REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U DUBROVNIKU
DUBROVNIK
Poslovni broj: Gž-192/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovnik, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupan po odvjetniku Damiru Metelku iz Zagreba, protiv tuženika SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv točki I i III izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-2994/2017-29 od 24. siječnja 2022., 26. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2994/2017-29 od 24. siječnja 2022. u pobijanim točkama I i III izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:
"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-6411/17 od 20. siječnja 2017., za iznos od 282,81 kn sa zateznim kamatama na iznos od 56,30 kn od 16. veljače 2016. do isplate, na iznos od 56,30 kn od 16. travnja 2016. do isplate, na iznos od 56,30 od 16. svibnja 2016. do isplate, na iznos od 56,30 kn 16. lipnja 2016. do isplate, na iznos od 56,30 kn 16. srpnja 2016. do isplate, na iznos od 1,31 kn od 16. srpnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-6411/17 od 20. siječnja 2017. u preostalom dijelu.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 800,00 kn sa zateznim kamatama na iznos od 75,00 kn od 24. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. ZPP-a. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija samo točke I i III izreke prvostupanjske presude, u kojem dijelu isti nije uspio u sporu, te predlaže preinačiti pobijani dio prvostupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je tražbina tužitelja s osnova naknade za komunalne usluge odvoza otpada i to temeljem računa dospjelih u razdoblju od 16. veljače do 16. srpnja 2016. za objekt na adresi [adresa].
6. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.
7. Prema odredbama članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Na utvrđeno činjenično stanje koje se u sporovima male vrijednosti ne može ni pobijati (da je tužitelj vršio odvoz komunalnog otpada, da je tuženik kao vlasnik upisan u evidencijama kao obveznik plaćanja, da je tuženiku u utuženom razdoblju pružena usluga odvoza komunalnog otpada) prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je tuženiku naložio platiti utuženi iznos.
8. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio predmetnu tražbinu dovodeći u pitanje način obračuna usluge odvoza otpada te je istaknuo prigovor zastare.
9. U podnesku kojim se očitovao na prigovor tužitelj je povukao dio zahtjeva koji se odnosi na potraživanje u razdoblju od 15. kolovoza 2016. do 15. prosinca 2016., te je postavio konačni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 282,81 kn s datumom dospijeća 16. veljače do 16. srpnja 2016. Sukladno članku 232. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO) tražbina naknade za održavanje čistoće, koja usluga je obavljena za potrebe kućanstva, zastarijeva za jednu godinu. Imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen 20. siječnja 2017., čime je prekinuta zastara u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je prigovor zastare neosnovan.
10. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj mjesečnu cijenu obračunavao sukladno članku 30. stavak 9. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne Novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19, i 98/19 - u daljnjem tekstu: ZOGO) na način da je množio volumen zaduženog spremnika od 50 litara s brojem mjesečnih odvoza i cijeni od 0,09622 kn/litri te umanjeno za popust i uvećano za PDV. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-6143/2016 od 22. ožujka 2017. utvrdio je da korisnik predmetne usluge snosi troškove mjera gospodarenja otpadom u skladu s načelom „onečišćivač plaća“, pri čemu se cijena te usluge obračunava razmjerno količini predanog otpada, koja se utvrđuje primjenom jednog od dva propisana kriterija, u ovom slučaju volumenom spremnika otpada i brojem pražnjenja spremnika.
11. Kako je prvostupanjski sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise računa, čiju vjerodostojnost tuženik i ne osporava, utvrdio da je tuženiku u utuženom razdoblju pružena usluga odvoza komunalnog otpada, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik u obvezi podmiriti utuženo dugovanje temeljem članka 30. stavaka 1. i 5. ZOGO-a.
12. U žalbi se osnovano ističe da je tu točki 11. obrazloženja pobijane odluke pogrešno navedeno da je iz registra matičnih podataka – matične evidencije – podataka o objektu proizlazi da je na adresi [adresa], evidentiran poslovni prostor, a da to ne odgovara istini, jer da su na toj adresi samo stanovi. Ovo pogrešno činjenično utvrđenje, međutim, nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude.
13. Ispitujući nadalje pobijani dio presude i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2, 4, 8, 9, 13, 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
14. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-u, naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe članka 373.a. stavka 1. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 457. ZPP-a.
Dubrovnik, 26. srpnja 2023.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
