je u cijelosti potvrdio i svjedok T. G. voditelj tehničke jedinice uz daljnje navode da se košnja i održavanje raslinja uz autocestu odražava uglavnom od proljeća do jeseni po potrebi, pa se nije mogao izjasniti koliko se to puta radi mjesečno.

9. Iz opisanih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da osiguranik tuženika nije postupao sukladno odredbi čl. 17. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 – dalje ZC), odnosno da nije autocestu odražavao na način da je na istoj omogućio sigurno prometovanje svih sudionika, a da je istrčavanjem psa na autocestu tužitelju bez njegove krivnje nastala šteta koju mu je tuženik u obvezi naknaditi. Navedeno iz razloga što je tuženik bio u obvezi dokazati da je do istrčavanja psa na autocestu došlo bez njegove krivnje, odnosno isključivo krivnjom treće osobe, s time da pas nije bio čepiran, a tuženik je samo paušalno naveo da je psa na autocesti ostavio vlasnik ili treća osoba ali te tvrdnje, iako je na njemu teret dokaza, ničim nije potkrijepio.

10. Iz navedenog zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) pa da je tuženik u obvezi isplatiti štetu koja je nastala na tužiteljevu vozilu, pored utvrđenja da je ophodarska služba toga dana vršila ophodnju na toj dionici autoceste te nisu konstatirana oštećenja ograde. Naime, iz iskaza svjedoka proizlazi da je do štetnog događaja došlo u blizini čvorišta tako da se radi dijelom o neograđenom prostoru, a osim toga da je evidentno pas ili preskočio ogradu ili se provukao na način da je učinio prokop ili da je na istoj bila kakva pukotina pa da evidentno osiguranik tuženika nije poduzeo sve radnje kojima bi spriječio mogućnost ulaska na cestu divljih ili domaćih životinja, zbog čega da je odgovoran za istu. Visinu štete utvrđuje uvidom u račun broj 87/16 izdan 27. prosinca 2016. od strane Pokupec obrta za popravak i održavanje motornih vozila u utuženom iznosu, kojeg tuženik nije osporio. Stoga obvezuje tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos uz zakonsku zateznu kamatu od izvršenog plaćanja odnosno 27. prosinca 2016. do isplate, primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje Tarifa) te tuženika obvezuje naknaditi tužitelju parnične troškove na ime zastupanja po odvjetniku i sudskih pristojbi.

11. Tuženik u žalbi ne konkretizira počinjene bitne povrede, a ovaj sud ispitujući po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, postojanje koje od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354.s t. 2. ZPP-a, nije utvrdio da bi u donošenju pobijane presude bila počinjena koja od tih bitnih povreda.

12. Protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje odluke po zahtjevu tužitelja te s obzirom na iznesena utvrđenja, prema stavu ovoga suda pravilno primijenio materijalno pravo.

13. Naime, odredbom čl. 17. ZC-a propisano je da se javne ceste održavaju na način da između ostalog omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu te da su sukladne s drugim zahvatima u prostoru i okolišu kroz koji se protežu. Prema odredbi čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05,64/05, 1550/05 i 14/11; dalje Pravilnik) u svrhu zaštite prometa postavljaju se i zaštitne žičane ograde uz cestu kao tehnička sigurnosna konstrukcija između ostalog radi zaštite od divljači i drugih životinja te sprječavanje prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.

14. Kako je neprijeporno do štete na vozilu tužitelja došlo naletom psa koji se našao na trasi autoceste proizlazi da zaštitna ograda koja bi sprječavala prolaz domaćih ili divljih životinja na cestu nije bila pravilno postavljena ili odražavana jer u protivnom ne bi postojala mogućnost da se pas nađe na cesti. Stoga i prema mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju nije odlučno da je osiguranik tuženika toga dana vršio ophodarsku službu, odnosno da li je područje na kojem je došlo do štetnog događaja obišao neposredno prije štetnog događaja. Ovo posebno iz razloga što iz iskaza svjedoka proizlazi da uz ogradu koja je postavljena uz trasu autoceste raste raslinje, da se ono uglavnom održava odnosno kosi u pravilu od proljeća do jeseni i da samo vizualno laganom vožnjom zaustavnom trakom ophodarska služba pregledava da li eventualno postoje kakvi predmeti ili drugo što bi ugrozilo sigurnost prometa na autocesti. Evidentno da je do izlijetanja psa na autocestu, a time i ugrožavanja prometa (dozvoljena brzina od 130 km/h) došlo ili preskakanjem ograde ili provlačenjem kroz neki otvor ispod ograde ili zato što je eventualno u jednom dijelu oštećena ali u svakom slučaju iz razloga što nije bila pravilno postavljena ili pravilno održavana žičana ograda, što je obveza osiguranika tuženika. Kako isti za štetu odgovara po principu presumirane krivnje to je na njemu teret dokaza da je do štete došlo bez njegove krivnje ili radnom treće osobe, a paušalnu tvrdnju da je psa mogao ispustiti netko iz automobila i ostaviti ga na autocesti nije potkrijepio nikakvim dokazima. Stoga je s obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a obvezao tuženika naknaditi tužitelju počinjenu štetu na vozilu.

15. Pravilno je nadalje uz to tužitelju dosudio na navedeni iznos i zakonsku zateznu kamatu od izvršenog plaćanja troškova popravka, odnosno 27. prosinca 2016. do isplate, daljnjom primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a.

16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a te odgovarajućim odredbama Odvjetničke tarife.

17. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer se ne radi o troškovima potrebnim za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 27. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.