REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1288/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Igora Periše, Slavka Pavkovića i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. iz Š., OIB: ..., kojeg zastupa J. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. p. b. d.d. Z., OIB: ..., (pravni slijednik J. b. d.d. Š., OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1513/19-3 od 3. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-111/17 od 12. ožujka 2019., u sjednici održanoj 25. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. rujna 2017., kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 6. srpnja 1984., nedopuštena (točka 1. st. I.), da se utvrdi da radni odnos tužitelja nije prestao (točka 1. st. II.), da se naloži tuženiku vratiti tužitelja u radni odnos na radno mjesto - referenta naplate u Službi za problematične plasmane s mjestom rada u sjedištu tuženika, odnosno, na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i iskustvu, (točka 1. st. III.) te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka 1. st. IV.). Pod točkom 2. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. rujna 2017. kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu, pa da se slijedom toga utvrdi da njegov radni odnos kod tuženika nije prestao i da ga se vrati u radni odnos.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji da je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je zaključak nižestupanjskih sudova o razlogu donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu pogrešan i suprotan rezultatima dokaznog postupka, a kako nije obrazloženo zbog čega nisu izvedeni predloženi dokazi od strane tužitelja da je činjenično stanje ostalo neutvrđeno pa da se drugostupanjska presuda ne može ispitati.

9. Pozivanjem na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, revident sadržajno osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova o utvrđenjima vezanim za opravdanost razloga za poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu. Time zapravo dovodi u pitanje činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda i pravnu ocjenu donesenu na temelju takvih utvrđenja, pa se navedeni razlozi ne mogu ni podvesti pod revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuje.

10. Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu ni nejasni ni proturječni, a isto tako ne postoji proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te se presuda može ispitati.

11. Sadržajno, uz tvrdnju da je prvostupanjski sud odlučio ne izvesti sve dokaze koje je tužitelj predložio i da nije naveo razlog zašto nije izveo dokaze saslušanjem svjedoka M. N., M. L., M. V., N. Č., S. K. i S. B., tužitelj ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a jer da je zbog propusta suda prilikom izvođenja dokaza činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a rezultat čega je pogrešna primjena materijalnog prava.

12. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, time da prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza iznesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako odbije izvođenje kojeg predloženog dokaza, odnosno ako odustane od izvođenja kojeg dokaza, jer je pravo na ocjenu izvedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka (čl. 304. ZPP). Time što je sud postupio prema toj ovlasti ne izvodeći sve dokaze predložene po tuženiku, već je zaključio da je predmet spora dovoljno raspravljen (čl. 304. ZPP) jer je odlučne činjenice za rješenje spora utvrdio na temelju izvedenih dokaza (isprava, saslušanih svjedoka i tužitelja) te je o tome naveo valjane razloge u obrazloženju svoje presude, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Također valja ukazati da je na ročištu 22. veljače 2019. na kojem je zaključena glavna rasprava, između ostaloga navedeno, „Punomoćnici stranaka suglasno iskazuju da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te predlažu zaključiti raspravljanje.“.

13. Navodima u reviziji tužitelj nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je zaključujući o postojanju opravdanog razloga za otkaz, pogrešno primijenio odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. i st. 5., te čl. 135. st. 3. i čl. 151. st. 1. toč. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR).

14. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2016. radio na radnom mjestu referent naplate u Službi za problematične plasmane, s time da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 6. srpnja 1984.;

- da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. rujna 2017., tužitelju otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih razloga povezanim s reorganizacijom poslovanja i ukidanja organizacijske jedinice u kojoj je tužitelj obavljao poslove;

- da je u odluci o otkazu, između ostaloga, obrazloženo da je zbog izmijenjenih okolnosti povezanih s poslovnim i organizacijskim razlozima nastalim donošenjem odluka DAB-a o provođenju postupka sanacije nad Bankom od 9. listopada 2015., a zbog nove reorganizacije, na temelju Odluke o izmjeni i dopuni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova Banke od 13. rujna 2017. prestala potreba za obavljanjem poslova unutar Službe problematičnih plasmana i to povezano s prodajom bančinih spornih potraživanja društvu S. za sanaciju d.o.o. za poslovne usluge, uslijed čega je s ciljem racionalizacije poslovanja sanacijska uprava tuženika utvrdila potrebu ukidanja organizacijske jedinice Službe za problematične plasmane kao i poslova unutar iste Službe u kojoj je tužitelj radio;

- da je dio nenaplativih kredita NPL prenesen na društvo S. za sanaciju d.o.o., u postupku sanacije J. b. d.d. i to 20% do 30% onih koji se nisu mogli naplatiti te da je otvoren postupak sanacije J. b. d.d. jer su imali problema s plasmanima;

- da je društvo S. za sanaciju d.o.o. preuzelo upravljanje nad tim problematičnim plasmanima tako da je kod tuženika prestala potreba za djelatnicima koji su te poslove obavljali u banci, a to se odnosilo i na tužitelja koji je obavljao upravo poslove referenta za problematične plasmane;

- da je zatražena prethodna suglasnost Glavnog sindikalnog povjerenika J. N., za donošenje Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova Banke, kojom je došlo do ukidanja Službe za problematične plasmane uz istovremeno osnivanje Odjela za rehabilitaciju čime dolazi do ukidanja radnih mjesta i prestanka potrebe za radnicima zaposlenih u toj službi, kao i suglasnost za Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovor o radu tužitelju;

- da iz dopisa glavnog sindikalnog povjerenika J. N. od 8. rujna 2017. proizlazi da, nakon što je razmotrio sve činjenice iz analize razloga ukidanja Službe za problematične plasmane i prestanka potrebe za radom radnika službe, daje suglasnost za otkazivanje ugovora o radu tužitelju iz poslovno uvjetovanih razloga, jer je zbog reorganizacije poslova unutar Banke tj. zbog ukidanja organizacijske jedinice Službe problematičnih plasmana prestala potreba za radom tužitelja i radnika M. G. i to zbog ukidanja njihovih radnih mjesta;

- da je sindikalni povjerenik suglasnost za otkazivanje tužitelju dao prije nego što je donesena odluka o otkazu i prije nego je konačno donesena odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika;

- da je glavnom sindikalnom povjereniku J. N. uručen poziv od 7. rujna 2017. kojim ga tuženik poziva da se izjasni o davanju prethodne suglasnosti vezano uz donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju;

- da je uz tužitelja Služba za problematične plasmane imala još radnika, od kojih su M. G. i M. T. (koji su bili predmetom određenih sudskih postupaka i bili udaljeni iz banke), te M. L. i D. V. koji je obnašao funkciju direktora - voditelja te službe i još dvije pravnice od kojih je jedna na porodiljom, a jedna je u to vrijeme obavljala poslove vezano uz te problematične plasmane;

- da su D. V. i pravnici J. B. ponuđeni izmijenjeni ugovori o radu kako bi se u slučaju da S. d.o.o. treba još nekakve podatke, da bi imali osobe koje bi mogle odraditi te poslove, te su D. V. ostavili jer je iskazao zalaganje na poslu, a bio je i voditelj i imao najviše uvida u predmete, pri čemu se tuženik rukovodio i socijalnim kriterijima imajući u vidu da je isti otac malodobnog djeteta i da ima kreditna zaduženja, a J. B. da je bila jedina pravnica iz te službe zbog čega je ostavljena na radu kod tuženika i pridružena je pravnoj službi.

15. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

16. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

17. Polazeći od citiranih odredbi, pravo je poslodavca otkazati ugovor o radu radniku u slučaju kada ovaj, a zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga postane višak za poslodavca, a na poslodavcu je teret dokazati postojanje takvih razloga, koji opravdavaju otkazivanje ugovora o radu radniku koji se zbog tako nastalih razloga ukazuje viškom.

18. Pravilno su nižestupanjski sudovi, a polazeći od činjeničnih utvrđenja, ocijenili da je u konkretnom slučaju postojao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a, a koji opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu postoji u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši racionalizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta i da poslove ukinutih radnih mjesta objedini i njihovo obavljanje preuzme drugi već zaposleni radnik poslodavca, kao u konkretnom slučaju radnik D. V.

19. Naime, autonomno je pravo poslodavca provoditi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka što uključuje mogućnost da sistematizacijom radnih mjesta organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima, te je tako korištenjem navedenog autonomnog prava tuženik ukinuo radno mjesto tužitelja, a u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede.

20. Suprotno navodima revidenta u postupku nije utvrđeno da je prestala potreba za obavljanje poslova koje je tužitelj prije otkaza obavljao već je utvrđeno da je došlo do smanjenja obima poslova, koje je postalo takvo da je dovelo do nerazmjera između broja zaposlenih radnika koji su obavljali poslove vezane za problematične plasmane i obima poslova koje ti radnici trebaju obaviti te je došlo do ukidanja organizacijske jedinice i prebacivanja problematičnih plasmana na društvo S. za sanaciju d.o.o., a samim time i do smanjenja broja zaposlenih radnika te su iz ukinute organizacijske jedinice i na kraju ostala dva zaposlena i dalje kod tuženika.

21. Tuženik je u smislu čl. 135. st. 3. ZR-a dokazao, a imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova iz analize razloga, da je u tada postojećim uvjetima imao opravdan razlog za redoviti poslovno uvjetovani otkaz, odnosno, da otkaz ugovora o radu tužitelju nije dan suprotno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a.

22. Revident pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi i u utvrđenju nižestupanjskih sudova da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 151. st. 1. toč. 4. ZR-a uz tvrdnju da tuženik nije zatražio prethodnu suglasnost sindikalnog povjerenika za otkaz radniku starijem od šezdeset godina te da je priložena dokumentacija nevjerodostojna i sačinjena isključivo radi prikrivanja očitog nedostatka u provođenju zakonom propisanog postupka prije otkazivanja ugovora o radu.

22.1. U postupku je utvrđeno i drugostupanjski sud je suprotno revizijskim navodima otklonio ovakve prigovore uz utvrđenja da je sindikalni povjerenik suglasnost za otkazivanje tužitelju dao prije nego što je donesena Odluka o otkazu i prije nego je konačno donesena odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika te da je glavnom sindikalnom povjereniku uručen poziv od 7. rujna 2017. da se izjasni o davanju prethodne suglasnosti vezano uz donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju, dok činjenicu da suglasnost na otkaz nije upisana u knjigu protokola drugostupanjski sud nalazi neodlučnom u situaciji kad kod tuženika nije bio propisan način dostave suglasnosti na otkaz. Kod ovakvih činjeničnih utvrđenja revizijski sud sukladno čl. 386. st. 1. ZPP-a nije ovlašten razmatrati navode revidenta koji se svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja.

23. U odnosu na navode tužitelja da je u pobijanoj presudi pogrešno primijenjena odredba čl. 115. st. 2. ZR-a jer da je tuženik u odluci o otkazu naveo samo jednu rečenicu i to u smislu primjene zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR-a, valja odgovoriti da zbog tog razloga žalbom nije pobijao prvostupanjsku odluku, nego na isto ukazuje tek u reviziji, pa kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 386. ZPP-a u reviziji nije moguće iznositi nove činjenice i nove dokaze, to ovaj sud ovakve revizijske navode nije mogao uzeti u obzir (čl. 386. st. 3. ZPP).

24. Slijedom navedenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji revidenti ukazuje u reviziji.

25. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 25. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.