REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 190/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. r., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici N. O., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., H. & P. d.o.o. Z., protiv tuženice L. C. iz D., OIB ..., zastupane po punomoćniku J.-S. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1204/2020-4 od 7. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Povrv-213/2020-17 od 12. studenoga 2020., u sjednici održanoj 25. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1204/2020-4 od 7. listopada 2021. i sudi:

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Povrv-213/2020-17 od 12. studenoga 2020. te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. Č. P. iz B., ..., br. Ovrv-6158/2019 od 13. prosinca 2019. godine u dijelu u kojem tuženiku, odnosno ranije ovršeniku L. C. iz D., ..., poslovni broj: 18 Gž-1204/2020-4 OIB: ..., naloženo da tužitelju, a ranije ovrhovoditelju H. r., ..., Z., OIB: ..., isplati iznos od 480,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje, - na iznos od 80,00 kn teku od 22. siječnja 2019. godine, - na iznos od 80,00 kn teku od 22. veljače 2019. godine, - na iznos od 80,00 kn teku od 22. ožujka 2019. godine, - na iznos od 80,00 kn teku od 20. travnja 2019. godine,

- na iznos od 80,00 kn teku od 21. svibnja 2019. godine, - na iznos od 80,00 kn teku od 22. lipnja 2019. godine, pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2019. godine kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Tuženik L. C. iz D., ..., OIB: ..., dužan je tužitelju H. r., ..., Z., naknadit troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici Hrvatskoj radioteleviziji da tuženici L. C. nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 340,04 €/2.562,50 kn[1] , u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1204/2020-4 od 7. listopada 2021. potvrđena je presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Povrv-213/2020-17 od 12. studenoga 2020. kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. Č. P. iz B., ..., broj Ovrv- 6158/2019 od 13. prosinca 2019., u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužiteljici isplati iznos od 480,00 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn, sve zajedno sa zatraženim zateznim kamatama pobliže označenim u izreci (točka I. izreke), te joj je naloženo da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 725,00 kn.

2.1. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pobijajući je u cijelosti zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-662/2022-2 od 14. rujna 2022., a koje glasi:

„Na kome je teret dokazivanja, na tužitelju ili na tuženici, kada se u parnici pojavi pitanje postojanja potpisa tuženice na ispravi u smislu odredbe čl. 219. ZPP?“

2.2. Revidentica predlaže nižestupanjske presude preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti ili ukinuti i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija je, u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ispitana samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

1 fiksni tečaj konverzije iznosi 7,53450 kuna za 1 euro

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim potražuje utuženi iznos na ime neplaćene pristojbe za korištenje radio-prijamnika.

6. Nižestupanjski su sudovi zasnovali svoje presude na odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18 - dalje: ZHRT), prema kojoj svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je tužitelju plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu tim Zakonom, osim ako istim nije drugačije određeno, dok na temelju odredbe čl. 36. st. 1. istog Zakona osoba iz čl. 34. st. 1. tog Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi.

7. Pošavši od utvrđenja da je tuženica evidentirana kao pretplatnik tužitelja u utuženom razdoblju, a nije dokazala da je prijamnik odjavila na bilo koji način prije utuženog razdoblja, niti da je tužitelja obavijestila o promjeni svoje adrese (čl. 34. st. 5. ZHRT), nižestupanjski su sudovi zaključili da je tuženica bila obveznik plaćanja mjesečne pristojbe tužiteljici te je, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP, djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz Bjelovara, poslovni broj Ovrv-6158/2019 od 13. prosinca 2019., i to u dijelu kojim je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) te u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn.

8. Drugostupanjski sud pri tom smatra neosnovanim žalbene razloge tuženice da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio njezinu izričitu tvrdnju da nije potpisala Prijavu obveznika/prijamnika, te da teret dokaza da je istu vlastoručno potpisala leži na tužitelju. To stoga što je tužitelj priložio potpisanu prijavu obveznika/prijamnika od 5. listopada 2018. koja glasi na tuženu i koja je potpisana, tako da je na tuženoj bio teret dokaza da navedenu prijavu nije potpisala, jer sud ne raspolaže s dovoljno stručnog znanja na temelju kojeg bi mogao izvršiti analizu i usporedbu potpisa na prijavi prijamnika i na osobnoj iskaznici tužene. Kako tužena nije predložila provođenje grafološkog vještačenja na tu okolnost, drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženica nije dokazala da se na prijavi prijamnika ne nalazi njezin potpis.

9. Izraženo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

10.1. Ovaj sud je u nizu svojih odluka, od kojih neke tuženica i apostrofira u reviziji, a posebice u odluci poslovni broj Rev-932/2021-2 od 9. veljače 2022. ispravljene rješenjem Rev-932/2021-4 od 7. lipnja 2022., izrazio pravno shvaćanje u vezi postavljenog pitanja. U navedenoj se odluci ističe:

„Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da je u postupku teret dokaza na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji.“

10.2. Slijedom izloženog, prema ocjeni ovoga suda, nižestupanjski sudovi pogrešno polaze od toga da je tuženik taj koji mora dokazati da se njegov potpis ne nalazi na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, kada je isti osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis. Naime, sudovi zanemaruju da je tužitelj prethodno tvrdio da je u ugovornom odnosu s tuženikom upravo temeljem isprava na kojima tuženik „samo“ osporava potpis i da tužitelj zapravo tvrdi da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz tih isprava (ugovora), te da je dio sadržaja ugovora i potpis tuženika. Stoga je upravo tužitelj dužan dokazati ono što tvrdi, tj. da se na ispravama (ugovorima) nalaze potpisi tuženika. Pritom je za naglasiti da zapravo tvrdnjom na ispravi nije njegov potpis tuženik osporava ne samo činjenicu potpisa, već on suštinski tvrdi da ne postoji pravni (ugovorni) odnos na koji se sam tužitelj poziva, pa je u takvoj situaciji upravo na tužitelju teret dokaza da je s tuženikom potpisao i sklopio ugovore, a osnovom kojih utužuje predmetne tražbine. Prema tome odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

„Na tužitelju jest teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, ako je u postupku tuženik osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis.“

11. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje izraženo u ranije citiranoj odluci te stoga odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

„Na tužitelju je teret dokazivanja kada se u parnici pojavi pitanje postojanja potpisa tuženice na ispravi u smislu odredbe čl. 219. ZPP.“

12.1. Primjenjujući navedeni odgovor na okolnosti konkretnog slučaja, valja prije svega ukazati da, prema odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Iznimno, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka (čl. 461.a st. 6. ZPP). Imajući navedeno na umu, a odlučujući u povodu tuženičine žalbe, drugostupanjski je sud, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja sadržanim u odgovoru na postavljeno revizijsko pitanje, trebao utvrditi da tužiteljica nije dokazala da se na Prijavi nalazi potpis tuženice, dok evidencija tužiteljice nije javna isprava da bi vrijedila presumpcija iz čl. 230. st. 1. ZPP istinitosti njenog sadržaja.

12.2. Imajući na umu izneseno, a budući da tužiteljica nije dokazala da postoji obveza tuženice prema čl. 34. st. 1. ZHRT u utuženom razdoblju, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tužbeni zahtjev odbiti.

13. Kako su dakle osnovani razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena te oni utječu na donošenje drukčije odluke, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

14.1. S obzirom na izmijenjeni uspjeh u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

14.2. Tuženici pripada pravo, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP, naknade zatraženih troškova postupka i to troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku odmjerenih prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa). Priznati troškovi sastoje se od jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak (50 b prema Tbr. 7./8. Tarife), jednokratne naknade za sastav žalbe (30 b prema Tbr. 10./3. Tarife), kao i jednokratne naknade za sastav revizije (45 b prema Tbr.10./6. Tarife), sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), a što prema vrijednosti boda (Tbr. 50. Tarife) ukupno iznosi 273,74 €/2.062,50 kn.

14.3. Tuženica ima pravo i na naknadu troškova plaćenih sudskih pristojbi u ovršnom postupku (300,00 kn) i parničnom postupku (200,00 kn) u ukupnom iznosu od 500,00 kn.

14.4. Zbog sveg navedenog tuženici je dosuđena naknada troškova postupka u cjelokupnom iznosu od 340,04€/2.562,50 kn (točka II. izreke ove presude).

15. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz toga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 25. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.