Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 27 Gž-2075/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja M. K. d.o.o. /OIB: …/ iz M., zastupanog po punomoćnici I. H. M., odvjetnici u S., protiv tuženika F. P. /OIB: …/ iz P., zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku u S. B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-139/2022-12 od 9. ožujka 2023., dana 25. srpnja 2023.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-139/2022-12 od 9. ožujka 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se ovršeniku F. P., OIB: …, P., da ovrhovoditelju M. K. d.o.o., OIB: …, M., na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, …, namiri tražbinu u iznosu od 272,76 eura[1] / 2.055,12 kn, na račun ovrhovoditelja IBAN …, model HR02, s pozivom na broj …, u roku od osam dana, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 187,50 kn, na račun IBAN …, model HR02, s pozivom na broj …, u roku od osam dana od dana.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 202,19 eura/ 1.523,44 kn, u roku od 8 dana.“
2. Protiv presude žali se tužitelj iz žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 1. i. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te ju predlaže odbiti.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao isporučitelja usluga, za isplatu iznosa od 272,76 eura/2.055,12 kn, na ime neplaćenih usluga sakupljanja, deponiranja i odvoza komunalnog otpada za nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi …, J., P. (šifra kupca …) u odnosu na koju je tuženik obveznik plaćanja komunalne naknade i to za razdoblje od listopada 2018. do listopada 2021.
6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a to stoga što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja, a u odnosu na iznesene činjenice postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te ju stoga nije moguće ispitati.
8. Naime, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21) uz obrazloženje da osim kartice kupca za broj ovrhe na strani 5 spisa tužitelj nije dostavio nikakve druge dokaze te da nije dokazao da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu odnosno da bi mu tuženik bio dužan utuženi iznos pri čemu gubi iz vida činjenicu da tuženik u izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi ne spori da bi bio vlasnikom nekretnine u odnosu na koju tužitelj vrši usluge sakupljanja, deponiranja i odvoza komunalnog otpada, već ističe da se radi o vikendici u kojoj isti boravi svega dva mjeseca pa da stoga smatra da nema osnova da mu tužitelj naplaćuje usluge tijekom čitave godine, s time da dodaje da su do 2018. svi vikendaši pa tako i on plaćali usluge tužitelja samo za ljetna tri mjeseca, kada su tamo boravili, iz čega proizlazi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da ne postoji obvezno pravni odnos između stranaka.
9. U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitnu povredu odredaba postupka na način da će dati jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, imajući u vidu koje od njih između stranaka nisu sporne, kao i odredbu čl. 20. st. 1. Uredbe: 50/17-84/19, kojom je propisano da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova poslovanja davatelja usluge te da su u istu uključeni troškovi koji su propisani čl. 33. st. 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine, broj 94/13, u daljnjem tekstu: ZOGO-a), troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i troškovi koji su propisani čl. 18. st. 1. Uredbe: 50/17-84/19, troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište, troškovi prijevoza i obrade glomaznog otpada i vođenja evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.
10. Odredbom čl. 30. st. 6. t. 3. ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada koji je predao davatelju otpada u obračunskom razdoblju: masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (jedan od dva kriterija ovlašteno je odabrati predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave u skladu s čl. 30. st. 7. ZOGO-a).
11. Prema navedenom, struktura cijene javne usluge obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru), kako je i navedeno u očitovanju Vlade od 9. siječnja 2020., jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela »onečišćivač plaća«, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela »onečišćivač plaća« (Odluka VSRH Rev-101/2023), radi čega na postojanje obveze tuženika za plaćanje fiksnog dijela cijene usluge tužitelja nije od utjecaja činjenica da isti nekretninu za koju se usluga pruža koristi svega nekoliko mjeseci tijekom godine (odluka Ustavnog sud RH broj: U-III-6143/2016 od 22. ožujka 2017.).
12. Navedeno je u skladu i s odredbom čl. 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i ukidanju određenih direktiva od 19. studenoga 2008. ("Službeni list Europske unije" L312/12 od 22. studenoga 2008.), prema kojoj se odredbi cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu "onečiščivać plaća", a koja je Direktiva prenijeta u pravni poredak Republike Hrvatske, kako to proizlazi iz čl. 2. st. 1. ZOGO.
13. Radi neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu ukinuta je i odluka o parničnom trošku, s time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom.
14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 369. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 3. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu, 25. srpnja 2023.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović, v.r.
