Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-414/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S. iz M., OIB…, koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u M., protiv tuženika A. osiguranje d.d., Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. društvu G. i P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj Pn-16/2021 od 29. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Žalba tuženika djelomično je osnovana a djelomično neosnovana te se presuda Općinskog suda u Metkoviću broj Pn-16/2021 od 29. prosinca 2022. u pobijanom dijelu točke I izreke kojom je tužiteljici dosuđen iznos od 8.000,00 kuna (slovima:osamtisućakuna)/1.061,78
EUR
(slovima:jednatisućašezdesetjedaneurisedamdesetosamcenti)[1] na ime neimovinske štete, te u dijelu u kojem je dosuđena zatezna kamata za naknadu ove štete od 23. listopada 2020., te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (točka III izreke) kojom tuženiku nije dosuđen daljnji trošak,
a) potvrđuje
- u pobijanom dijelu točke I izreke kojim je na ime neimovinske štete tužiteljici dosuđen iznos 3.000,00 kuna (slovima:tritisućekuna)/ 398,17 EUR (slovima:tristotinedevedesetosameuraisedamnaestcenti)[1] [povrh neožalbenih 3.000,00
kuna
(slovima:tritisućekuna)/
398,17
EUR
(slovima:tristotinedevedesetosameuraisedamnaestcenti)[1] , dakle ukupno 6.000,00 kuna
(slovima:šesttisućakuna)/796,34
EUR
(slovima:sedamstotinadevedesetšeteuraitridesetčetiricenta)[1] ] s zateznim kamatama na ukupno dosuđeni iznos od 23. listopada 2020. do isplate, b) preinačuje
- u pobijanom dijelu točke I izreke kojom je na ime neimovinske štete tužiteljici dosuđen iznos od 5.000,00 kuna (slovima:pettisućakuna)/636,61 EUR (slovima:šestotinatridesetšesteuraišezdesejedancent)[1] sa zateznim kamatama od 23. listopada 2020. do isplate na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,
- u pobijanom dijelu točke III izreke na način da se tuženiku [povrh iznosa od 2.647,50
kuna
(slovima:dvijetisućešestotinačetrdesetsedakunaipedesetlipa)/351,38 EUR
(slovima:tristorinepedesejedaneuritridesetosamcenti)[1] sa zateznim kamatama] dosuđuje
i
iznos
od
2.152,50 (slovima:dvijetisućestotinupedesetdvijekuneipedesetlipa)/285,68
EUR
(slovima:dvijestotineosamdesetpeteuraišezdesetosamcenti)[1] sa zateznim kamatama od 29. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 56,61 EUR (slovima:pedestšesteuraišezdesetjedancent)/426,53 kune (slovima:četiristotinedvadesetšestkunaipedesettrilipe)[1] u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime novčane naknade neimovinske štete iznos od 11.000,00 kn / 1.459,99 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.10.2020.g. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
'1 Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime novčane naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 25,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.10.2020.g. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.'
2. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnične troškove koji nastanu u ovom sporu sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.'
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.647,50 kn/ 351,38 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.10.2020.g. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv te odluke tuženik je izjavio dopuštenu i pravodobnu žalbu s tim da žalbom pobija točku I izreke u dijelu u kojem je dosuđen iznos na ime neimovinske štete u iznosu od 8.000,00 kuna, zatim dosuđeni tijek početka zatezne kamate na neimovinsku štetu, odnosno traži da se zatezne kamate dosude od dana presuđenja, te odluku o troškovima (točka III izreke) i to u dijelu u kojem mu nije dosuđen daljnji trošak. Žalba se izjavljuje zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku -„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), te se traži da se žalba prihvati i pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači kako je to zatraženo ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana a djelomično neosnovana.
5. Predmet spora povodom žalbe je zahtjev za naknadu neimovinske štete i to u iznosu od 8.000,00 kuna (s obzirom da je na ime neimovinske štete neožalbeno 3.000,00 kuna, te da je točkom II izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa na ime tuđe pomoći i njege, te da tužiteljica nije izjavila žalbu tako da je isti već postao pravomoćan) koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nesreći 22. svibnja 2020. koju je skrivio osiguranik tuženika.
6. Prvostupanjski sud je na temelju raspravne građe odnosno provedenih dokaza navedenih u točki 5. obrazloženja pobijane odluke utvrdio:
- da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila krvni podljev u području oko lijevog oka te da je ta ozljeda u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom,
- da je dijagnoza istegnuća mišića vratne kralježnice koje je postavljena temeljem anamnestičkih podataka o bolnosti a ne na temelju objektivno utvrđenih znakova ozljeđivanja ne predstavlja ozljedu u sudskomedicinskom smislu, te da se simptomi koje tužiteljica navodi i medicinskoj dokumentaciji mogu pripisati prije postojećem stanju tužiteljice, odnosno da su to posljedice degenerativnih promjena vratne kralježnice koje je tužiteljica imala od ranije,
- da je tužiteljica prilikom ozljeđivanja i liječenja imala bolove i to jakog intenzitete u trenutku ozljeđivanja, srednjeg intenziteta jedan dan, slabog intenziteta trajnog karaktera dva do tri dana a slabog intenziteta tri do pet dana,
- da je tužiteljica imala strah jakog intenziteta koje je trajalo koliko i samo ozljeđivanje da bi taj strah kasnije prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je bio jakog intenziteta do nekoliko sati, srednjeg intenziteta jedan do dva dana te slabog intenziteta jedan do dva tjedna.
6.1. Dakle, prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio vještački nalaz i mišljenje vještaka dr. V. P., specijaliste sudske medicine, a kako je tuženik tijekom postupka priznao pasivnu legitimaciju i osnove odgovornosti za štetu a osporavao samo visinu zahtjeva, tužiteljici je na ime neimovinske štete dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 11.000,00 kuna, uvažavajući težinu ozljede i okolnosti konkretnog slučaja (članak 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i to sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (23. listopada 2020.).
7. Kako je već rečeno pobijana odluka u pobijanom dijelu pobija se i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka no u tom dijelu žalba nije konkretizirana odnosno ne navodi se o kojoj bi se bitnoj povredi parničnog postupka radilo, pa ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi neku od povreda navedenih u tom članku.
8. U odnosu na odluku o visini naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (fizičko i psihičko zdravlje) žalba tuženika je djelomično osnovana. Naime, pravična novčana naknada za ovu štetu dosuđuje se prema kvalifikatornim okolnostima ovog slučaja a kada se uzme u obzir što je utvrđeno temeljem sudskomedicinskog vještačenja, te uobičajena sudska praksa za ove i ovakve slučajeve ovaj sud je utvrdio da je povrijeđeno materijalno pravo na štetu tuženika na iznos koji je dosuđen od strane prvostupanjskog suda preko iznosa od 6.000,00 kuna. Kako tuženik ne pobija dosuđeni iznos od 3.000,00 kuna, već sve preko tog iznosa (dakle za 8.000,00 kuna s obzirom da je prvostupanjski sud dosudio 11.000,00 kuna) to je za pobijani dio iznosa od 3.000,00 kuna trebalo potvrdit prvostupanjsku odluku a za dosuđeni dio iznosa od 5.000,00 kuna trebalo je prihvatiti žalbu te preinačiti pobijani dio odluke na način da se u tom dijelu zajedno sa zatraženim zateznim kamatama odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
9. Dalje, neosnovano žalba tuženika napada odluku o početku tijeka zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu jer je prvostupanjski sud pravilno i zakonito isti dosudio od podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljice tuženiku (23. listopada 2020.) jer je tada (događaj bio 22. svibnja 2020.) već bilo završeno liječenje odnosno posljedice ozljeđivanja tužiteljice su prestale ranije odnosno ranije su prestali bolovi i strah u vezi ozljede koje je zadobila tužiteljica. To što je tužiteljica u drugom navratu a podnoseći odštetni zahtjev (23. prosinca 20202.) navela da liječenje još uvijek traje ništa ne dovodi u pitanje jer o tome a što proizlazi iz dokaza u spisu to se odnosi na istegnuće mišića vratne kralježnice a za koju je utvrđeno da u konkretnom slučaju ne predstavlja ozljedu u sudskomedicinkom smislu.
10. Već je rečeno da tuženik kojemu su dosuđeni parnični troškovi pobija odluku o troškovima u dijelu u kojemu nisu dosuđeni daljnji troškovi (dakle već su pravomoćno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.647,50 kuna/351,38 EUR sa zateznim kamatama od 23. listopada 2020.) Prvostupanjski sud je pravilno odmjerio trošak tužiteljice točka 26. obrazloženja pobijane odluke i trošak tuženika točka 27. obrazloženja pobijane odluke. No, a glede uspjeha u sporu a kako u konkretnoj parnici osnov nije bio sporan već samo visina, te činjenica da je tužiteljica a nakon provedenog vještačkog nalaza i mišljenja smanjila tužbeni zahtjev što ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe, te da je tuženik odmah dao pristanak i zatražio trošak (pa je prvostupanjski sud trebao donijeti rješenje kojim bi utvrdio povlačenje tužbe i odlučiti o trošku tuženika-opaska drugostupanjskog suda), no nema zapreke da sud i naknadno o tome donese odluku, pa je s obzirom na to ovom odlukom ovaj sud vodio računa i o tom trošku. S obzirom da pri djelomičnom povlačenju tužbe ni tužitelj ne može biti u nepovoljnijem niti tuženik u povoljnijem položaju nego da je tužitelju taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan, to u konkretnom slučaju proizlazi da je tužiteljica u ovom postupku uspjela sa 18% što znači da je tuženik uspio sa 82%, pa kada se od stranke (konkretno tuženika) koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzme postotak one stranke (konkretno tužiteljice) koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici to proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 64%, a 64% od 7.500,00 kuna /995,42 EUR iznosi 4.800,00 kuna/637,10 EUR a kako je već pravomoćno na ime troškova dosuđeno 2.647,50 kuna / 351,38 EUR to je povrh tog iznosa a povodom žalbe tuženika trebalo dosuditi još trošak od 2.152,50 kuna/285,68 EUR i to sa zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci dakle od dana donošenja prvostupanjske odluke (29. prosinca 2022.)
11. Zatražen je i trošak žalbe (trošak žalbe s obzirom na vrijednost predmeta spora povodom žalbe, PDV 25% te trošak pristojbe koja je plaćena) u ukupnom iznosu od 226,45 EUR a kako je povodom žalbe tuženik uspio sa 62, 50%, što znači da je uspjeh tužiteljice 37,50% pa odbijajući te uspjehe stranaka povodom žalbe proizlazi da je tuženik uspio sa 25%, a 25% od 226,45 EUR (koji trošak je pravilno odmjeren) je 56,61 EUR pa je taj trošak žalbe i trebalo dosuditi tuženiku temeljem članka 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. ZPP te je odlučeno kao u točki II izreke.
12. Zbog prije navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u točki I.a) temeljem članka 368. stavak 1. a pod točkom I.b) temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a.
Dubrovnik, 26. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić, v.r.
