Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-20/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sucu Alenki Lešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz B., …, OIB …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika centra iz Z., …., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. Ć. M., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6671/2020-29 od 20. siječnja 2023., 27. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika centra Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6671/2020-29 od 20. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti 300,50 eura/2.264,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svako mjesečnog potraživanja do isplate, osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te joj naknaditi trošak postupka od 529,85 eura/3.992,19 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), kao i zbog odluke o troškovima postupka, pobija prvostupanjsku presudu te predlaže istu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za isplatu razlike (manje) isplaćene plaće s osnove neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, a posljedično tome i za isplatom razlike za ostvaren rad vrijeme državnih blagdana i praznika, kao i razlike naknade za godišnji odmor sve za razdoblje od kolovoza 2015. do završno lipnja 2020.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica u predmetnom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, da je tuženik prekovremeni rad obračunao kao razliku između svih odrađenih sati u mjesecu i redovnog mjesečnog fonda sati, a da je redovni mjesečni fond sati utvrdio kao umnožak broja dana od ponedjeljka do petka u mjesecu (bez subota i nedjelja) i 8 sati na bazi od 40 sati rada tjedno od ponedjeljka do petka.

7. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da u utuženom razdoblju tuženik nije isplaćivao tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, odnosno za sve nesporno odrađene prekovremene sate. Naime, tuženik da je za predmetno razdoblje tužiteljici obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada.

8. Prvostupanjski sud poziva se na članke 54. i 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13., dalje: KU), te na odredbu članka 59. Dodatka I. KU-a ("Narodne novine" broj 96/15.) i utvrđuje da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 54., 57. i 59. KU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad jer da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na isplatu dodataka po osnovama članka 54., 57. i 59. KU. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev po navedenim osnovama te sukladno navedenim Zaključcima te odluci Vrhovnog suda RH za razdoblje od kolovoza 2015. do lipnja 2020., u visini utvrđenoj nalazom vještaka, a kako je u konačnici i postavljen tužbeni zahtjev.

9. Prije svega valja navesti da je predmetni spor, spor male vrijednosti te se, u smislu odredbe članka 467. ZPP presuda u takvom sporu može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu dopušteni i ovaj ih sud nije uzeo u obzir.

10. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti pa niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da su u presudi izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika valja navesti da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pravilno primijenio materijalno pravo iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 88/13., 143/1., 126/11. i 29/18., dalje: KU), odlučujući o tužbenom zahtjevu, te je za to dao pravilne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Tuženik u žalbi u bitnom osporava pravo tužiteljice na predmetne dodatke uz obrazloženje da se dodaci računaju na osnovnu plaću, a u što ne ulazi prekovremeni rad. Ti su žalbeni navodi neosnovani.

13. Naime, člankom 47. KU propisano je: "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća". Prema odredbi članka 57. stavak 2. KU, radnicima na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada uvećava se osnovna plaća, dok prema članka 59. zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10 % od osnovne plaće. KU ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke u tom KU izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su npr. člankom 58. stavak 3. KU odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada). Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada je tek osnovna plaća – članak 51. stavak 1. alineja 4. KU). K tome i Zakonom o radu ("Narodne novine", broj 93/14.), kao općim propisom o radu (članak 1.), propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (članak 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama, moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

13.1.Stoga su neosnovani žalbeni navodi da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi članka 51. KU/13, pri čemu valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: " Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

13.2. Nadalje, prema članku 81. ZR/14 (ranije članku 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema članku 36. stavak 1. KU (članak 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

14. S obzirom da tužiteljici nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno joj je prvostupanjski sud dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće kao i manje isplaćene naknade za godišnji odmor, u utuženom periodu. Također iz istih je razloga pravilno dosuđena i naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u visini 85 % ostvarene plaće u prethodna tri mjeseca prije početka bolovanja.

15. U odnosu na rad blagdanima i praznicima valja navesti da su tumačenja Zajedničkog povjerenstva obvezna i imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, stoga je i sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, a vezano uz odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo:

15.1. Prvi puta na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem" i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblici rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.", te drugi puta na sjednici od 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih sati (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiranju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.".

16. Iz navedenog je dakle razvidno da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud pravo na isplatu razlike plaće, a vezano uz rad na dane blagdana i praznika, donio primjenom citiranih Zaključaka, odnosno poštujući da se Zaključak br. 153., u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku br. 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

16.1. Ističe se da Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe članak 51. stavak 10. KU/13 nije stavljen izvan snage. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

17.1. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

17.2. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. KU/13), pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o isplati temeljem navedenog osnova.

17. 3. Naime, odredbama članka 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

17.4. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18.

17.5. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi stavak 9. članak 51. KU/13, odnosno 49. KU/19.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, a vezano uz žalbene navode valja istaknuti da je tužiteljici priznat trošak sastava samo jednog podneska, a koji je bio potreban za vođenje postupka jer je istim u skladu s provedenim vještačenjem i stavom zauzetim u odlukama Vrhovnog suda precizirala tužbeni zahtjev. Tužiteljici i nisu priznati troškovi sastava podneska kojim se očituje na navode tuženikova odgovora na tužbu i troškovi pristupa na ročište za objavu presude, kako pogrešno u žalbi navodi tuženik.

19. Slijedom svega navedenog valjalo je, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Sisku 27. srpnja 2023.

Sutkinja

Alenka Lešić,v.r.