Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 10 Gž-501/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz Š. (D. B.), …, OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u O. društvu S. & Đ. j.t.d. iz S., …, protiv tuženika R. A. d.d., Z., …, OIB: …, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u O. društvu G. & G. d.o.o. iz Z., …, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika R. A. d.d. protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-9/2021-24 od 24. travnja 2023., dana 25. srpnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika R. A. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-9/2021-24 od 24. travnja 2023. u toč. III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 1. Ugovora o kreditu broj 168-50-2649760 od 02. veljače 2005., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 17.540,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika, na dan korištenja kredita, u dijelu u kojem je u čl. 7. ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, u dijelu kojem je u čl. 7. ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 17.540,00 CHF platiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Kreditora na dan plaćanja, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita te članak 7. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako se uplate po kreditu valutiraju s datumom odobrenja računa Banke.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 168-50-2649760 od 02. veljače 2005., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (tuženika).
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku 15 dana, isplati iznos od 879,28 EUR/6.624,81 kuna[1] , sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano
polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,
od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako slijedi: 0,15 EUR/1,11 kn od 31.10.2008.
2,51 EUR/18,91 kn od 31.12.2008.
4,21 EUR/31,73 kn od 28.01.2009.
4,98 EUR/37,53 kn od 26.02.2009.
3,64 EUR/27,42 kn od 28.04.2009.
4,05 EUR/30,48 kn od 28.05.2009.
0,79 EUR/5,95 kn od 06.07.2009.
0,75 EUR/5,68 kn od 01.08.2009.
0,76 EUR/5,70 kn od 12.08.2009.
0,76 EUR/5,74 kn od 15.10.2009.
0,76 EUR/5,74 kn od 23.10.2009.
0,76 EUR/5,70 kn od 01.12.2009.
1,31 EUR/9,82 kn od 28.12.2009.
3,23 EUR/24,30 kn od 31.12.2009.
5,96 EUR/44,89 kn od 24.02.2010.
5,33 EUR/40,17 kn od 07.04.2010.
9,04 EUR/68,13 kn od 29.04.2010.
8,34 EUR/62,82 kn od 08.06.2010.
9,70 EUR/73,15 kn od 03.09.2010.
21,58 EUR/162,60 kn od 18.11.2010.
19,14 EUR/144,19 kn od 18.11.2010.
26,61 EUR/200,45 kn od 18.11.2010.
24,03 EUR/181,01 kn od 18.11.2010.
19,88 EUR/149,75 kn od 22.11.2010.
28,63 EUR/215,71 kn od 06.12.2010.
39,77 EUR/299,63 kn od 07.12.2010.
31,88 EUR/240,20 kn od 17.02.2011.
34,64 EUR/261,05 kn od 04.03.2011.
31,13 EUR/234,54 kn od 08.04.2011.
31,76 EUR/239,30 kn od 04.05.2011.
46,70 EUR/351,81 kn od 06.06.2011.
48,14 EUR/362,77 kn od 27.07.2011.
60,62 EUR/456,75 kn od 03.08.2011.
54,21 EUR/408,47 kn od 06.09.2011.
47,20 EUR/355,61 kn od 10.10.2011.
46,45 EUR/349,95 kn od 04.11.2011.
45,90 EUR/345,88 kn od 07.12.2011.
49,25 EUR/371,09 kn od 02.01.2012.
52,17 EUR/393,07 kn od 10.01.2012.
52,56 EUR/ 396,01 kn od 07.02.2012.
IV. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove izdavanja dokumentacije za predmetnog utuženje u iznosu od 37,16 eura/280,00 kuna[2] , sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 3. travnja 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„I. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 916,42 eura/6.904,81 kuna[3] .
II. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 16. studenog 2023.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.690,97 eura/12.740,61 kuna[4] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđeni iznos od 24. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,
dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka u iznosu od 279,34 eura/2.104,69 kuna[5] sa zakonskom zateznom kamatom.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška postupka u iznosu od 1.061,39 eura/8.004,56 kuna[6] “.
3. Žalbu protiv rješenja o trošku postupka je izjavio tuženik R. A. d.d. zbog pogrešne primjene odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP) o odmjeravanju troška i pogrešne primjene odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa). U žabi ističe da je prvostupanjski sud tužiteljici D. K. pogrešno sve poduzete radnje dosudio prema vrijednosti boda od 1,99 EUR / 15,00 kuna, iako je navedena vrijednost boda na snagu stupila dana 5. studenog 2022. i da jedino radnje poduzete nakon stupanja na snagu izmijenjene vrijednosti boda mogu biti obračunate prema toj vrijednosti. Ističe da su stranke tijekom cijelog postupka imale određena predviđanja o koristima i troškovima koji iz istog mogu proizaći te da je protivno ustavnom uređenju i vladavini prava da izmjena podzakonskog propisa neposredno pred zaključenje glavne rasprave uzrokuje povećanje parničnog troška za 50% iako je značajna većina radnji poduzeta prije stupanja na snagu iste izmjene. Nadalje navodi da tuženik R. A. d.d. ne može biti dužan platiti tužiteljici D. K. puni trošak sudske pristojbe za presudu ako je tužiteljica D. K. istu platila u polovini iznosa u roku od tri dana. Predlaže da sud preinači odluku o trošku postupka te da tužiteljici D. K. naloži da tuženiku R. A. d.d. naknadi trošak sastava ove žalbe zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući predmetno rješenje u pobijanom dijelu, u točki III. i IV. izreke (odluke o trošku postupka), nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP u vezi članka 381. istog Zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. istog Zakona.
7. Prvostupanjski je sud primjenom odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s odredbom člankom 155. ZPP-a, tužiteljici D. K. dosudio trošak sastava tužbe (Tbr. 7. točke 1. Tarife) u iznosu od 149,25 eura (1.124,52 kuna), trošak sastava žalbe tužiteljice D. K. na rješenje od 7. listopada 2019. (Tbr. 10. točke 5. Tarife) u iznosu od 74,63 eura (562,3 kuna), trošak sastava podneska od 8. lipnja 2022. i 16. studenog 2022. (Tbr. 8. točke 1. Tarife) u iznosu od 149,25 eura (1.124,52 kuna) za svaki podnesak, trošak pristupa na ročišta održanih 10. lipnja 2022., 20. rujna 2022. i 21. ožujka 2023. (Tbr. 9. točke 1. Tarife) u iznosu od 149,25 eura (1.124,52 kuna), za svako ročište, sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužiteljici D. K. je priznati i trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura (3.000,00 kuna), te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura (300,02 kuna) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura ( 300,02 kuna), sukladno odredbi članka 4. točke 1. i točke 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18, dalje: ZSP) u svezi s Tbr. 1. stavka 1. i Tbr. 2. stavka 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19), slijedom čega je istoj dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.690,97 eura (12.740,61 kuna). Preostali zatraženi trošak (trošak sastava podneska od 10. veljače 2020.) prvostupanjski sud tužiteljici D. K. nije priznao utvrdivši kako isti nije bio nužan za vođenje postupka.
8. Prema stavu ovog suda, neosnovani su žalbeni navodi tuženika R. A. d.d. u dijelu u kojem navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife i dosudio trošak postupka tužiteljici D. K. na način da je obračunao poduzete radnje prema vrijednosti boda od 1,99 EUR / 15,00 kuna.
9. Naime, odredbom članka 48. stavka 3. Tarife je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
10. Izmjena Tarife ("Narodne novine" br. 126/22), koja je stupila na snagu 5. studenog 2022., u članku 1. propisuje da se Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine« br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i
Budući da je u vrijeme
37/22.) mijenja na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna.
donošenja prvostupanjske odluke 24. travnja 2023. na snazi bila Tarifa kojom je određena vrijednost boda od 15,00 kuna, to je prvostupanjski sud pravilno odmjerio troškove radnji potrebnih za vođenje ovog postupka koje je dosudio tužiteljici D. K., u skladu s novom vrijednosti boda, sukladno prednje citiranoj odredbi članka 48. stavka 3. Tarife, pa je tuženik R. A. d.d. dužan naknaditi tužiteljici D. K. trošak postupka u iznosu koji je određen u točki III. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja.
11. Kako je iz spisa predmeta razvidno da je tužiteljica D. K. platila sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 39,82 eura ( 300,02 kuna), to tužiteljica D. K. osnovano potražuje trošak plaćene sudske pristojbe u punom iznosu, odnosno u iznosu od 39,82 eura (300,02 kuna), pa je tuženik R. A. d.d. dužan
, slijedom čega ovaj sud ne nalazi tužiteljici D. K. naknaditi navedeni trošak
osnovanim žalbene navode tuženika R. A. d.d. ni u tom pogledu.
12. Posljedično tome, neosnovano se tuženik R. A. d.d. žali i na odluku prvostupanjskog suda kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka jer je isti izgubio spor pa mu prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP pravo na naknadu troškova ne pripada.
13. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika R. A. d.d. trebalo je odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja u točki III. i IV. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.
14. S obzirom na neosnovanost žalbe, kao neosnovan je odbijen i zahtjev tuženika R. A. d.d. za naknadu troškova u žalbenom stadiju postupka, primjenom odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
15. U nepobijanom dijelu, presuda suda prvog stupnja, te prvostupanjsko rješenje pod toč. I. i II. izreke, ostaju neizmijenjeni.
Zadar, 25. srpnja 2023.
Sudac
Željko Đerđ, v.r.