REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 5003/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MANOR INFORMATIKA d.o.o., OIB 98061900093, Čakovec, Buzovečka 89, kojeg zastupaju punomoćnici Mladen Dragičević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri u Zagrebu, i Doroteja Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnik Trpimir Gugić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić & Kovačić u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 7.921.763,81 kn, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4224/2015-3 od 27. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3610/2013 od 13. veljače 2015., u sjednici održanoj 26. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže dopustiti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4224/2015-3 od 27. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3610/2013 od 13. veljače 2015.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

3. Tužbeni zahtjev radi naknade štete u iznosu od 7.921.763,81 kn pravomoćno je odbijen jer tužitelj nije dokazao ni postojanje štetne radnje niti protupravnosti na strani tuženika kao štetnika u ovome sporu u kojemu tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta jer je kao solidarni jamac za obveze dužnika Konikom d.o.o. na temelju Ugovora o okvirnoj liniji za faktoring broj 9210021179 od 3. lipnja 2011. (nastavno: Ugovor o faktoringu), ispunio tuženiku dužnikove obveze, a koje obveze je tužitelj prethodno ustupio tuženiku temeljem više ugovora o ustupu potraživanja, a to uslijed propusta tuženika da radi naplate navedenih ustupljenih tražbina podnese na naplatu zadužnice dužnika koje mu je predao tužitelj, i jer tuženik nije obavijestio tužitelja kao jamca da dužnik nije ispunio svoje obveze tužitelju.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj i dalje problematizira važnost sljedećih činjenica - propusta tuženika da radi naplate ustupljenih tražbina podnese na naplatu zadužnice dužnika koje mu je predao tužitelj i propusta tuženika da obavijesti tužitelja kao jamca da dužnik nije ispunio svoje obveze tužitelju. Problematizira i značaj brošure/prospekta tuženika te određenost predmetne obveze za koju odgovara kao jamac-platac odnosno solidarni jamac.

5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

6. Tužitelj je za svih šest postavljenih pitanja kao razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a ZPP iznio navod kako o njima ne postoji praksa viših sudova, pa da bi zato ovaj, revizijski sud trebao zauzeti shvaćanja o njima, što nije točno jer je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u pobijanoj presudi iznio shvaćanja o tim pitanjima (o onima koje je tužitelj problematizirao tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi), a tužitelj u prijedlogu ni ne tvrdi da sudska praksa viših sudova o postavljenim pitanjima nije jedinstvena u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja druga ZPP. S tim u vezi valja napomenuti i kako ovaj sud drži da niti jedno od postavljenih pitanja nije važno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Nadalje, pitanje kojim tužitelj problematizira određenost predmetne obveze za koju kao odgovara jamac-platac odnosno solidarni jamac, polazi od pogrešne postavke da predmetna obveza nije bila određena.

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 26. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić