REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-2215/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA MATULJI, Matulji, Trg Maršala Tita 11, OIB 43130815343, kojeg zastupa punomoćnik Ive Orlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orlić i suradnici d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-728/2022-65 od 3. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-728/2022-65 od 3. svibnja 2023. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik 1/2 dijela nekretnina upisanih kao:

- suvlasnički dio 7/100 etažno vlasništvo (E-1) poslovni prostor broj 1, u prizemlju zgrade, koji se sastoji od jedne prostorije, ukupne površine 18,37 m2,

- suvlasnički dio 16/100 etažno vlasništvo (E-2) poslovni prostor broj 2 u prizemlju zgrade, koji se sastoji od prodavaone, skladišta i prostora hladnjače, ukupne površine 39,61 m2,

- suvlasnički dio 11/100 etažno vlasništvo (E-3) poslovni prostor broj 3, u prizemlju zgrade, koji se sastoji od jedne prostorije, ukupne površine 27,31 m2 i - suvlasnički dio 6/100 etažno vlasništvo (E-4) poslovni prostor broj 4, u prizemlju zgrade, koji se sastoji od jedne prostorije, ukupne površine 15,68 m2, sve u zgradi sagrađenoj na k.č. br. 1707 upisanoj kao Kastavska cesta od 555 m2 u z.k.ul. 2427 k.o. Matulji, te da je tuženik dužan trpjeti da tužitelj uknjiži svoje pravo suvlasništva.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 9.373,55 eura / 70.625,00 kuna (devettisućatristosedamdesettri eura i pedesetpet centi / sedamdesettisućašestodvadesetpet kuna u roku osam dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-728/2022-65 od 3. svibnja 2023. utvrđeno je da je tužitelj vlasnik 1/2 dijela nekretnina upisanih kao suvlasnički dio 7/100 etažno vlasništvo (E-1) poslovni prostor broj 1, u prizemlju zgrade, koji se sastoji od jedne prostorije, ukupne površine 18,37 m2, suvlasnički dio 16/100 etažno vlasništvo (E-2) poslovni prostor broj 2 u prizemlju zgrade, koji se sastoji od prodavaone, skladišta i prostora hladnjače, ukupne površine 39,61 m2, suvlasnički dio 11/100 etažno vlasništvo (E-3) poslovni prostor broj 3, u prizemlju zgrade, koji se sastoji od jedne prostorije, ukupne površine 27,31 m2 i suvlasnički dio 6/100 etažno vlasništvo (E-4) poslovni prostor broj 4, u prizemlju zgrade, koji se sastoji od jedne prostorije, ukupne površine 15,68 m2, sve u zgradi sagrađenoj na k.č. br. 1707 upisanoj kao Kastavska cesta od 555 m2 u z.k.ul. 2427 k.o. Matulji, te je tuženik dužan trpjeti da tužitelj uknjiži svoje pravo suvlasništva (točka I. izreke) i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 19.444,80 eura / 146.506,85 kuna u roku osam dana (točka II. izreke).

2. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je i u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer ponovno umanjuje značaj činjenice da je tužitelj na raspravi pred zemljišnoknjižnim sudom u postupku preoblikovanja zemljišne knjige izjavio da na spornoj nekretnini ne polaže pravo vlasništva i predložio da se izbriše zabilježba žalbe poslovni broj Z-2481/09 koja se odnosila na žalbu tužitelja na uknjižbu tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine. Tvrdi da tužitelj nikada nije bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, pa je po logici stvari nepotrebno da daje izjavu o odreknuću od prava vlasništva u smislu članka 172. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a uz to tvrdi kako se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige primjenjuju primarno odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, a sve izjave daju se pred sudom u zemljišnoknjižnom postupku i na temelju tih izjava se provode zemljišnoknjižni upisi. Tako je u ovom postupku tužitelj dao izjavu u zemljišnoknjižnom postupku i na temelju te izjave rasprava je bila zaključena i izvršen odnosno potvrđen raniji upis Republike Hrvatske na nekretninama koje su predmet ovog spora. Žalitelj dalje navodi kako je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da bi u postupku bila riječ o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva, jer je iz sadržaja same tužbe razvidno da je tužitelj tvrdio kako je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige on trebao biti upisan kao vlasnik i to isključivo na temelju tvrdnje da je vlasništvo stekao pretvorbom iza upisa općenarodne imovine s organom upravljanja Narodnog odbora Općine Matulji, upisane iza optanta, ali ničim nije dokazao da je vršio prava upravljanja odnosno korištenja i davanja na raspolaganje nekretnina u društvenom vlasništvu jer je dokazivanje bilo usmjereno na utvrđivanje ranijeg upisa u listu B. Stoga je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, budući da tužitelj nije dokazao da bi bio stvarni vlasnik nekretnine. Zaključno tvrdi kako je prvostupanjski sud, umjesto da u ponovljenom postupku otkloni razloge zbog kojih je predmet vraćen na ponovno suđenje većinu obrazloženja u novoj presudi nekritički preuzeo iz podneska tužitelja od 14. ožujka 2023. Odluku o troškovima pobija zato što je nagrada za iste radnje koje su ranije obračunate po vrijednosti boda u vrijeme kada su poduzete u ponovljenom postupku obračunate po novoj vrijednosti boda iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, zatim što je većina radnji, ročišta i podnesaka prouzročena upravo krivnjom tužitelja i njegovom nemogućnošću da definira što je činjenično i pravno predmet ovoga spora, kao i da su tužitelju priznati troškovi za radnje koje nisu bile potrebne ili je određena nagrada u višem iznosu od propisanog, a s druge strane tuženiku nisu priznati troškovi žalbe iako je uvažena i ranije donesena presuda ukinuta. Predlaže da žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi parnične troškove tuženiku. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 9.373,52 kune / 1.244,28 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj jer je presuda donesena u zakonito provedenom postupku, nakon pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U odnosu na tvrdnje žalitelja o odreknuću od prava vlasništva tvrdi da je iz zapisnika o ročištu u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga na koji se tuženik pozivao u odgovoru na tužbu razvidno da tužitelj nije bio prisutan na tome ročištu, nego je u zapisnik unesen sadržaj navodne tužiteljeve izjave dane na drugom ročištu ali taj zapisnik se ne nalazi u spisu i ne zna se tko je i što konkretno u ime Općine Matulji tamo izjavio. Pored toga tvrdi da nitko nikada nije u njegovo ime dao izjavu da on ne polaže vlasnička prava nad predmetnim nekretninama, a ako je izjava ipak dana to je moglo biti samo zbog nesporazuma o identifikaciji nekretnine ili pak zbog grubog prekoračenja ovlaštenja iz punomoći, pa zbog toga takvu eventualnu izjavu u postupku obnove zemljišnih knjiga sud ne bi smio prihvatiti i ona tužitelja ne bi obvezivala. Tužitelj dalje navodi da je za ovaj spor nebitno što tužitelj nije dokazivao da je u odnosu na ove nekretnine vršio vlasnička ovlaštenja, jer je nesporno da se radi o poslovnim prostorima koje tužitelj daje u zakup trećima još od sredine prošlog stoljeća, kako to proizlazi iz dopisa tuženika od 10. lipnja 2009. kojeg je priložio uz ranije podnesen odgovor na tuženikovu žalbu. U vezi s tim ističe da su se svakako stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sve da nisu ispunjene pretpostavke za pretvorbu prava vlasništva na temelju odredbe članka 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra da se tuženik neosnovano poziva na sadržaj odluke Županijskog suda u Varaždinu, a spomenute odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnose se na neizgrađeno građevinsko zemljište, dok je u ovom sporu riječ o optantskoj imovini. Zaključno ističe da je pravilna i odluka o troškovima postupka jer su prema Tbr. 48/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sudovi i druga tijela dužna prilikom odlučivanja o troškovima primijeniti onu tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke. Traži naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. 11., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i trpljenja uknjižbe u ½ dijela nekretnina pobliže označenih u točki 1. izreke ove odluke.

7. U ovoj pravnoj stvari već je bila donesena prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen, ali je povodom tuženikove žalbe ta presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da se u ponovljenom postupku ispita i utvrdi koji suvlasnički dio predmetne nekretnine je predmet ovoga spora, onaj koji je bio imovina optanta Puharli Giovanni fu Giuseppe i prešao u vlasništvo Narodne Republike Jugoslavije kao općenarodna imovina ili onaj koji je Puhalj Marija prodala kupcu Matulja Marijanu i koji je kasnije nacionaliziran, odnosno za koji je od tih suvlasničkih dijelova kao nositelj prava upravljanja bio upisan Narodni odbor Općine Matulji, zatim da se utvrdi sadržaj tužiteljeve izjave dane u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, jer se bez toga ne može odlučiti je li riječ o odreknuću od vlasništva.

8. Iz obrazloženja presude razvidno je kako je prvostupanjski sud utvrdio da je riječ o suvlasničkim dijelovima predmetnih nekretnina koji su kao optantska imovina prešli u vlasništvo Narodne Republike Jugoslavije kao općenarodna imovina, a kasnije su prešli u društveno vlasništvo i kao organ upravljanja upisan je Narodni odbor Općine Matulji. Na temelju takve činjenične osnove, prvostupanjski sud smatra da su ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 360. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) i stoga je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

9. Nadalje, iz obrazloženja presude razvidno je kako je prvostupanjski sud ponovo odbio tuženikov prigovor presuđene stvari s istim obrazloženjem koje se svodi na tvrdnje da je u ovom sporu riječ o tužbi za utvrđenje prava vlasništva koja ne zastarijeva, a ne o brisovnoj tužbi ili tužbi za ispravak, pa izjava dana u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga nema značaj presuđene stvari u odnosu na ovu parnicu. Uz to, prvostupanjski sud smatra da se ta izjava ne može smatrati odreknućem od vlasništva u smislu članka 172. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer nije izražena tako da je na temelju nje moguće provesti zemljišnoknjižni upis.

10. Osim pozivanja na tu zakonsku odredbu, prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra da izjava dana u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, kao izvanparničnom postupku koji se vodi pred sudom, ne može po svom sadržaju biti osnova za provođenje zemljišnoknjižnog upisa.

11. Prema odredbi članka 172. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo vlasništva nekretnina prestaje odreknućem tek kad na temelju očitovanja o odricanju od vlasništva, danoga u obliku isprave prikladne za zemljišnoknjižni upis, to pravo bude izbrisano u zemljišnoj knjizi, ako zakon ne određuje drukčije.

12. Iz sadržaja zapisnika poslovni broj Z-500/2010/2427 od 26. rujna 2014. (list 25. do 29. spisa) na koji se tijekom postupka pozivao tuženik, a prvostupanjski sud ga smatrao irelevantnim za odluku u ovoj pravnoj stvari, proizlazi da je novoformirana z.č. broj 1707, koja odgovara ranijoj z.č. 1311 u zk. ul. 221 k.o. Matulji, bila u vlasništvu Republike Hrvatske i Lucijane Dragojević-Matula. Stoga izjava tužitelja (za koju je navedeno da je dana na zapisnik od 27. veljače 2014., a u zapisniku od 26. rujna 2014. je samo konstatirana) o tome da ne polaže vlasnička prava na novoformiranoj čestici i predlaže da se u novi zemljišnoknjižni uložak ne prenosi zabilježba njegove žalbe koja je upisana pod poslovnim brojem Z-2481/2009, zapravo nije utjecala na promjenu upisa prava vlasništva.

13. Dakle, u vrijeme sastavljanja zapisnika od 26. rujna 2014. tuženik je već bio upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina. Zbog pogrešnog pravnog stajališta prvostupanjski sud nije utvrđivao je li taj zemljišnoknjižni upis proveden na temelju ranije tužiteljeve izjave o odreknuću od vlasništva ili na temelju neke druge pravne osnove.

14. Neovisno o tome, iz činjenice da je tuženik upisan kao vlasnik odnosno suvlasnik u 1/2 dijela predmetnih nekretnina proizlazi zaključak da je pretvorba društvenog vlasništva već bila provedena upisom tuženika kao vlasnika nekretnina. Na takvo činjenično stanje ne može se primijeniti odredba članka 360. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

15. Prema tome, tužitelj se ne može pozivati na stjecanje prava vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva u vrijeme stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako je nakon toga izvršen upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske. Pitanje je li upis prava vlasništva na tuženika bio nevaljan, kao i pitanje je li tužitelj pravo vlasništva stekao na temelju neke druge pravne osnove, nisu predmet odlučivanja u ovoj parnici, jer tužitelj nije podnio tužbu za ispravak uknjižbe, a na stjecanje prava vlasništva dosjelošću pozivao se tek u žalbi.

16. Na temelju navedenog proizlazi da je odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 360. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Zato je na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a tuženikova žalba uvažena i pobijana presuda preinačena tako da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

17. Prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Preinačenjem presude, tuženik je uspio u sporu u cijelosti, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

18. U skladu s njegovim određenim zahtjevom stavljenim do zaključenja glavne rasprave i u žalbama (članak 164. ZPP-a), tuženik ima pravo na nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), zastupanje na ročištima održanim 3. srpnja 2018., 7. studenog 2018., 7. svibnja 2019., 22. svibnja 2020., 3. srpnja 2020. i 2. listopada 2020. za svako u iznosu od po 5.000,00 kuna prema Tbr. 9/1, sastav podneska od 30. listopada 2019. u iznosu od 5.000,00 kuna prema Tbr. 8/1, sastav žalbe od 16. studenog 2020. u iznosu od 6.250,00 kn prema Tbr. 10/1 i vrijednosti boda od 10,00 kuna, te za zastupanje na ročištima održanim 24. siječnja 2023. i 24. ožujka 2023. u iznosu od 7.500,00 kuna za svako prema Tbr. 9/1 i sastav ove žalbe u iznosu od 9.375,00 kuna prema Tbr.10/1 i vrijednosti boda od 15,00 kuna (Tbr 50).

19. Na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) ukupan iznos parničnih troškova koje je tužitelj dužan platiti tuženiku izražen u kunama preračunat je u eure primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kuna za 1 euro i općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz članka 14. tog zakona. Stoga je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 9.373,55 eura / 70.625,00 kuna.

Zagreb, 26. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-3085a-b74a4

Kontrolni broj: 044df-f7396-73723

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.