Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-1058/2021-3

U  IM E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice A. R., iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika K. bolničkog centra S., S., OIB: …, zastupanog po generalnom punomoćniku B. D., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-119/2021-8 od 1. lipnja 2021., 25. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-119/2021-8 od 1. lipnja 2021., u točki I izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. travnja 2016. do 26. siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 606,13 eur[1] / 4.566,92 kn s zateznom kamatom, te u odluci o naknadi parničnog troška u točki II izreke za tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 283,07 eur/2.132,81 kn sa zateznom kamatom.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke I izreke kojim je tužiteljici dosuđena razlika plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu od 328,82 eur/2.477,49 kn te u preostalom dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće, za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu od 328,82 eur/2.477,49 kn sa zateznom kamatom te preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 152,42 eur/1.148,44 kn s kamatama.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici razliku plaće u iznosu od 934,95 eur/7.044,41 kn bruto s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, dok je točkom II izreke tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 435,49 eur/3.281,25 kn sa zateznom kamatom.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa tuženik u žalbi nedopušteno ističe taj žalbeni razlog.

8. Pazeći i po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od bitnih povreda odredaba postupka.

9. Pazeći nadalje i po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno prihvaćen za isplatu razlike plaće za razdoblje od travnja 2016. do 26. siječnja 2017. pa stoga žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na taj dio presuđenja nisu osnovani.

10. Međutim, tuženik osnovano u žalbi ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na nastavno razdoblje jer je i prema shvaćanju ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za nastavno razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. trebalo odbiti kao neosnovan.

11. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, da tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., da tuženik u odgovoru na tužbu te i sada u žalbi osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, dok da visina tužbenog zahtjeva za utuženo razdoblje nije sporna jer je tužiteljica visinu tužbenog zahtjeva precizirala prema obračunu koji je sačinio tuženik.

12. Prvostupanjski sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu zaključio da je isti za cijelo utuženo razdoblje osnovan te u bitnom utvrdio da su Vlada RH i Sindikati javnih službi među kojima i Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara 23. studenoga 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Nadalje je utvrdio da su Vlada RH i isti sindikati javnih službi 23. svibnja 2009. sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na način da su se suglasili na zamrzavanje osnovce za izračun plaće iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u čl. 3. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da su čl. 4. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj: Sud je također utvrdio da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izjave nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane kojim je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i Dopuna na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u razdobljima opisanim u čl. III – V. ovih Izmjena i Dopuna, usklađivanje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao. Sud je također utvrdio da je Arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o Arbitraži 7. prosinca 2011. donijela arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće po naprijed navedenom principu te nadalje da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovicu plaće za javne službe u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazuma. Sud je nadalje utvrdio da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2012. do zaključnog trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno, da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2% a u trećem tromjesečje 2015. rast od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,00% a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015. Sud također utvrđuje da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

13. U utuženom razdoblju od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12 – dalje TKU/12) koji je u čl. 51. regulirao da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

14. Člankom 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR/14), propisano je, a jednako tako i čl. 7. st. 3. ranijeg Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13) da će se primijeniti za radnika povoljnije pravo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnog ugovora ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

15. Već je istaknuto da je prema stajalištu ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od travnja 2016. do zaključno siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 606,13 eur/4.566,92 kn pravilno prihvaćen kao osnovan, pri čemu tuženik i sada u žalbi ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, budući da je tužiteljica istog postavila u skladu s izračunom tuženika, pravilno prihvaćen kao osnovan. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09,) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. TKU ("Narodne novine broj 115/10) a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazuma te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojom je utvrđena primjena Dodatka Sporazuma te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

16. Nije osnovan prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništavosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, iz odluke Vrhovnog suda RH broj Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora ,kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora.

17. Osim toga, tuženik neosnovano prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III –

IV. Izmjena i Dopuna Sporazuma.

18. Stoga je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su ispunjeni uvjeti za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u navedenom utuženom razdoblju od travnja 2016. do kraja siječnja 2017., budući da je došlo do poboljšanja stanja odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više %).

19. Stoga žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u vezi prihvaćanja dijela ovog tužbenog zahtjeva nisu osnovani, pa kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna valjalo je prvostupanjsku presudu u dijelu toč. I. izreke za isplatu razlike plaće u navedenom razdoblju u ukupnom iznosu od 606,13 eur/4.566,92 kn sa zateznom kamatom, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak potvrditi.

20. Žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na prihvaćanje tužbenog zahtjeva za preostalo utuženo razdoblje od veljače 2017. do 31. listopada 2017. su osnovani.

21. Naime, odredbom čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma od 26. listopada 2011. iz čl. III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. 22. Odredbom čl. 199. ZR/14 propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u Kolektivnom ugovoru, prema stavku 2. iste odredbe, iznimno od stavka 1. ovog članka kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

23. S obzirom na sadržaj čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., prema shvaćanju ovog suda stranke tog Sporazuma dogovorile su da se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina i da će u "dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto". Tim Izmjenama i dopunama u navedenom Sporazumu stranke nisu ugovorile automatizam u produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i dopuna za godinu dana (u slučaju međugodišnji rast BDP-a bude manji od 3% do zaključno 2016.) nego su samo dogovorile da će u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka, dakle da će se dogovarati o eventualnom produljenju navedenog roka na godinu dana, a osim toga tim niti bilo kojim drugim Sporazumom nisu dogovorile posljedice ukoliko se "u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka".

24. Vlada RH imala je pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama što je učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("Narodne novine" broj 123/2016) od 29. prosinca 2016. kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn i posljedično svemu navedenom zbog isteka roka predmetnog Sporazuma tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune.

25. U vezi navedenog spornog pravnog pitanja Vrhovni sud RH je rješenjem broj Revd-1766/22 od 25. svibnja 2021. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, te je presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-270/2022-2 od 7. lipnja 2022. (isto kao i Rev-934/2022 od 20. rujna 2022., Rev-1145/2022-2 od 22. studenog 2022.), sukladno zauzetom pravnom shvaćanju, koje je donijeto zbog ujednačavanja sudske prakse i obvezuje sve sudove.

26. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužiteljice za navedeno utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 328,82 eur/2.477,49 kn sa zateznom kamatom trebalo odbiti kao neosnovan.

27. Zbog djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica sada djelomično uspjela u parnici, pa o naknadi parničnog troška treba odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

28. Tužiteljica je u parnici djelomično uspjela po visini u omjeru od 65%, a u pogledu osnove zahtjeva 100% što ukupno iznosi 165%:2=82,5%, dok je tuženik uspio u parnici u omjeru od 17,5%, te kada se tužiteljičin omjer uspjeha umanji za tuženikov omjer uspjeha proizlazi da je tužiteljica konačno uspjela u parnici u omjeru od 65%.

29. Prvostupanjski sud je pravilno za potpun(cjelovit) uspjeh tužiteljice u parnici istoj priznao naknadu parničnog troška u iznosu od 3.281,25 kn, pa sada tužiteljici treba priznati razmjeran dio u iznosu od 283,07 eur/2.132,81 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška za 152,42 eur/1.148,44 kn trebalo odbiti kao neosnovan.

30. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 25. srpnja 2023.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić