REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1846/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Teritorijalni ured Dubrovnik, OIB: 00602600385, Dubrovnik, Andrije Hebranga 83, kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Češo-Žanić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu stranaka za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-931/2021-3 od 28. rujna 2021., ispravljenih rješenjem toga suda poslovni broj Gž-931/2021-4 od 15. listopada 2021., kojima su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-56/2019 od 27. travnja 2021., u sjednici održanoj 26. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tuženiku protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-931/2021-3 od 28. rujna 2021., ispravljenih rješenjem toga suda poslovni broj Gž-931/2021-4 od 15. listopada 2021., u točki I. njezine izreke u dijelu u kojemu je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 202.336,92 kn sa zateznim kamatama i u točki II. izreke u dijelu u kojemu je odlučeno o trošku, radi pravnog pitanja:
''Je li poslodavac postupio sukladno odredbi čl. 137. st. 1. t. 5. Zakona o državnim službenicima kada je donio rješenje kojim se utvrđuje prestanak državne službe po sili zakona iz razloga jer radnik nije postupio sukladno odredbi čl. 23. st. 3. Zakona o državnim službenicima, odnosno nije ga obavijestio o razlozima izostanka s posla u zakonskom roku, a niti kada su prestali razlozi njegovog izostanka s posla, iako je to objektivno mogao učiniti?''
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-931/2021-3 od 28. rujna 2021., ispravljenih rješenjem toga suda poslovni broj Gž-931/2021-4 od 15. listopada 2021., kojima su djelomično potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-56/2019 od 27. travnja 2021.
2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-931/2021-3 od 28. rujna 2021., ispravljenih rješenjem toga suda poslovni broj Gž-931/2021-4 od 15. listopada 2021., kojima su djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-56/2019 od 27. travnja 2021.
3. Odgovora na prijedloge nije bilo.
4. Drugostupanjski sud je djelomično pravomoćno prihvatio, a djelomično pravomoćno odbio tužbeni zahtjev radi naknade štete u vidu gubitka plaća u razdoblju od 1. veljače 2013. do 1. lipnja 2017. u ukupnom iznosu od 404.673,84 kn zbog nezakonitog rješenja o prestanku državne službe, i to oboje u visini od 50% (202.336,92 kn), jer je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u inkriminirano vrijeme bio radno nesposoban što znači da bi u upravnom sporu, da nije bilo propusta tuženika, uspio s tužbenim zahtjevom pa je stoga tužitelj dokazao temeljnu pretpostavku odgovornosti za štetu prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), jer je u inkriminirano vrijeme od 11. do 25. veljače 2013. imao opravdan razlog za izostanak s posla, dok je, s druge strane, činjenica da tužitelj nije o nesposobnosti za rad obavijestio poslodavca u smislu čl. 23. st. 3. Zakona o državnim službenicima (''Narodne novine'', broj 92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2011, 34/2012, 38/2013, 37/2013, 1/2015, 138/2015, 61/2017, 70/19 i 98/19) svakako važna, iako zbog nje tužitelju nije prestao radni odnos, pa kako sam tužitelj u stranačkom iskazu navodi - da je bolovao sve do 5. travnja 2013., tužitelj je doprinio nastanku štete u visini od 50%.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik, među ostalim, postavlja pitanje citirano u izreci ovoga rješenja.
6. Postupajući po odredbama čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredaba čl. 385.a st.
1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci jer je to pitanje važno za razvoj prava kroz sudsku praksu (na što se pozvao i tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije).
7. Slijedom navedenog, na temelju odredaba čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
8. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja slijedeća pitanja:
''Ima li propust radnika da o nastupanju razloga za nedolazak na posao obavijesti poslodavca utjecaja na prestanak državne službe ili otkaz u slučaju kada je radnik opravdano izostao s posla (zbog bolesti) te može li radi tog propusta radnika odluka o prestanku službe biti (dijelom) zakonita?
Ima li u slučaju neosnovane odluke o prestanku državne službe, donesene radi izostanka radnika s posla 5 radnih dana uzastopce a koji izostanak radnika je bio opravdan (radi bolovanja) utjecaja propust radnika da o nastupanju razloga za nedolazak obavijesti poslodavca te može li radi takvog propusta radnika odluka o prestanku službe makar u dijelu biti osnovana iako je izostanak radnika dokazano bio opravdan?
Ima li u slučaju odlučivanja o visini štete koju je nalogodavcu nanio nalogoprimac (punomoćnik), svojim propustom da pokrene postupak pred sudom radi osporavanja odluke o prestanku državne službe nalogodavca, a nalogodavac je dokazao da je odluka o prestanku državne službe bila nezakonita te da bi posljedično nalogodavac uspio u sporu koji je punomoćnik trebao, a propustio, pokrenuti odnosno da bi odluka u prestanku državne službe bila ukinuta, utjecaja propust, radnika da obavijesti poslodavca o razlozima nedolaska na posao te može li se radi tog propusta umanjivati visina štete koju je pretrpio nalogoprimac?
Da li bi propust radnika da obavijesti poslodavca o razlozima nedolaska na posao imao utjecaja u postupku u kojem se odlučuje o zakonitosti rješenja o prestanku državne službe radnika radi neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce u slučaju kada je radnik dokazao da je opravdano izostao s posla, a koji postupak nikada nije pokrenut radi štetne radnje (propusta) punomoćnika te može li stoga taj propust radnika imati utjecaja na visinu štete koju radnik potražuje od punomoćnika radi te štetne radnje (propusta)?''
9. Sva četiri pitanja polaze od pogrešnih postavki, kada se u njima navodi da je izostanak radnika bio opravdan (zbog bolesti), jer zanemaruju činjenicu da je tužitelj izostao s posla još gotovo mjesec dana nakon prestanka privremene radne nesposobnosti, i to od 9. ožujka do 5. travnja 2013., kako to proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestupanjskim sudovima. Zato ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a niti stoga pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse ovog, revizijskog suda na koju se tužitelj pozvao u prijedlogu.
10. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP tužitelju, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao pod toč. II. izreke.
Zagreb, 26. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
