REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8
Poslovni broj: 42. Pp-755/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv I- okrivljenika K. D. i II-okrivljenice R. D., radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Križevci Klasa: 211-07/23-5/5754, Urbroj: 511-06-07-23-1 od 2.3.2023., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti I i II-okrivljenika, a u odsutnosti podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 25. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENICI:
K. D., O.:., sin S. i M., r. P., rođen ..., u K., s prebivalištem u K., B. 12., elektrozavarivač, 1.100,00 eura, oženjen, bez djece, državljanin R. H., završio osnovnu školu,
pismen, prekršajno neosuđivan,
R. D., O.:..., kćerka F. i B., r. S., rođena ... u K., s prebivalištem u K., B. 12., domaćica, državljanka Republike Hrvatske, zanimanje, udata, bez djece, završila osnovnu školu, pismena, prekršajno neosuđivana,
k r i v i s u
I što su dana 24. veljače 2023., u 20:30 sati, u dvorištu obiteljske kuće u B. ulici 12 u K., nasilnički se ponašali u obitelji na način da je K. D. pod utjecajem alkohola supruzi R. D. uputio pogrdne riječi: "Jebem ti mater, kurvo, glupačo!", što je kod supruge izazvalo strah, uznemirenost te povredu dostojanstva, te ju je i fizički napao na način da ju je vukao za ruke, čupao za kosu i udario svojom glavom u predjelu glave, nakon čega je R. D. koja je također bila pod utjecajem alkohola suprugu K. D. uputila pogrdne riječi: "Jebem ti mater!", što je kod supruga izazvalo osjećaj uznemirenosti te povredu dostojanstva,
dakle, međusobnim vrijeđanjem kao supružnici te okrivljenik K. D. fizičkim napadom na suprugu nasilnički se ponašali u obitelji, pa su time počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im se prekršaj na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona
i z r i č e
- okrivljeniku K. D.
NOVČANA KAZNA OD 210,00 EURA (dvjesto deset eura)/ 1.582,25 KUNA (tisuću petsto osamdeset dvije kune i dvadeset pet lipa).
- okrivljenici R. D.
NOVČANA KAZNA OD 90,00 EURA (devedeset eura)/ 678,11 KUNA (šesto sedamdeset osam kuna i jedanaest lipa).
II Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik K. D. proveo povodom zadržavanja u policiji u trajanju od 2 dana, koje se izjednačuje sa iznosom od 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa)/ 600,00 kuna (šesto kuna) tako da okrivljeniku preostaje za platiti iznos novčane kazne od 130,36 eura (sto trideset eura i trideset šest centi)/ 982,20 kuna (devetsto osamdeset dvije kune i dvadeset lipa). III Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.
Ako okrivljenici u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plate izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.
Ako okrivljenici plate 2/3 izrečene novčane kazne i to okrivljenik K. D. iznos od 86,91 eura (osamdeset šest eura i devedeset jedan cent)/ 654,80 kuna (šesto pedeset četiri kune i osamdeset lipa), a okrivljenica R. D. iznos od 60,00 eura (šezdeset eura)/ 452,07 kuna (četiristo pedeset dvije kune i sedam lipa) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona
OKRIVLJENICA R. D., O.:..., kćerka F. i B., r. S., rođena .... u K., s prebivalištem u K., B. 12.,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
IV da bi istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom I, nasilnički se ponašala u obitelji na način da je supruga fizički napala time da ga je uhvatila objema rukama za vrat i gušila,
pa da bi time počinila djelo prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
V Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura (dvadeset pet eura)/ 188,36 kuna (sto osamdeset osam kuna i trideset šest lipa) - svaki, u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Križevci podnijela je protiv okrivljenih Optužni prijedlog Klasa: 211-07/23-5/5754, Urbroj: 511-06-07-23-1 od 2.3.2023., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljeni K. D. očitovao se o optužbi na način da su se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret, dok se okrivljenica R. D. izjasnila da se ne smatra krivom.
3. Ispitani K. D. navodi da je od njegove strane došlo do izražavanja verbalnog i fizičkog nasilja u obitelji koje je navedene večeri u dvorištu kuće u K. usmjerio prema supruzi R. D.. Sa suprugom oko 2 godine živi u braku, time da nemaju zajedničke djece. Za trajanja ove zajednice života između njih nije bilo izražavanja nasilja i neprimjerenog ponašanja. Predmetnog dana kada je došao kući s posla supruga i on su bili sami i kako bi se zabavili i proveli zajedno dan odlučili su otići u jedan ugostiteljski objekt. Tamo su oboje konzumirali alkoholna pića i misli da je supruga bila više etilizirana od njega. Po povratku kući supruga mu je počela bez razloga prigovarati spominjući kako ima emotivnu vezu s drugom ženskom osobom i to ga je zasmetalo i povrijedilo, jer to ne odgovara istini. Oko toga je između njih došlo do rasprave, a supruga je u jednom trenutku rekla da ide u mjesnu trgovinu nešto kupiti, a po povratku u dvorište zaključio je da je kupila još piva. Kako nije želio da ona više uzima alkohol, jer je tog trenutka već bila etilizirana uzeo je ta alkoholna pića i bacio ih u obližnji kanal pored dvorišta. Zbog toga je došlo do novog razgovora i rasprave sa suprugom i tada joj je u svađi iskazao pogrdne riječi iz optužnog akta nazivajući je kurvom i glupačom i psovao joj mater. Kako mu se ona približila napadno i suviše blizu primio ju je za ruke kako ga ne bi fizički napala, a doista ju je svojom glavom udario u njenu glavu kako bi joj dao do znanja da se udalji od njega. Supruga je tada njega psovala pogrdnim riječima naznačenim u optužnom aktu, a u jednom trenutku primila ga je rukama za vrat i stiskala i time gušila. No zbog proteka vremena i činjenice da se događaj zbio u vrlo kratkom vremenskom periodu, ne može se sa sigurnošću odrediti da li ga je supruga primila rukama za vrat prije nego je on nju udario svojom glavom ili nakon toga. U svakom slučaju uznemirilo ga je takvo njeno ponašanje i izazivanje svađe i vrijeđanje. Prema tome, njegovo ukupno ponašanje je bilo nasilno prema supruzi zbog vrijeđanja i fizičkog nasrtaja na nju osim što je nije čupao za kosu, tako da priznaje prekršaj koji mu se stavlja na teret.
4. Ispitana R. D. navodi da od njezine strane nije bilo izražavanja nasilničkog ponašanja u obitelji koje bi usmjerila verbalnim i fizičkim putem u odnosu na zakonitog supruga K. D.. Naime, ističe da sa suprugom živi u obiteljskoj kući, ali s njima žive i brat njenog supruga i njegova supruga kao njena šogorica. Međutim, već izvjesno vrijeme odnosno više od godinu dana ima izvjesnu sumnju u to da je suprug nevjeran i da ostvaruje emotivnu vezu sa šogoricom. Vezano za to sa suprugom je imala više razgovora i rasprava tokom kojih on negira bilo kakav emotivni nagon prema šogorici. Ipak kod nje je ostala sumnja jer je postojala mogućnost da se oni kao obitelj odsele i nastave raditi i živjeti u Republici Austriji, a izričito se tome protivio suprug, tako da do njihovog odlaska nije došlo i to je bio novi razlog za sumnju u nevjeru supruga. Navedenog dana sa suprugom je otišla u izlazak te su oboje pili alkoholna pića i kada je spomenula sumnju vezano za šogoricu on ju je verbalno napao i iskazivao prema njoj pogrdne riječi psujući joj majku i govorio da je kurva i glupača. Potom ju je primio za ruke i tako je držeći jednom ili više puta je udario svojom glavom u predjelu njezine glave, da bi u tim trenucima reagirala kako bi odbila njegov protupravni napad te ga je rukama primila oko vrata kako bi ga udaljila od sebe i tako ga je samo odgurnula bez namjere da ga guši, jer je još uvijek bio u napadu na nju. Ne sjeća se da bi suprugu iskazala pogrdne riječi, posebno da bi mu psovala mater, jer se nije prema njemu nikada tako izražavala. Nakon što je odbila njegov napad krenula je stepenicama prema kući i kada ju je suprug sustigao s leđa primio ju je za kosu te povlačio unazad, tako da je s njim bila na dvorištu. Sretna okolnost je bila ta da su policijski službenici vozilom prolazili u tom trenutku u neposrednoj blizini i time je istrčala iz dvorišta i dozvala ih i prijavila ovakav nasilni čin od strane supruga. Nakon ovog događaja nije bilo više nasilja između nje i supruga i trenutno su u dobrim i bliskim odnosima te se slažu, iako će biti nužno da se zauvijek razriješi problem vezano za odnos supruga i šogorice, jer kod nje i dalje tinja izvjesna sumnja u neki emotivni odnos između njih. Usprkos tome ne osjeća strah i ugroženost od strane supruga te će i dalje živjeti s njim u zajedničkom kućanstvu, što znači da je nepotrebna bilo kakva zaštitna mjera kojom bi se njemu zabranilo komuniciranje sa njom ili približavanje.
5. Obzirom da je okrivljenica R. D. porekla prekršaj, sud je na glavnoj raspravi u dokaznom postupku izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti za okrivljenicu R. D., zapisnik o ispitivanju K. D. u svojstvu osumnjičenika te zapisnik o ispitivanju R. D. u svojstvu osumnjičenika.
6. U postupku nije bilo sporno da su se okrivljenici kritične zgode zatekli na naznačenoj lokaciji te da se okrivljenik K. D. nasilnički ponašao u obitelji verbalnim te fizičkim napadom na suprugu.
7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li se okrivljenica R. D. kritične zgode nasilnički ponašala u obitelji tako što je supruga vrijeđala pogrdnim riječima te ga fizički napala.
8. Uzevši u obzir provedene dokaze, sud zaključuje da su se svakako ipak oboje okrivljenika ponašali na način koji nije prihvatljiv za obiteljske odnose, što znači da se radilo o verbalnom i fizičkom nasilnom činu od strane okrivljenika K. D., a s druge strane o psihičkom nasilju od strane okrivljenice R. D., dok je za fizičko nasilje oslobođena optužbe, jer prema dokazima se jedino može zaključiti da je primanje supruga rukama za vrat od njezine strane bilo u trenutku kada je on bio u protupravnom napadu na nju pa se time radilo o postupanju u nužnoj obrani.
9. Osim što je okrivljenik K. D. jasno i izričito te okolnosno opisao cijeli događaj i priznao verbalno i fizičko nasilje prema supruzi, valja napomenuti da je i okrivljenica R. D. kao supruga također na vrlo sličan način opisala isti događaj kao i povod odnosno uzrok do kojeg je došlo do prvotne verbalne prepirke i svađe sa suprugom, što je na kraju dovelo i do njegovog nasilničkog ponašanja. Tme proizlazi da je nasilni čin izazvan činjenicom što je ona suprugu prigovarala navodno postojanje emotivne veze sa svojom šogoricom odnosno suprugom brata, što je njega očito zasmetalo, pa je tokom razgovora u kojem je pokušao supruzi objasniti da su to neistine i insinuacije, ujedno je počeo i sa izricanjem psovki odnosno uvredljivih riječi na račun supruge nazivajući je kurvom i glupačom te joj psovao majku. Nakon toga okrivljenik K. D. dozvolio si je i fizički nasrtaj na suprugu time da ju je primao za ruke i stiskao te potom svojom glavom udarao u njezinu glavu, a kada se ona odlučila udaljiti od njega i izbjeći daljnje nasilje, tada ju je povlačio rukom za kosu i vraćao sa stepenica na dvorište onemogućivši je da uđe u kuću i izbjegne trenutno zlostavljanje. O tim činjenicama okrivljenica R. D. je bila vrlo izričita i jasna, zbog čega sud nije prihvatio tvrdnju njenog supruga K. D. o tome da nju kao suprugu nije povlačio za kosu već da se radilo samo o udaranju glavom o glavu.
10. Međutim, sama okrivljenica R. D. porekla je protupravno ponašanje od svoje strane odnosno nasilničin u smislu uzvraćanja pogrdnih riječi na račun supruga K. D., a posebno da bi primanje rukama za vrat supruga predstavljalo fizičko nasilje. Vezano za to sam okrivljenik K. D. izričito je istaknuo da ga je supruga R. doista vrijeđala pogrdnim riječima psujući mu majku kako je naznačeno u činjeničnom opisu i do toga je došlo neposredno nakon što je on njoj uputio slične ružne psovke koje imaju direktan smisao vrijeđanja. S druge strane, okrivljenik K. D. je napomenuo da ga je supruga nakon toga s obje ruke primala za vrat i stiskala, pri čemu se ipak nije mogao odrediti da li je do toga došlo prije nego je on nju primao za ruke i udarao svojom glavom u njezinu glavu ili je njena reakcija uslijedila neposredno nakon što je on nju tjelesno prvi napao. Oko toga se također jasno izjašnjavala okrivljenica R. D. ističući da je u jednom trenutku supruga primila rukama za vrat, ali samo radi toga da odbije njegov protupravni napad koji je neposredno prije započeo i trajao, jer ju je primio za njezine ruke i stiskao, a zatim ju je udario svom glavom u njezinu glavu, pa kada u joj ruke bile slobodne tada je željela supruga odgurnuti od sebe kako bi takav njegovog napad fizičkom silom prestao. Obzirom da okrivljenik K. D. o tom detalju nije odlučno iskazivao u obrani, tada se može prihvatiti kao životno uvjerljivo da je doista okrivljenica R. kao supruga reagirala na opisani način upravo u trenutku kada je suprug prvi fizički nasrnuo na nju te je udario svom glavom, zbog čega je ona u slijedećem trenutku s razlogom očekujući nastavak njegovog fizičkog nasrtaja imala zakonsko dopuštenje reagirati na način da pokuša odbiti postojeći ili predstojeći napad na sebe, zbog čega je mogla rukama primati za vrat i odgurivati od sebe supruga. Time je bez sumnje takvo njeno ponašanje bilo zakonito i predstavljalo je postupanje u nužnoj obrani.
11. Osim što su okrivljenici tokom postupka iznosili obrane treba napomenuti da su njih dvoje neposredno nakon događaja na zakonit način ispitani u Policijskoj postaji Križevci, pa i ti njihovi iskazi predstavljaju dokaz u postupku obzirom da su im kao osumnjičenicima pružena sva potrebna upozorenja, nakon čega su osobno potpisali sadržaj svojih izjava. Iz predmetnih iskaza oboje okrivljenika jasno proizlazi da su oni doista na identičan način opisali sponu situaciju kod čega je okrivljenik K. D. jedino propustio istaknuti da je iskazivao uvrede na račun supruge. To znači da je u predmetnom iskazu napomenuo razlog zbog kojeg su njih dvoje bili u svađi i prepirci, tim više što su u nekoj mjeri u danom trenutku već bili etilizirani. Kod toga je istaknuo da ga je supruga u više navrata vrijeđala pogrdnim riječima psujući mu majku, nakon čega ga je rukama uhvatila za vrat i počela daviti. S druge strane, okrivljenica R. D. u svojem iskazu u svojstvu osumnjičenika jasno je istaknula da ju je suprug tokom verbalne svađe vezano za šogoricu počeo vrijeđati pogrdnim riječima nazivajući je glupačom i psovao joj majku, ali ju je vukao za kosu i ruke te udario svojom glavom u njenu glavu u predjelu čela.
12. Prema tome, u situaciji gdje je okrivljenik K. D. u navedenom iskazu te iznošenju obrani tokom postupka jasno iskazao da ga je supruga R. vrijeđala pogrdnim riječima tada se ipak nije mogao prihvatiti dio njezine obrane o tome da nije iskazivala pogrdne riječi na račun supruga. To nije uvjerljivo već niti iz razloga što je ona odlučila aktivno fizički djelovati prema suprugu nakon što ju je na isti način on napao, pa je time svakako životno smisleno da je reagirala i u trenutku kada ju je on prvotno počeo vrijeđati ružnim riječima, zbog čega mu je očito uzvratila, ali svakako uzvraćanje uvreda odnosno tzv. retorzija nije dopušteno ponašanje. S druge strane, u svojem iskazu u svojstvu osumnjičenice te iznošenjem obrane u postupku okrivljenica R. D. je izričito istaknula kako ju je suprug rukom povlačio za kosu tokom ovog događaja, pa time nije prihvatljiv niti taj dio obrane okrivljenik K. D. o tome da na taj način nije suprugu fizički zlostavljao.
13. Nadalje, uvidom u zapisnike o ispitivanju alkoholiziranosti za okrivljenike jasno se razabire da su oni tempore criminis oboje bili u nekoj mjeri opijeni, pri čemu je okrivljenica R. D. u organizmu imala veću koncentraciju alkohola od supruga te je iznosila 1,65 g/kg, što se smatra stanjem opitosti i bez sumnje je to direktno utjecalo na njene kognitivne sposobnosti i smanjenu toleranciju u komunikaciji sa suprugom, zbog čega je i započela razgovor vezano za njegovu nevjeru. Naime, prema provedenim dokazima jasno se razabire da problem ljubomore između okrivljenika traje gotovo od početka njihovog zajedničkog života i sve vrijeme se provlači kroz njihove odnose, tim više što u zajedničkom domaćinstvu žive sa bratom okrivljenika K. D. i njegovom suprugom za koju se pretpostavlja da je u skrivenoj emotivnoj vezi sa svojim šogorom.
14. Prema tome, prilično dugotrajno postojanje sumnje na strani okrivljenice R. D. o tome da njezin suprug ima drugu emotivnu vezu i nije joj vjeran i to sa bliskom tazbinom povremeno potiče njihovo međusobno neslaganje i nerazumijevanje koje ona inicira u trenucima kada su njene kognitivne sposobnosti djelomično ograničene i to zbog utjecaja alkohola, kako je bilo ove zgode. Međutim, u takvim trenucima zbog etiliziranosti oboje okrivljenika njihove reakcije nisu dovoljno kontrolirane te razgovor o toj temi očito prelazi u svađu tokom koje si međusobno izražavaju ružne riječi uvredljivog sadržaja koje si očito ne bi inače upućivali. Stoga su i uvjerljivi navodi oboje okrivljenika o tome da su bili uznemireni i da im je povrijeđeno dostojanstvo kada su na svoj račun čuli izricanje uvreda tokom sporne prepirke. Time je kod njih bez sumnje nastupila izvjesna psihička posljedica, zbog čega se i radilo o međusobnom psihičkom nasilnom činu. No, osim toga okrivljenik K. D. u ovoj prilici očito nije mogao susprezati niti svoje postupke i ograničiti ih samo na svađu i verbalno argumentiranje stanja oko njegove navodne emotivne veze sa drugom osobom, već si je dozvolio da navedenu trenutnu situaciju razriješi fizičkim nasrtajem na inferiorniju osobu od sebe kao što je supruga. Stoga ne čudi njezina reakcija u pokušaju da odbije i prekine takav njegov tjelesni nasrtaj, zbog čega primanje rukama za vrat supruga i odguravanje od sebe ipak nije bilo protupropisno već se radilo o postupanju u nužnoj obrani.
15. Time se dolazi do zaključka da su okrivljenici postupali nasilno prema bliskom članu obitelji, jer je fizički napad teži oblik nasilja koji se ničime ne može opravdati, posebno kada je usmjeren prema slabijoj odnosno inferiornijoj osobi i to supruzi, kako je ovdje bio slučaj, pri čemu nije od krucijalnog značaja što su uslijed tog napada izostale određene štetne posljedice. S druge strane, psihičko nasilje također je krajnje neprihvatljivo, jer su kod oboje okrivljenika izazvane izvjesne psihičke posljedice u smislu uznemirenosti i povrede dostojanstva.
16. Kako postoji izričito priznanje okrivljenika K. D. za prekršaj stavljen mu na teret, sud je jedino provodio dokaze koji se odnose isključivo na odluku o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, sukladno članku 171a stavka 3. Prekršajnog zakona i u tom smislu je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenika iz koje proizlazi da do sada nije kažnjavan za bilo koju vrstu prekršaja.
17. Zbog naprijed navedenih razloga, sud nalazi da su oboje okrivljenika u subjektivnom i objektivnom smislu ispunili su biće djela prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa su oglašeni krivima, te im je izrečena blaža novčana kazna od zakonom propisanog minimuma.
18. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje oboje okrivljenika, kao olakotna okolnost kod okrivljenika K. D. cijeni se priznanje prekršaja, te činjenica da nije ulagao posebnu upornost u izvršenju djela, dok se kod okrivljenice R. D. kao olakotno cijeni činjenica da nije zaposlena te nema primanja, time da otegotnih okolnosti na njihovoj strani nije nađeno. Stoga uzevši u obzir način na koji su izražavali nasilni čin te socijalni status okrivljenice R. D., bilo je uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne u odnosu na oboje okrivljenika, tako da su izrečene kazne bez sumnje primjerene i dostatne za njihovu resocijalizaciju i buduće adekvatno ponašanje u užoj socijalnoj sredini, pa se s razlogom očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.
19. U svakom slučaju okrivljeniku K. D. se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 2 dana, time da se to vrijeme uhićenja izjednačava sa iznosom od 79,64 eura odnosno 600,00 kuna, pa se za taj iznos i umanjuje izrečena novčana kazna.
20. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenici u roku koji im je određen u presudi mogu platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne, u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak moraju platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.
21. Sud se u odnosu na okrivljenike nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom nasilja obzirom da prema provedenim dokazima proizlazi su njih dvoje nakon spornog događaja ponovno u dobrim i bliskim odnosima ne očekuje se ponavljanje nasilnog čina, a k tome žive zajedno u istom domaćinstvu. S druge strane okrivljenik K. D. nije se izjašnjavao o tome da bi osjećao ugroženost za sebe od strane supruge R., dok se ona izrijekom izjasnila kako uopće ne osjeća strah i ugroženost od strane supruga te će nastaviti zajednički život s njim, osim što će biti potrebno na izvjestan način trajno razriješiti situaciju oko odnosa supruga i njezine šogorice. Time se nameće zaključak kako je jedino i isključivo ljubomora od strane okrivljenice R. D. okidač koji dovodi do neslaganja sa suprugom, što znači da među njima nema netrpeljivosti, tako da upravo njihov daljnji zajednički život i zbližavanje može dovesti do rješavanja postojećeg obiteljskog problema i time nikako nije uputno i smisleno izricanje navedene zaštitne mjere prema njima.
22. Okrivljenici su na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužni platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, kao i stvarni trošak koji se odnosi na upotrebu alkometra, jer okrivljenik K. D. ostvaruje mjesečna primanja, dok je okrivljenica R. D. mlada i radno sposobna osoba, te tako mogu platiti naznačeni iznos troškova, bez da time dovedu u pitanje svoje uzdržavanje.
U Bjelovaru, 25. srpnja 2023.
Zapisničar
SUDAC
Andrea Hudoletnjak v.r.
Ratko Laban v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenici i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, time da okrivljenik K. D. žalbu može podnijeti samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1.) I i II-okrivljeniku
2.) Podnositelju Optužnog prijedloga
- po pravomoćnosti
3.) Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Križevci
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
ANDREA HUDOLETNJAK