Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 1 Gž-2143/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića predsjednika vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, pravnoj stvari tužiteljice tužitelja M. L., OIB …,

Č., zastupane po punomoćniku G. R., odvjetniku iz Č., protiv tuženika R. A. d.d., OIB …, Z. zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni br. P-14/2022-41 od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. srpnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava pa se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni br. P-14/2022-41 od 23. ožujka 2023.:

-potvrđuje u točkama I., II. i IV. u cijelosti, te u dijelu točke V kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.101,06 EUR[1] / 8.295,96 kn sa zateznim kamatama;

-preinačuje u točki III. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 880,64 EUR/6.635,18 kn sa zateznom kamatama i u dijelu točke V kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.101,06 EUR/ 8.295,96 kn sa zateznim kamatama tako da se sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB: …, da tužiteljici L. M. iz Č., OIB: …, isplati iznos od 880,64 EUR (osamstoiosamdeset eura i šezdesetičetiri centa) / 6.635,18 kuna (šesttisućašestotridesetipet kuna i osamnaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom, s time da se novčani iznosi iz kune (HRK) u EUR iskazuju primjenom fiksnog tečaja konverzije tečaja preračunavanja 1 EUR=7,53450 HRK, računatom na:

-iznos 6,24 € od 30.11.2007. do isplate;

-iznos 6,24 € od 31.12.2007. do isplate;

-iznos 6,24 € od 31.01.2008. do isplate;

-iznos 6,24 € od 29.02.2008. do isplate;

-iznos 6,24 € od 31.03.2008. do isplate;

-iznos 6,24 € od 30.04.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.05.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 30.06.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.07.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.08.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 30.09.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.10.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 30.11.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.12.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.01.2009. do isplate;

-iznos 9,44 € od 28.02.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.03.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.04.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.05.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.06.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.07.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.08.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.09.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.10.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.11.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.12.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.01.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 28.02.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.03.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.04.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.05.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.06.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.07.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.08.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.09.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.10.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.11.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.12.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.01.2011. do isplate;

-iznos 14,51 € od 28.02.2011. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.03.2011. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.04.2011. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.05.2011. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.06.2011. do isplate;

-iznos 13,84 € od 31.07.2011. do isplate;

-iznos 13,84 € od 31.08.2011. do isplate;

-iznos 13,84 € od 30.09.2011. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.10.2011. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.11.2011. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.12.2011. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.01.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 29.02.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.03.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.04.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.05.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.06.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.07.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.08.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.09.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.10.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.11.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.12.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.01.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 28.02.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.03.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.04.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.05.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.06.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.07.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.08.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.09.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.10.2013. do isplate;

tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 31. srpnja 2015. sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju utvrđuje Hrvatska narodna banka do 31.12.2022. god., a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 1.101,06 EUR/8.295,96 kn sa zateznim kamatama.

II.1 Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 77,76 EUR/ 585,88 kn u roku od 15 dana.

II/2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 273,19 EUR/2.058,35 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 2 ugovora o kreditu broj …, sklopljenog dana 13.10.2006. godine između tuženika R. A. d.d. Z., OIB: … kao kreditora i tužiteljice L. M. iz Č., OIB: …, kao korisnika kredita, a koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku – prisjedniku L. M. br. OU-1265/2006-1, u dijelu koji se odnosi na promijenjivost kamatne stope sukladno Odlukama o kamatnim stopama tuženika.

II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 7 ugovora o kreditu broj …, sklopljenog dana 13.10.2006. godine između tuženika R. A. d.d. Z., OIB: … kao kreditora i tužiteljice L. M. iz Č., OIB: …, kao korisnika kredita, a koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku-prisjedniku L. M. br. OU-1265/2006-1, u dijelu koji se odnosi na obvezu tužitelja kao korisnika kredita da otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB: …, da tužiteljici L. M. iz Č., OIB: …, isplati iznos od 880,64 EUR (osamstoiosamdeset eura i šezde-setičetiri centa) / 6.635,18 kuna (šesttisućašestotridesetipet kuna i osamnaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom, s time da se novčani iznosi iz kune (HRK) u EUR iskazuju primjenom fiksnog tečaja konverzije tečaja preračunavanja 1 EUR=7,53450 HRK, računatom na:

-iznos 6,24 € od 30.11.2007. do isplate;

-iznos 6,24 € od 31.12.2007. do isplate;

-iznos 6,24 € od 31.01.2008. do isplate;

-iznos 6,24 € od 29.02.2008. do isplate;

-iznos 6,24 € od 31.03.2008. do isplate;

-iznos 6,24 € od 30.04.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.05.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 30.06.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.07.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.08.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 30.09.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.10.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 30.11.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.12.2008. do isplate;

-iznos 9,44 € od 31.01.2009. do isplate;

-iznos 9,44 € od 28.02.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.03.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.04.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.05.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.06.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.07.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.08.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.09.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.10.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.11.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.12.2009. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.01.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 28.02.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.03.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.04.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.05.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.06.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.07.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.08.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.09.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.10.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.11.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.12.2010. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.01.2011. do isplate;

-iznos 14,51 € od 28.02.2011. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.03.2011. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.04.2011. do isplate;

-iznos 14,51 € od 31.05.2011. do isplate;

-iznos 14,51 € od 30.06.2011. do isplate;

-iznos 13,84 € od 31.07.2011. do isplate;

-iznos 13,84 € od 31.08.2011. do isplate;

-iznos 13,84 € od 30.09.2011. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.10.2011. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.11.2011. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.12.2011. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.01.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 29.02.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.03.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.04.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.05.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.06.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.07.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.08.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.09.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.10.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.11.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.12.2012. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.01.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 28.02.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.03.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.04.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.05.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.06.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.07.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.08.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 30.09.2013. do isplate;

-iznos 12,04 € od 31.10.2013. do isplate;

IV. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB: …, da tužiteljici L. M. iz Č., OIB: …, isplati iznos od 2.868,24 EUR (dvijetisućeosamstošezdesetiosam eura i dvadesetičetiri centa) / 26.610,74 kuna (dvadesetišesttisućašestoideset kuna i sedamdesetičetiri lip) sa zakonskom zateznom kamatom, s time da se novčani iznosi iz kune (HRK) u EUR iskazuju primjenom fiksnog tečaja konverzije tečaja preračunavanja 1 EUR=7,53450 HRK, računatom na:

-iznos 14,12 € od 28.02.2010. do isplate;

-iznos 15,74 € od 31.03.2010. do isplate;

-iznos 19,92 € od 30.04.2010. do isplate;

-iznos 19,25 € od 31.05.2010. do isplate;

-iznos 27,88 € od 30.06.2010. do isplate;

-iznos 33,99 € od 31.07.2010. do isplate;

-iznos 43,81 € od 31.08.2010. do isplate;

-iznos 41,82 € od 30.09.2010. do isplate;

-iznos 39,16 € od 31.10.2010. do isplate;

-iznos 47,79 € od 30.11.2010. do isplate;

-iznos 63,71 € od 31.12.2010. do isplate;

-iznos 53,10 € od 31.01.2011. do isplate;

-iznos 55,88 € od 28.02.2011. do isplate;

-iznos 51,77 € od 31.03.2011. do isplate;

-iznos 53,10 € od 30.04.2011. do isplate;

-iznos 71,94 € od 31.05.2011. do isplate;

-iznos 75,00 € od 30.06.2011. do isplate;

-iznos 92,00 € od 31.07.2011. do isplate;

-iznos 82,84 € od 31.08.2011. do isplate;

-iznos 73,41 € od 30.09.2011. do isplate;

-iznos 71,76 € od 31.10.2011. do isplate;

-iznos 70,83 € od 30.11.2011. do isplate;

-iznos 75,61 € od 31.12.2011. do isplate;

-iznos 79,59 € od 31.01.2012. do isplate;

-iznos 80,38 € od 29.02.2012. do isplate;

-iznos 77,60 € od 31.03.2012. do isplate;

-iznos 79,32 € od 30.04.2012. do isplate;

-iznos 80,92 € od 31.05.2012. do isplate;

-iznos 78,53 € od 30.06.2012. do isplate;

-iznos 79,06 € od 31.07.2012. do isplate;

-iznos 77,46 € od 31.08.2012. do isplate;

-iznos 74,15 € od 30.09.2012. do isplate;

-iznos 77,60 € od 31.10.2012. do isplate;

-iznos 79,72 € od 30.11.2012. do isplate;

-iznos 78,26 € od 31.12.2012. do isplate;

-iznos 71,23 € od 31.01.2013. do isplate;

-iznos 76,80 € od 28.02.2013. do isplate;

-iznos 77,73 € od 31.03.2013. do isplate;

-iznos 76,14 € od 30.04.2013. do isplate;

-iznos 67,91 € od 31.05.2013. do isplate;

-iznos 67,91 € od 30.06.2013. do isplate;

-iznos 69,90 € od 31.07.2013. do isplate;

-iznos 72,39 € od 31.08.2013. do isplate;

-iznos 76,40 € od 30.09.2013. do isplate;

-iznos 74,81 € od 31.10.2013. do isplate;

V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.202,13 EUR (dvijetisućedvjestoidva eura i trinaest centi) /16591,93 kuna (šesnaesttisuća-petstodevedesetijednu kunu i devedesetitri lipe) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

1.1. U sklopu presude doneseno je rješenje kojim je riješeno:

"Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je isti tužiteljica postavila u podnesku zaprimljenom 09. veljače 2023. god. kada je u tužbenom zahtjevu s osnova isplate nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja navela ukupan novčani iznos koji potražuje od tuženika, kao i pojedinačne mjesečne iznose, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba ne sadrži prijedlog sadržaja drugostupanjske odluke. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP) ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u smislu citirane odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP a razlozi kojima se obrazlaže navedena bitna povreda uglavnom se svode na činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog psotupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 338. st. 4. ZPP jer je obrazloženje presude sačinjeno na način kako to propisuje navedena odredba.

8. Predmet postupka je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 2 ugovora o kreditu broj …, sklopljenog dana 13.10.2006. godine između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, u dijelu koji se odnosi na promijenjivost kamatne stope sukladno Odlukama o kamatnim stopama tuženika, zatim utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 7 istog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, te slijedom toga isplata iznosa od 880,64 EUR / 6.635,18 kuna s osnove preplaćenog s osnove promjenjive kamatne stope i iznosa 2.868,24 EUR/ 26.610,74 kuna s osnove više plaćenog po valutnoj klauzuli.

9. Nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora dana 7. lipnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj …, sklopljenog dana 13.10.2006. na iznos 24.437,95 CHF u protuvrijednosti u kunama, s rokom vraćanja u 84 jednaka anuiteta, te da je člankom 2. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20%, godišnja, promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te je člankom 7. Ugovora određena otplata kredita na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važeći na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, te da je sredstvima kredita tužitelj kupio osobni automobil.

9.1. Nesporno je utvrđeno i da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju kreditnu obvezu.

10. Prvostupanjski sud, nakon utvrđenja sadržaja Ugovora o kreditu zaključuje da je dio odredbi Ugovora o kreditu ništetan u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jer nisu iznijeti svi parametri o kojima ovisi formiranje kamatne stope, pa je, nakon provedbe knjigovodstvenog vještačenja tužitelju dosudio zatraženu svotu kao razliku između obračuna rata koje je banka obračunala imajući u vidu ugovorenu kamatnu stopu i promjenjivu na štetu tužitelja, izraženu u kunama., te da je isto tako ništetna odredba navedenog ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, te dosuđuje razliku preplaćenog iznosa.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi obzirom na žalbene navode tuženika sporno je jesu li ništetni dijelovi odredbe članka 2. Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, te dio članka 7. Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, zatim osnovanost prigovora zastare, te ima li tužitelj status potrošača.

12. U odnosu na valutnu klauzulu valja navesti da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženik sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao, da mu prilikom sklapanja ugovora nije mu objašnjeno značenje termina valutna klauzula te isti nije bio svjestan značenja termina valutne klauzule i mogućih posljedica, odnosno mogućeg rasta iznosa pojedine rate kredita.

13. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. godine utvrđeno je, da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP s tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj.

14. Prvostupanjski sud je proveo dokaze saslušanjem tužiteljice i svjedoka kojega je predložila tužiteljica, D. L., a tuženik je odustao od provođenja dokaza saslušanjem kao svjedoka svojeg djelatnika Prku.

15. Osim toga, prema odredbi čl. 502. a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

16. Odredbom čl. 502. b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502. a st. 1. ZPP.

16.1. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, iz čl. 106. st. 1. ZZP, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, a o čemu se radi u ovom slučaju.

17. Uzimajući u obzir neposredni učinak presuda u zaštiti kolektivnih interesa potrošača, te dokaza provedenih u ovom postupku, potrebno je zaključiti da je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u skladu s odredbama ZPP pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

19. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope prednik tuženika je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koji predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

20. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

21. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

22. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to prednika tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu čl. 6. Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe prednik tuženika je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

23. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi prednik tuženika a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

24. Tuženik je nadalje nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO.

25. U odnosu na valutnu klauzulu Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi i rješenju posl. broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio revizije tuženih banaka, između ostalog i ovdje tužene, kao neosnovane. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je drugostupanjski sud u presudi Pž-6632/17-10 utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice, a vezano za postupanje prvo do osmo tuženih banaka (i ovdje tuženika) vezano za pregovaranje odnosno sklapanje sa klijentima ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak te utvrdio valutnu klauzulu ništetnom, jer da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače, da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima sa valutnom klauzulom u švicarskim francima.

26. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

27. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz navedenog proizlazi da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljeve) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

28. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

29. Kako je prednik tuženika sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, na koje utvrđenje ne utječu žalbeni navodi tuženika kojima upućuje na činjenicu da je Ugovor o kreditu solemniziran te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

30. Tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 4. st. 1. toč. 21. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) jer je sklopio predmetni pravni posao u svrhu koja nije namijenjen njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Kako slijedi iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu i navoda tijekom postupka, tužitelj je podigao predmetni kredit za kupnju automobila za privatne svrhe pa je jasno da je onda potrošač koji ima pravo na zaštitu. Na tuženiku je bio teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača.

31. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

32. Prvostupanjski sud je pored ranije nesporno navedenih činjenica u postupku proveo financijsko vještačenje temeljem kojeg je utvrđeno da je za trajanja ugovornog odnosa došlo do promjena kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu, da se mijenjao i tečaj CHF, slijedom čega je tužitelj preplatio kredit od čega iznos od 880,64 EUR/6.635,19 KN po osnovi promjenjive kamatne stope, a iznos 2.868,24 EUR/21610,74 kn po osnovi valutne klauzule.

Navedeni izračun nije osporen žalbom.

33. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donesenim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: "Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

34. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

34.1. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta je 14. siječnja 2022. što znači da je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

35. Nasuprot tome, osnovan je prigovor zastare da je tužba radi isplate po osnovi preplaćenih kamata podnijeta nakon proteka roka iz čl. 225. ZOO. Naime, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna s danom 13. lipnja 2013. donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4, pa je protekao rok od pet godina, budući da je tužba radi isplate podnesena 14. siječnja 2022.

36. Zbog toga, tužbeni zahtjev radi isplate iznosa 880,64 EUR/6.635,18 kn nije osnovan.

37. Potrebno je napomenuti da prvo na isticanje ništetnosti ne gasi se sukladno odredbi čl. 328 ZOO pa slijedom toga ni pravo na podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti.

38. Budući da je dio tužbenog zahtjeva preinačenjem prvostupanjske presude odbije, valjalo je u smislu odredbe čl. 166. st. 3. i čl. 154. st. 2. ZPP odlučiti o parničnom trošku.

38.1. Tužitelj je uspio u cijelosti sa dva tužbena zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti i u cijelosti sa zahtjevom za isplatu iznosa 2.868,74 EUR/26.610,74 kn, a nije uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa 880,64 EUR/6.635,18 kn. Navedeno znači da je tužitelj uspio u postupku u omjeru od 75%, a tuženik u omjeru od 25%, pa je tuženik dužan tužitelj naknaditi parnične troškove u omjeru od 50%.

38.2. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio, a žalbom nije osporeno da trošak tužitelja iznosi ukupno 2.202,13 EUR/16591,93 kuna, tužitelju pripada pravo na naknadu troška u iznosu 1.101,06 EUR/ 8.295,96 kn, pa je u ostalom dijelu valjalo zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbiti kao neosnovan.

39. Odluka pod točkom I. izreke temelji se na odredaba 368. st. 1. ZPP, čl. 373. toč. 3. ZPP i čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP.

40. Tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka u iznosu 350,89 EUR/2.643,77 kn, a sa žalbom je uspio u omjeru od 25%, pa mu je u tom omjeru dosuđen trošak sastava žalbe sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika u iznosu 77,76 EUR/ 585,88 kn, a zahtjev je odbijen za iznos 233,37 EUR/ 1.757,87 kn (trošak sastava ukupno iznosi 311,07 EUR/2.343,75 kn). Osim toga tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi jer nema dokaza da je taj trošak nastao. Naime, dokaz o uplati zatraženog iznosa 39,82 EUR/300,02 kn odnosi se na plaćenu razliku za sudsku pristojbu na presudu. Stoga je odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 273,19 EUR/2.058,35 kn.

40.1. Stoga je odlučeno kao pod točkama II/1 i II/2. izreke.

U Zagrebu 25. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte