Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-9/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovnik, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri, odvjetnicima u Zagrebu protiv tuženika CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate novčane tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-2186/2020-13 od 28. listopada 2021., 26. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-2186/2020-13 od 28. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:
" I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Mladena Ježeka, javnog bilježnika iz Zagreba poslovni broj Ovrv-53305/2019 od dana 31. prosinca 2019. te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
II Odbija se u cijelosti tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.“
2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga propisanog člankom 353. stavkom 1. točkom 3. ZPP-a.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.
6. Prema odredbama članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Predmetni postupak započeo je kao ovršni postupak i to radi naplate novčane tražbine za izvršenu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za razdoblje od siječnja 2019. do zaključno lipnja 2019. u kojem je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovni broj Ovrv-53305/2019 od 31. prosinca 2019. Nakon što je ovršenik (sad tuženik) prigovorio na navedeno rješenje o ovrsi, Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-2186/2020-2 od 25. kolovoza 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo je sve provedene radnje te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
9. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnovu i visinu tražbine tužitelja te je istaknuo prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Istaknuo je da su računi izdavani za objekt koji je u naravi građevina u kojoj nema uvjeta za stanovanje niti se u njoj ikad stanovalo, a samim tim niti potrebe za pružanjem usluge od strane tužitelja (ovrhovoditelja). Prigovoru prilaže dopis od 16. veljače 2015. kojim obavještava tužitelja o stanju predmetne nekretnine.
10. Tužitelj je osporio tuženikove navode u bitnom navodeći kako je nesporno da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, ali da istu nije stavio u mirovanje, a sporno potraživanje nije platio.
11. Sukladno članku 8. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima ("Službeni glasnik", broj 4 od 13. ožujka 2015. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) stambeni prostori koji neće biti u funkciji minimalno 3 mjeseca u kontinuitetu, na pisani zahtjev korisnika se evidentiraju i stavljaju u stanje mirovanja, s datumom važnosti promjene od prvog dana u sljedećem mjesecu pa sve do ponovnog stavljanja u funkciju. Promjene se provode u skladu s datumom saznanja (pisana obavijest stranke, provjera na terenu), a u razdoblju dok je prostor u stanju mirovanja, korisniku se obračunava samo naknada za prijevoz miješanog komunalnog otpada.
11.1. Tuženik je tužitelju 18. veljače 2015. dostavio dopis kojim je naveo da predmetna nekretnina nije stambeni objekt, već nedovršeni građevinski objekt koji nema uvjete za stanovanje i u kojem se nije nikad stanovalo, pa da stoga ni ne može biti terećena naknadom za komunalne usluge. U odgovoru na dopis od 3. ožujka 2015., tužitelj je naveo da je zaprimio zahtjev te naveo kako ce isti biti obrađen u najkraćem mogućem roku, ali je odluku o mirovanju nekretnine donio tek nakon pet godina, 26. studenog 2020.
12. Imajući u vidu da je tuženik dopisom od 18. veljače 2015. obavijestio tužitelja da je njegova nekretnina neizgrađeni građevinski objekt koji ne služi za stanovanje zbog čega ne može biti terećena naknadom za komunalne usluge, da se sporno potraživanje odnosi na razdoblje nakon toga (prvih 6 mjeseci 2019.), da se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13., 73/17.,14/19, 98/19 i 84/19 – u daljnjem tekstu: ZOGO), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ – proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, prvostupanjski sud je pravilno primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dostavio niti predložio adekvatne dokaze iz kojih bi bilo moguće utvrditi spornu činjenicu pružanja predmetne usluge tuženiku, zbog čega je pravilno i ukinuo platni nalog u cijelosti te odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.
13. U osvrtu na žalbene navode valja kazati kako sama činjenica da je tuženik registriran kao obveznik tužiteljevih usluga i to u svojstvu vlasnika nekretnine, ne znači da je on te usluge i koristio i da bi stoga bio tužitelju dužan platiti predmetnu tražbinu. Nesporno je, naime, da je tužitelj 18. veljače 2015. uredno zaprimio tuženikov zahtjev za stavljanje nekretnine u mirovanje, a odluku o mirovanju donio tek 26. studenog 2020. U svom odgovoru od 3. ožujka 2015. tužitelj se ne osvrće na tuženikov zahtjev u smislu da je isti nedostatan u pogledu potrebnih podataka ili dokumentacije već ukazuje kako će po njegovom zahtjevu biti udovoljeno u dogledno vrijeme. U svojoj odluci o stavljanju tuženikove nekretnine u mirovanje tužitelj ne daje nikakve razloge kad i na koji način je utvrdio da su se ispunili uvjeti za aktivaciju stanja mirovanja za tuženikovu nekretninu, a okolnost da je ta odluka donesena tek 5 godina nakon podnesenog zahtjeva nikako ne smije ići na štetu korisnika.
14. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno tuženikovom žalbenom stajalištu, utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda materijalnog prava
15. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a, odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova postupka te je odlučeno kao u izreci ove presude temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 457. ZPP-a.
Dubrovnik, 26. srpnja 2023.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
