REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 778/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Č. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. A. L., odvjetnici u Z. protiv tuženika H., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. C. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o., Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-134/2022- 2 od 16. ožujka 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-612/2019-24 od 24. studenoga 2021., na sjednici održanoj 25. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se tužiteljeva revizija, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-134/2022-2 od 16. ožujka 2022. i sudi:
Odbija se tuženikova žalba i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-612/2019-24 od 24. studenoga 2021. u dijelu pod točkom I. izreke.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove revizije u iznosu od 199,08 Eur/1.500,00 kn u roku 15 dana.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-612/2019-24 od 24. studenoga 2021. prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja zbog skrivljenog ponašanja od 30. srpnja 2019. nedopuštena, te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen (točka II. izreke).
2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-134/2022-2 od 16. ožujka 2022. preinačena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 612/2019-24 od 24. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti i naloženo je tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn te troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovo suđenje. Traži naknadu troškova revizije.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio istu odbiti kao neosnovanu. Traži naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja od 30. srpnja 2019. i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
8. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi članaka 8. i 375. st. 1. ZPP učinjenih po drugostupanjskom sudu. Naime, u odnosu na postojanje tih bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP revident paušalno navodi da se drugostupanjska presuda ne može ispitati jer da je nejasna te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danih u postupku i samih tih isprava. Pritom konkretno ne obrazlaže u čemu bi se te proturječnosti sastojale, već se sadržaj revizijskih razloga u binom odnosi na ocjenu izvedenih dokaza od strane drugostupanjskog suda i izvedenih činjeničnih, ali u bitnom, pravnih zaključaka. Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 391. st. 3. ZPP nije našao da bi bila počinjena koja navedena povreda.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 15. veljače 2006. na radnom mjestu tehničar,
- da je tužitelj kod tuženika radio u smjenama, a konkretno 10. lipnja 2019. bio je u smjeni u D. te potom u S. na otoku B., od 8,00 do 16,00 sati,
- da je nakon njega tehničar iz slijedeće smjene trebao nastavi poslove tužitelja,
- da je usmenim nalogom poslodavca naloženo snimiti izjavu gradonačelnice S., a što je tužitelj odbio, te se zajedno s djelatnikom tuženika I. P., uputio trajektom u S.,
- da se u vremenu nakon isteka smjene tužitelja (iza 17 h) ukazala potreba snimiti izjavu gradonačelnice S., ali da se nije radilo o višoj sili, izvanrednom povećanju opsega poslova ili o drugim slučajevima prijeke potrebe već o uobičajenim radnim okolnostima,
- da je gradonačelnica S. za davanje izjave bila raspoloživa tek u radnom vremenu snimateljske ekipe iz druge smjene i da je izjava gradonačelnice išla uživo u emisiji D. u 19,00 sati, a što znači, u situaciji da je tužitelj ostao raditi duže od punog radnog vremena, da bi njegovo radno vrijeme sasvim sigurno premašilo 12 sati rada,
- da je baterija uređaja za snimanje kojim se tužitelj služio za obavljanje radnog zadatka na B., već u 15,00 sati bila gotovo ispražnjena pa bi ostankom na poslu duže od 16,00 sati, radi uzimanja izjave gradonačelnice S., riskirao nastanak neispravne snimke, a za što je jednom već bio upozoren kao razlog za otkaz u slučaju ponavljanja takve povrede radne obveze,
- da su radnici tuženika koji su radili u drugoj smjeni uzeli nove baterije i preuzeli opremu od tužitelja te trajektom u 16,30 otputovali na B., gdje su obavili snimanje razgovora s gradonačelnicom i u 21 sat se vratiti u S.;
- da je Odlukom tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja zbog skrivljenog ponašanja od 30. srpnja 2019. tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR),
- da je prije donošenja odluke o otkazu tužitelj upozorenjem od 15. svibnja 2018. bio upozoren na obveze iz radnog odnosa, te na mogućnost otkaza u slučaju ponovne povrede radne obveze,
- da je tužitelj 19. kolovoza 2019. protiv odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem zahtjevu tuženik nije donio odluku,
- da je tuženik tužitelju omogućio iznošenje obrane,
- da se tuženik prije donošenja Odluke o otkazu savjetovao sa radničkim vijećem koje se otkazu protivilo, smatrajući da je tužitelju bilo u konkretnoj situaciji naložen prekovremeni rad protivno internim aktima H., Kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu,
- da je tužba pravodobno podnesena.
10. Na temelju navedenih utvrđenja, a posebice toga da se u konkretnom slučaju nije radilo o višoj sili, izvanrednom povećanju opsega poslova ili o drugim slučajevima prijeke potrebe već o uobičajenim radnim okolnostima prvostupanjski je sud zaključio da opravdanosti za duži rad nakon završetka redovnog radnog vremena tužitelja nije bilo. Stoga taj sud ocjenjuje da tuženik nije imao opravdan razlog da otkaže tužitelju ugovor o radu pa da je tužbeni zahtjev za utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom, valjalo prihvatiti kao osnovan i naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na posao.
11. Preinačavajući navedenu prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu drugostupanjski sud nalazi da su utvrđenja i pravna shvaćanja suda prvog stupnja pogrešna. Drugostupanjski sud, ocjenjujući provedene dokaze, ističe da je uzimanje izjave gradonačelnice S. bilo nužno za potrebe izrade priloga, a kako istu izjavu nije mogla dati prije 17,00 sati, da je poslodavac odredio da novinarska ekipa u kojoj je bio i tužitelj ostane na otoku B. radi dobivanja izjave. Predmetni nalog za obavljanje posla, koji nedvojbeno ulazi u poslove radnog mjesta tužitelja, ne predstavlja bilo kakav nezakonit ili neopravdan nalog kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, već u potpunosti dopušten i opravdan nalog da tužitelj obavi posao za koji je sklopio ugovor o radu i za koji posao bi tuženik, ako bi se radilo o prekovremenom radu, tužitelju bio dužan isplatiti povećanu plaću. Postupanje tužitelja u konkretnom slučaju
– napuštanje posla i odbijanje obavljanja poslova po usmenom nalogu nije rezultat bilo kakvog nesporazuma ili odbijanja izvršavanja nezakonito naloženog obavljanja prekovremenog rada, već je tužitelj je dana 10. lipnja 2019. bez opravdanih razloga odbio izvršiti posao za koji ima sklopljen ugovor o radu što predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa. Taj sud zaključuje da povrede radne obveze koja su se dogodile 10. lipnja 2019., u situaciji kada je tužitelj već jednom bio upozoravan na svoje radne obveze iz ugovora o radu kao i na mogućnost otkaza u slučaju kršenja istih, predstavljaju u svojoj ukupnosti zajedno sa povredom radnih obveza počinjenih 12. travnja 2018., opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR).
12. Izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti.
13. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, poslodavac mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (čl. 135. st. 1. ZR).
14. Imajući na umu iznesena utvrđenja, te citirane odredbe ZR, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, tužiteljevo odbijanje izvršenja radnog zadatka u opisanoj situaciji nema značenje takve povrede obveze iz radnog odnosa koje bi opravdavalo donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Pri tom, s obzirom da se prema odluci tuženika od 8. kolovoza 2012. sva upozorenja o obvezama iz radnog odnosa brišu iz evidencije protekom šest mjeseci od zaprimanja upozorenja, ako u tom roku radnik ne počini novu, istovjetnu povredu radnih obveza, ne može se tužitelju navedena ranija, ne istovjetna povreda (12. travnja 2018.) staviti na teret zajedno s navodnom povredom od 10. lipnja 2019.
15. Prema ocjeni ovog suda, u opisanoj činjeničnoj situaciji, a posebice imajući na umu organizaciju rada kod tuženika, prema kojoj radnici rade u smjenama, tako da jedna smjena traje od 8,00 do 16,00 sati, a druga od 15,00 do 23,00 sata, ispražnjenost baterija opreme, a posebno s obzirom na predvidivo trajanje rada tužitelja tog dana dulje od 12 sati u slučaju postupanja po nalogu nadređenog, izostanak iznimnih okolnosti koje bi opravdale unaprijed nenajavljeni prekovremeni rad te ograničenja o prekovremenom radu previđena aktima tuženika, odbijanje usmenog naloga o obavljanju prekovremenog rada ne predstavlja takvu povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem. Pri tom je podudarno pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud i u svojoj presudi poslovni broj Rev-905/2022-2 od 25. srpnja 2023.
16. Zbog sveg navedenog, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je valjalo, na temelju odredbe čl. 395. st. 3. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
17. Odluka o troškovima revizije donesena je u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP. Tužitelju pripada pravo na naknadu zatraženih troškova revizije na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa). Tužitelju tako pripada pravo na naknadu troškova sastava revizije (80 b prema Tbr. 10./6./2. Tarife), uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), a što prema vrijednosti boda (Tbr. 50. Tarife) ukupno iznosi 199,08 eur/1.500,00 kn.
18. Kako tuženik nije uspio u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Zagreb, 25. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
