REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 381/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te mr. sc. Igora Periše, Slavka Pavkovića i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STAMBENI SERVIS – POSLOVNI CENTAR d.o.o., OIB 42547882422, Zagreb, Čanićeva 4, kojeg zastupa punomoćnica Snježana Drvodelić, odvjetnica iz Petrinje, Trg S. Radića 10, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, OIB 43664740219, Radnička cesta 22/I, Zagreb, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-1624/2021-3 od 3. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-891/2019-18 od 16. veljače 2021., u sjednici od 25. srpnja 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-1624/2021-3 od 3. lipnja 2022., i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-891/2019-18 od 16. veljače 2021., u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ocvareka iz Petrinje poslovni broj Ovrv-30/2018 od 23. veljače 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 110,44 eura (832,20 kn) i u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju zatezne kamate:

- na iznos od 11.04 eura (83,22 kune) tekuće od 21.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.09.2017. pa do isplate,

- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.08.2017. pa do isplate,

- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.07.2017. pa do isplate,

- na iznos od 11.04 eura (83,22) kuna tekuće od 21.06.2017. pa do isplate,

- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.05.2017. pa do isplate,

- na iznos od 11.04 eura (83,22) kune tekuće od 21.04.2017. pa do isplate, po stopi koja je jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i naknaditi mu zateznu kamatu na troškove ovršnog postupka od 23. veljače 2018. do isplate po stopi koja je jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

II. Ukida se u preostalom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-1624/2021-3 od 3. lipnja 2022., i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-891/2019-18 od 16. veljače 2021., u točkama 1., 2. i 3. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sud prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ocvareka iz Petrinje poslovni broj Ovrv-30/2018 od 23. veljače 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 1.664,40 kn te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 442,50 kn u roku od osam dana, u točki 2. izreke nalaženo je tuženici platiti tužitelju zatezne kamate na pojedinačne iznose i po stopi sve preciznije navedeno u toj presudi, u točki 3. izreke naloženo je tuženici u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn, dok je u točki 4. izreke ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ocvareka iz Petrinje poslovni broj Ovrv-30/2018 od 23. veljače 2018. u dijelu za isplatu zakonskih zateznih kamata od dospijeća pojedinačnih novčanih iznosa do isplate, u dijelu za isplatu zakonskih zateznih kamata na ovršni trošak, u dijelu za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 45,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 23. veljače 2018. do isplate i predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 521,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice, kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-891/2019-18 od 16. veljače 2021 u točkama 1., 2. i 3. izreke.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4345/2022-2 od 21. prosinca 2022., tuženici dopustio podnijeti reviziju u odnosu na pitanja:

„1. Kada u ovršnom rješenju nije utvrđena solidarna obveza dva ovršenika, a radi se o novčanoj obvezi koja se ima smatrati djeljivom obvezom, pa u odnosu na jednog ovršenika rješenje o ovrsi postane pravomoćno jer isti nije ulagao prigovor, dok je drugi ovršenik uložio prigovor, te je postupak nastavljen u odnosu na drugog ovršenika kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu, je li sud prekoračio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika održavši u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, obzirom da nije podijelio cjelokupni iznos tražbine iz rješenja o ovrsi na pola, iako se radi o djeljivoj obvezi, faktički nametnuvši tako tuženiku za platiti 50% više od onoga kako je to bilo određeno u rješenju o ovrsi?

2. Predstavlja li predmetna tražbina, koja se odnosi na pokriće troškova redovnog održavanja kotlovnice i pokriće troškova energenata i održavanja sustava proizvodnje energije u kotlovnici, a koja kotlovnica je samostojeći objekt izgrađen na zasebnoj čestici u vlasništvu treće osobe (Grada Petrinje), te se iz iste vrši isporuka toplinske energije za veći broj zgrada, zajednički pričuvu ili režijske troškove za isporučenu toplinsku energiju?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 8022 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da ukine platni nalog i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, odnosno eventualno ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost podnesene revizije navodeći da se radi o sporu male vrijednosti pa da je tuženica svoje činjenične i pravne navode iz revizijskih pitanja trebala istaknuti još u prigovoru na rješenju o ovrsi, u kojem je samo osporila osnovu i visinu tražbine tužitelja, navodeći da se radi o troškovima grijanja stana koje plaća, prema ugovoru o najmu, korisnik stana.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje „zajedničke pričuve kotlovnice za stambeni prostor tuženice.“

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj upravitelj predmetnom zgradom, a da je tuženica vlasnica jednog posebnog dijela te zgrade,

- da su suvlasnici predmetne stambene zgrade D. Petrovića 18, Petrinja po ovlaštenom predstavniku sklopili sa tvrtkom Stambeni servis-poslovni centar d.o.o. Ugovor o upravljanju zgradom i zajedničkim dijelovima sustava grijanja,

- da je kotlovnica, odnosno pomoćni objekt u kojem se nalazi postrojenje za grijanje izgrađena na zasebnoj čestici,

- da su suvlasnici predmetne stambene zgrade i vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi kotlovnica (Grad Petrinja) sklopili Sporazum o dodjeli na korištenje postrojenja za proizvodnju i distribuciju toplinske energije kojim su odredili da redovne i izvanredne troškove održavanja postrojenja za proizvodnju i distribuciju toplinske energije u cijelosti snose suvlasnici stanova predmetnih stambenih zgrada,

- da je tužitelj (kao ovrhovoditelj) podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku protiv prvo ovršenika Miroslava Šustića ( korisnika predmetnog stana temeljem ugovora o najmu stana) i drugo ovršenice Republike Hrvatske (vlasnice stana), radi plaćanja tražbine tzv. „zajedničke pričuve kotlovnice“,

- da je 23. veljače 2018. javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-30/2018 protiv kojega prvo ovršenik Miroslav Šustić nije uložio prigovor, pa je u odnosu na njega to rješenje postalo pravomoćno, dok je drugo ovršenica Republika Hrvatska podnijela prigovor, osporavajući pravnu osnovu i visinu predmetnog potraživanja, tvrdeći da se faktički radi o troškovima grijanja, koje prema Ugovoru o najmu plaća korisnik stana.

9. Nižestupanjski sudovi su održali na snazi platni nalog za cjelokupni iznos tražbine od 220,90 eura (1.664,40 kn prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450) zaključivši da kotlovnica u smislu odredbe čl. 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) predstavlja zajednički dio predmetne zgrade zbog čega se na nju primjenjuju odredbe čl. 380. i čl. 90. ZVDSP-a o zajedničkoj pričuvi, a kako je tuženica kao vlasnica stana, odnosno suvlasnica te nekretnine dužna plaćati zajedničku pričuvu za utuženo razdoblje sukladno odredbi čl. 380. i čl. 90. ZVDSP-a, kao i odredbi čl. 3. Sporazuma u visini utvrđenoj Međuvlasničkim ugovorom u visini od 6,37 kn/m2 za grijani stambeni prostor koji je uvećan za 2,00 kn/m2 temeljem Anexa Međuvlasničkog ugovora i Izjave o utvrđivanju koeficijenta visine pričuve potpisane po predstavnicima stambene zgrade i tužitelja, neovisno što je u odnosu na prvo ovršenika Šustić Miroslava rješenje o ovrsi postalo pravomoćno.

10. I u revizijskoj fazi postupka, s obzirom na sadržaj naznačenih pitanja. sporno je je li sud prekoračio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu RH održavši u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, iako se radi o djeljivoj obvezi, te predstavlja li predmetna tražbina, koja se odnosi na pokriće troškova redovnog održavanja kotlovnice i pokriće troškova energenata i održavanja sustava proizvodnje energije u kotlovnici, zajednički pričuvu ili režijske troškove za isporučenu toplinsku energiju.

11. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

12. Po ocjeni ovog suda pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno. 13. Prema odredbi čl. 41. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) obveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva, dok prema st. 2. te odredbe, kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, a ako nije određena drugačija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.

14. Imajući u vidu sadržaj naprijed citiranih materijalnopravnih odredbi ZOO-a, prema shvaćanju ovoga, suda pogrešno je navedeno zaključivanje nižestupanjskih sudova jer nisu cijenili činjenicu da je u odnosu na prvo ovršenika Miroslava Šustića rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i da se radi o djeljivoj obvezi.

15. Dakle, u konkretnoj pravnoj situaciji je riječ o zahtjevu tužitelja za ispunjenje novčane djeljive obveze od dva tuženika, a s obzirom da tužitelj ne potražuje isplatu cijele novčane svote od svakog tuženika, a u tužbi nije navedeno koji se dio tražbine odnosi na svakoga od njih, niti je zahtijevana solidarna isplata utuženog iznosa, riječ je o djeljivoj obvezi i djeljivoj tražbini, te se obveza između tuženika dijeli na jednake dijelove s obzirom da se radi o djeljivoj obvezi s više dužnika. U takvoj situaciji svaki od njih duguje jednaki dio, a nema solidarnosti na strani dužnika jer ona nije ugovorena niti propisana zakonom (tako i u Rev-105/04 od 26. srpnja 2006., Revx 863/2012-2 od 16. listopada 2013.)

16. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (tako i u Revt-189/2009-2 od 01. listopada 2014.).

17. Nižestupanjski sudovi održali su u odnosu na tuženicu (ranije drugo ovršenicu) na snazi platni nalog za cjelokupni iznos tražbine od 220,90 eura (1.664,40 kn prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450), iako se radilo o djeljivoj obvezi i djeljivoj tražbini. Zato je, u situaciji kada prvo ovršenik Miroslav Šustić protiv rješenja o ovrsi nije podnio prigovor u odnosu na njega je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, a kada je drugo ovršenica Republika Hrvatska podnijela prigovor, utuženi iznos između tuženika trebalo je podijeliti na jednake dijelove pa je u odnosu na tuženicu, (kada je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja), trebalo održati na snazi predmetni platni nalog smo za polovicu utuženog iznosa, a ne u cijelosti, s obzirom da se radi o djeljivoj obvezi s više dužnika. Iz navedenog razloga u predmetnoj situaciji sudovi nisu mogli udovoljiti zahtjevu za isplatu cjelokupnog utuženog iznosa od 220,90 eura (1.664,40 kn) jer takav zahtjev nije postavljen, a kako je sud u parničnom postupku dužan odlučivati u granicama postavljenog zahtjeva te nije ovlašten samoinicijativno djeljivu obvezu u odnosu na dva tuženika tretirati kao nedjeljivu, nametnuo je tako jednom dužniku-tuženiku duplo veću obvezu od one koju je tražio tužitelj, odnosno održavajući na snazi cijeli platni nalog u nastavljenom postupku (povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi samo jednog od dva ovršenika), umjesto da je u tom slučaju raspravljao i odlučivao samo o dijelu platnog naloga, sudio je izvan postavljenog tužbenog zahtjeva.

18. Prema navedenom odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:

Kada u ovršnom rješenju nije utvrđena solidarna obveza dva ovršenika, a radi se o novčanoj, djeljivoj obvezi, pa u odnosu na jednog ovršenika rješenje o ovrsi postane pravomoćno, jer isti nije ulagao prigovor, dok je drugi ovršenik uložio prigovor, te je postupak nastavljen u odnosu na drugog ovršenika kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu, sud prekoračuje tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika kada u toj situaciji održi u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, obzirom da nije podijelio cjelokupni iznos tražbine iz rješenja o ovrsi na pola, iako se radi o djeljivoj obvezi, jer je time faktički nametnuo tuženiku obvezu platiti 50% više od onoga što je to bilo određeno u rješenju o ovrsi.

19. Prema odredbi čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev prekoračen u naprijed navedenom dijelu, u tom dijelu počinjena je navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka te je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. podstavak 3. ZPP-a u tom valjalo ukinuti pobijane presude i odlučiti kao u toki I. izreke ovog rješenja.

20.1. Prema čl. 85. st. 1. i st. 2. ZVDSP-a, suvlasnici upravljaju nekretninom po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, te su dužni, između ostaloga, osnovati zajedničku pričuvu.

20.2. Odredbom čl. 89. st. 1. ZVDSP-a propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, a prema st. 2. te odredbe doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

20.3. Zajednička pričuva regulirana je odredbom čl. 90. ZVDSP-a, a prema st. 1. te odredbe zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. toga Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a nju, prema st. 2. te odredbe tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika, dok prema st. 3. te odredbe zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

20.4. Prema odredbi čl. 377. ZVDSP-a ako se u jednoj nekretnini nalaze zajednički dijelovi i uređaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada, kotlovnica), odnosno nadstojnički stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih nekretnina dužni su sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju tih zajedničkih dijelova i uređaja, odnosno nadstojničkoga stana, te su prema odredbi čl. 380. st. 1. ZVDSP-a sredstva zajedničke pričuve dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

21. Iz navedenih odredbi nedvojbeno proizlazi da suvlasnici jedne nekretnine, koji su ujedno i vlasnici posebnih dijelova te nekretnine, svoje međusobne odnose mogu, odnosno moraju odrediti pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom), te su dužni formirati zajedničku pričuvu propisanu čl. 85. ZVDSP-a, koja je namjenska i vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a nju tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Prema navedenom, zajednička pričuva, nije namijenjena za pokriće troškova energenata pojedinog vlasnika posebnog dijela odnosno za zagrijavanje njegovog stana već isključivo za naprijed navedene namjene.

22. Primjenjujući navedene odredbe na konkretni slučaj, prema shvaćanju ovoga suda, pri rješavanju prigovora tuženice da se ne radi o trošku održavanja zajedničkog dijela nekretnine već o trošku grijanja predmetnog stana, nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu u dovoljnoj mjeri raspravili činjenicu da su suvlasnici predmetne stambene zgrade po ovlaštenom predstavniku sa tvrtkom Stambeni servis-poslovni centar d.o.o. zaključili Ugovor o upravljanju zgradom i zajedničkim dijelovima sustava grijanja, da je kotlovnica, odnosno pomoćni objekt u kojem se nalazi postrojenje za grijanje izgrađena na zasebnoj čestici, koja je u vlasništvu Grada Petrinje, te se iz nje vrši isporuka toplinske energije, ne samo predmetnoj zgradi, već svim stambenim zgradama na adresama: dr. J. Nemeca 20, dr. G. Novaka 3, D. Petrovića 13, 15., 17. i 18., Sajmište 13, 15, i 17, kao i Sajmište 3, 5, 7, 9 i 11., kao što nisu cijenili sadržaj Ugovora o upravljanju zgradom i zajedničkim dijelovima sustava grijanja, konkretno odredbu čl. 14., u kojoj je u st. 1. dogovoreno plaćanje pričuve „za troškove redovnog održavanja zgrade i troškova posrednog zagrijavanja“, a u st. 2. te odredbe dogovoreno plaćanje pričuve „za troškove centralnog grijanja (redovno održavanje kotlovnice, kao i za pokriće troškova energenata, održavanje sustava proizvodnje energije u kotlovnici)“, zbog čega je bilo potrebno razlučiti troškove održavanja zajedničkih dijelova zgrade i troškova održavanja zajedničkih dijelova kotlovnice od „troškova energenata“ koji zasigurno ne spadaju u troškove održavanja zajedničkih dijelova zgrade niti troškove održavanja zajedničkih dijelova kotlovnice već su to isključivo troškovi koji terete vlasnika svakog pojedinog posebnog dijela zgrade i oni ne spadaju u troškove koji se pomiruju iz zajedničke pričuve, a koja za pokriće takvog troška nije predviđena ZVDSP-a.

23. Prema tome, međuvlasničkim ugovorom ne može se regulirati pitanje potrošnje toplinske energije na način da se taj trošak podmiruje iz zajedničke pričuve, niti je upravitelj ovlašten naplaćivati trošak energenata iz zajedničke pričuve jer je ona namjenska i služi isključivo za održavanje zajedničkih dijelova zgrade, a ne za pokriće troškova energenata, odnosno troškova grijanja vlasnika posebnih dijelova jer su to isključivo njihovi troškovi.

24. S obzirom na navedeno odgovor na pitanje je li tuženica kao vlasnica stana, odnosno suvlasnica predmetne zgrade, u navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, dužna plaćati „zajedničku pričuvu kotlovnice“ sukladno odredbi čl. 380. i čl. 90. ZVDSP-a glasi:

Tražbina, koja se odnosi na pokriće troškova energenata u kotlovnici, koja kotlovnica je samostojeći objekt izgrađen na zasebnoj čestici u vlasništvu treće osobe (Grada Petrinje), i iz koje se vrši isporuka toplinske energije za veći broj zgrada, nije tražbina za koju se formira zajednička pričuva, niti tražbina koja se podmiruje iz zajedničke pričuve, već tražbina koja se odnosi na režijske troškove za isporučenu toplinsku energiju.

25. U konkretnom slučaju tužitelj traži naplatu i sredstva za pokriće troška energenata, koji se po zakonu ne smatra zajedničkom pričuvom, a kako ga tužitelj, kao upravitelj zgrade, nije ovlašten naplaćivati i taj trošak jer u odnosu na taj trošak nema aktivnu legitimaciju, i kako nižestupanjski sudovi taj trošak od ostalog troška nisu razlučili nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, to je pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

26. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 25. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić

Broj zapisa: 9-3085a-c1835

Kontrolni broj: 066c6-8ad74-11977

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JASENKA ŽABČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.