Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Ovr- 413/2023-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras Ivanišević, na temelju nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku B. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B., Š., D. i S. d.o.o. u Z., protiv ovršenice D. V. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku G. V., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 56 Ovr-3103/2022-5 od 6. prosinca 2023., 25. srpnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 56 Ovr-3103/2022-5 od 6. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha na temelju ovršne javnobilježničke isprave, Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207938957/06, kreditna partija broj 7103415539 od 27. studenog 2006. solemniziran po javnom bilježniku N. T. iz Z. poslovni broj OU-1442/2006 s potvrdom ovršnosti, I. Dodatka ugovoru o kreditu od dana 26. siječnja 2016. solemniziran po javnom bilježniku L. H. M. iz Z. poslovni broj OV-1864/2016 s potvrdom ovršnosti i II. Dodatka ugovoru o kreditu od 8. listopada 2020. solemniziran po javnom bilježniku G. B. H. iz Z. poslovni broj OV-6475/2020 s potvrdom ovršnosti, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i troškova ovršnog postupka odredio ovrhu na nekretnini u vlasništvu ovršenice upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k.o. Grad Z., zk. ul. br. 17521, zk. č. br. 5151, u naravi stambena zgrada Z., ..., dvorište, ukupne površine 671 m[2] (dvorište površine 414 m , stambena zgrada površine 257 m ), a na kojoj čestici je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) jedna garsonijera na tavanu površine 17,93 m[2] , ..., neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenica pravodobno, ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), predlažući ovom sudu da preinači pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog za ovrhu, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da se ovršenici naknadi trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Iz spisa proizlazi da je rješenje o ovrsi doneseno temeljem javnobilježničke isprave odnosno solemniziranog ugovora o namjenskom kreditu te dodataka ugovoru radi naplate tražbine ovrhovoditelja na nekretnini ovršenice.

6. Također, iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj, u skladu s odredbom članka 82. stavak 1. OZ-a, uz predmetni prijedlog sudu podnio zemljišnoknjižni izvadak, kao dokaz da je u zemljišnoj knjizi, na predmetnoj nekretnini, kao vlasnik upisana upravo ovršenica.

7. Ovršenica se u žalbi poziva na zastaru, a što predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavka 11. OZ-a te će prvostupanjski sud u nastavku postupka postupiti sukladno čl. 52. OZ-a.

8. Ovršenica u žalbi navodi i da temeljem čl. 75. OZ-a nekretnina na kojoj je određena ovrha njezina jedina nekretnina nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba iste i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, pa smatra da se stoga ovrha ne može provesti.

9. Čl. 75. st. 1 OZ-a propisano je da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.

10. Čl. 77. st 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekne na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. st. 1. i članka 76. st. 1. ovoga Zakona te na druge odredbe ovoga Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona. St. 2. istog članka propisano je da se ovršenik ne može protiviti ovrsi na nekoj stvari ili nekom pravu pozivajući se na odredbe članka 75. st. 1. i članka 76. st. 1. ovoga Zakona te na druge odredbe ovoga Zakona o izuzimanju od ovrhe i o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona, ako je tu stvar ili to pravo stekao od ovrhovoditelja koji pokretanjem postupka traži ostvarenje svoje tražbine nastale u svezi s tim stjecanjem.

11. Sukladno članku 14. ranije navedenog ugovora o kreditu, založni dužnik pristao je da se na nekretnini koja je u trenutku potpisa ugovora o kreditu bila u vlasništvu založnog dužnika, koja je predmet ovog ovršnog postupka, sada u vlasništvu ovršenice, upiše založno pravo radi osiguranja povrata duga korisnika kredita. Sukladno članku 18. istog ugovora, založni dužnik je suglasan da se na temelju predmetnog ugovora radi naplate tražbine može provesti prisilna naplata ovrhom na nekretnini, odmah po njenoj dospjelosti.

12. Prvostupanjski sud je pobijano rješenje donio na temelju ovršne isprave koju predstavlja solemnizirani ugovor o namjenskom kreditu, a kojim su stranke ugovorile da ovrhovoditelj kao davatelj kredita može provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine. Na taj Ugovor je javni bilježnik stavio potvrdu o ovršnosti.

13. Nadalje, ovršenica u žalbi navodi da čak kad bi se utvrdilo da nekretnina koja je predmet ovrhe ne predstavlja jedinu nekretninu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba iste i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, da je potrebno za određivanje ovrhe da su ispunjeni posebni uvjeti i članka 80.b. OZ-a, o čemu u pobijanom rješenju nema razloga.

14. U odnosu na taj žalbeni navod valja reći, da je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom dana 11. ožujka 2022. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

15. Ovršenica ističe i prigovor prava na dom. Odredbom čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) je propisano da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je st. 2. ovoga čl. određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

16. Za istaknuti je i da je ovršenica, u svojstvu korisnika kredita a naknadno stupajući i na mjesto založnog dužnika pristala na zasnivanje založnog prava na nekretnini na kojoj je određena ovrha, radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja, te je ovrhovoditelju dala suglasnost da za slučaj neisplate te tražbine neposredno provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini, a za koju ovršenica sada navodi da je njena jedina nekretnina. Unatoč tome što bi ovršenica provedbom ovrhe u ovom postupku moguće trpjela štetu, te unatoč zaštiti njezinog prava i dostojanstva, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarenja predmetne tražbine jer ovršenica nije postupala po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha.

17. Budući da se radi o dobrovoljnom zasnivanju založnog prava na navedenoj nekretnini, nije ostvarena povreda prava na dom, a koje stajalište je izraženo i u odluci Europskog suda za ljudska prava od 20. rujna 2016. o nedopuštenosti zahtjeva br. 2545/2014 u predmetu Frlan protiv Republike Hrvatske, kao i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. o odbačaju ustavne tužbe.

18. Kako žalbeni navodi ovršenice nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP, u vezi članka 21. OZ, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 25. srpnja 2023.

Sutkinja:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.