Republika Hrvatska

Poslovni broj: 2. P-1239/2021-15

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 11. svibnja 2023. u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenice punomoćnika tužiteljice S. P., odvjetnice u O., a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, uz javnu objavu dana 24. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., da tužiteljici A. P. iz O., isplati iznos od 68,17 Eura[1] / 513,66 kuna (slovima: šezdeset osam eura i sedamnaest centi / pet stotina trinaest kuna i šezdeset šest lipa) na ime razlike između iznosa plaćene i ugovorene kamate, kako slijedi:

● za 2009. godinu

- mjesec kolovoz iznos od 42,25 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 41,26 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna pa do isplate;

- mjesec listopada iznos od 39,51 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 37,74 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 36,76 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca pa do isplate.

● za 2010. godinu

- mjesec siječanj iznos od 35,61 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 34,45 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 32,69 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 31,75 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 29,91 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 28,45 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 28,38 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 26,13 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 25,43 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 22,86 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 20,48 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog pa do isplate;

zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. po stopi od 15%, a od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., da tužiteljici A. P. iz O., isplati iznos od 1.344,77 Eura[2] / 10.132,19 kuna (slovima: jedna tisuća tri stotine četrdeset četiri eura i sedamdeset sedam centi / deset tisuća jedna stotina trideset i dvije kune i devetnaest lipa) na ime razlike valutne klauzule CHF, kako slijedi:

● za 2008. godinu

- mjesec listopad iznos od 9,97 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 141,97 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 49,97 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca pa do isplate.

● za 2009. godinu

- mjesec siječanj iznos od 9,97 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 459,97 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 255,97 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 209,97 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 921,50 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 3.160,51 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 162,39 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 139,97 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 97,72 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 119,71 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 105,46 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 103,23 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 109,21 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca pa do isplate.

● za 2010. godinu

- mjesec veljaču iznos od 186,52 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 180,28 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 211,21 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 260,06 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 293,51 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 323,84 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 489,54 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 427,11 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 469,49 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 1.233,17 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 22. studenog pa do isplate;

zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. po stopi od 15%, a od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., da tužiteljici A. P. iz O., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.631,63 Eura[3] / 27.362,50 kuna (slovima: tri tisuće šest stotina trideset i jedan euro i šezdeset tri centa / dvadeset sedam tisuća tri stotine šezdeset i dvije kune i pedeset lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2023. kao dana presuđenja do konačne isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su dana 10. rujna 2008. tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj ..., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 19.029,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika L. P. iz O. dana 11. rujna 2008. pod brojem OV-... Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita na 48 mjeseca, a kredit je ugovoren po promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je na dan sklapanja kredita iznosila 6,55 % godišnje. U tijeku otplate kredita tuženik je jednom mijenjao kamatnu stopu od one početno utvrđene Ugovorom o kreditu, te se ista mijenjala 1. srpnja 2009., a porasla je za jedan postotni poen. Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev opisan pobliže u izreci presude uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da je tužiteljica uzela kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.029,64 CHF i visina mjesečnih anuiteta utvrđena je u CHF, a tužiteljica ih je otplaćivala po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Obveza tužiteljice u vrijeme sklapanja Ugovora i vrijeme otplate mjesečnih anuiteta bila je jasno odrediva. Tužiteljica je upoznata s valutnim rizikom, kako je to navedeno u čl. 1. Ugovora. Isto tako, nije sporna kamata kao drugi bitan sastojak Ugovora o kreditu te je Ugovorom ugovorena početna kamata od 6,55 %. Banka nije znala niti je mogla znati niti je morala znati za rast tečaja CHF. Osim toga, banka nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja valute CHF. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanje tečaja. Tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže da sud tužiteljicu s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 11. rujna 2008. na listu 10 do 13 spisa, podatke po kreditnoj partiji broj ... na listu 24 do 27 spisa te na listu 33 do 39 spisa, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku E. obrt za savjetodavne usluge iz O., u osobi stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke A. N., univ. spec. oec. te u ponovljenom postupku izvršio uvid u pisano očitovanje vještakinje A. Š. (ranije N.), univ. spec. oec. i saslušao tužiteljicu A. P. na ročištu održanom 11. svibnja 2023. na listu 255 spisa.

4. U predmetu je donesena presuda poslovni broj P-1147/2018-35 od 8. listopada 2020. na koju presudu je tuženik uložio žalbu, a Županijski sud u V. rješenjem broj Gž-... od 11. studenog 2021. djelomično je usvojio žalbu tuženika i potvrdio ovosudnu presudu u odnosu na točku I/ izreke, dok je o odnosu na točke II/,

III/ i IV/ izreke ovosudna presuda ukinuta, a predmet u tom ukinutom dijelu vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

5. Saslušana na ročištu održanom 11. svibnja 2023. tužiteljica A. P. navela je: "Mogu reći da sam kredit išla podići kod Z. b. d.d. 2008. Kredit sam podizala za kupnju osobnog automobila. Rekli su mi da je šivcarac čvrsta valuta, da je kredit u švicarcima najpovoljniji i da je to najbolji kredit. Nisu mi ništa govorili niti objašnjavali da je moguće da dođe do porasta kamate i do promjene tečaja švicarca, pa da bi mi samim time rasla i rata. Ne mogu se sada točno sjetiti koliko je rata narasla u odnosu na prvu ratu, samo znam da je bilo abnormalno povećanje. Išla sam u banku nakon što se rata povećala pitati da li je postoji mogućnost da se rata eventualno smanji, međutim rekli su mi da za to ne postoji nikakva mogućnost. Nisam mogla sudjelovati ili pregovarati sa bankom vezano za sadržaj ugovora odnosno odredbi ugovora dobila sam već napisan ugovor, pročitala sam ga, ali sve je bilo sitno napisano, a nisam puno toga ni razumjela. Nisam imala prilike ni vremena pitati u banci da mi objasne to što mi nije bilo jasno, jer je sam u vrlo kratkom vremenu morala potpisati ugovor. Automobil mi je bio potreban za osobne potrebe, za sve članove obitelji i nisam imala niti imam ikakav obrt ni zanat na svom imenu. Ratu kredita sam plaćala ja osobno s mojim novcima. Kad sam uspjela doći do nekih novaca onda sam zatvorila kredit na način da sam odmah i odjednom platila ostatak duga.".

6. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko - knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku E. obrt za savjetodavne usluge iz O., u osobi stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke A. N., univ. spec. oec.

7. Vještak A. Š. (ranije N.), univ. spec. oec., u nalazu i mišljenju navodi da je razlika više obračunate i naplaćene kamate od strane banke 101,53 CHF odnosno prema srednjem tečaju HNB za CHF na datum dospijeća iznosi 513,66 kuna, a više plaćena rata zbog promjene tečaja iznosi 10.132,18 kuna, ukupno 10.645,84 kune.

8. U pisanom očitovanju – dopuni nalaza i mišljenja od 15. siječnja 2023. vještakinja A. Š. (ranije N.), univ. spec. oec., uz datume dospijeća navedeni su i datumi uplata te je u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja.

9. Kako su nalaz i mišljenje vještaka, kao i pisano očitovanje – dopuna nalaza i mišljenja od 15. siječnja 2023., dani stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka A. Š. (ranije N), univ. spec. oec. 10. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-... od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da su banke prebacujući rizik promjene tečaja i kamatne stope na korisnika s jedne strane i samostalnom promjenom kamatne stope na kredit s druge strane kao kreditori postupale protivno načelu savjesnosti i poštenja.

11. Presuda Trgovačkog suda u Z. broj P-... od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-... od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-... od 9. travnja 2015.

12. Što je bitno u konkretnom slučaju, a što je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostrano obavještavanjem tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljenom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnosti stranaka, jednakoj vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti, poštenja i dr., a sve to pozivajući se na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takva ništetna.

13. Prema odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj 96/03, 79/07, 41/14, 110/15 i 14/19) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

13.1. Prema odredbama članka 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

13.2. Prema odredbama članka 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

14. Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. sadrži iste odredbe u članku 96. tog Zakona.

15. Člankom 138. a Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

16. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno u smislu odredbe članka 269. stavka 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u nastavku teksta: ZOO), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

17. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-..., Revt-... od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva je isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koje utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) i nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".

18. Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

18.1. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, a prema odredbama članka 269. stavak 2. ZOO, propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te tako ugovorena odredba prilikom ugovaranja nije bila dovoljno uočljiva te promjenu kamatne stope učinila ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, u ovom slučaju tuženika, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika o čemu isti nije tražio suglasnost tužiteljice, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koju tužiteljica nije mogla utjecati. Svaka odluka banke o promjeni kamatne stope je bila samovoljna te neprecizno definirana, čime se tuženik nije ponio kao savjestan gospodarstvenik, nego je ugovaranjem takve ugovorne odredbe kao i samovoljnog podizanja kamatne stope, tužitelja doveo u potpuno neravnopravan položaj.

18.2. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

18.3. Nadalje stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da su nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, a o kojim se odredbama s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti potrošač ima utjecaja na njegov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora te kao takva ugovorna obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

19. Isto tako, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vezano za ocjenu poštenosti ovih ugovornih odredbi, je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke kao trgovce faktično bili u ovisnom položaju i dovedeni u situaciju "uzmi ili ostavi" pošto praktički nisu imali mogućnosti drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja odredba je sadržana u standardnom ugovoru prethodno formuliranom od banke.

20. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu bile su nepoštene pa su u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorne odredbe ništetne.

20.1. Također polazeći od činjenice da ugovori o kreditu koje su sklapale banke s potrošačima, a koji su sadržavali odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu ubuduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, takve odredbe su nerazumljive te posljedično tome i nepoštene.

21. Odredba članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a" ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka I. ovoga članka kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".

21.1. Odredba članka 11. a. stavak 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga zakona u kojim nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametar i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.".

22. Prema odredbi članka 5. Direktive 93/13/EEZ u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor. 23. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom predmetu, sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu Ugovora o kreditu sklopljenim između tužene i tužitelja, da su samim tim navedene odredbe, odnosno dijelovi odredbi nepošteni te da je sukladno tome u tom dijelu Ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.

24. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev ... od 3. rujna 2019. odbio je revizije tuženih banaka, između ostalog i ovdje tužene, kao neosnovane. Nadalje se u obrazloženju navedene odluke navodi da je u rješenju Revt ... od 3. listopada 2017. kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-... od 13. lipnja 2014. u dijelu kojim je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita od strane svih tuženih banaka (prvo – osmo tužene) time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, a polazeći od ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016., određeno ukazao drugostupanjskom sudu na i dalje sporna pitanja te je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi Pž-... utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice, a vezano za postupanje prvo – osmo tuženih banaka vezano za pregovaranje odnosno sklapanje sa klijentima ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak te utvrdio valutnu klauzulu ništetnom, jer da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, te da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače, da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima sa valutnom klauzulom u švicarskim francima te da su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

25. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

26. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, i to stoga što prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev ... od 20. ožujka 2018. obrazloženo je kako utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Nadalje se navodi da je Vrhovni sud prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Revizijski sud je stajališta da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Isto tako, prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu članka 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u nastavku teksta: ZPP), o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a st. 1. ZPP, za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članak 502. c ZPP). Tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13/EEZ.

26.1. Stoga u smislu odredbe članka 241. ZOO, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila).

26.2. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", pa je iz navedenog razvidno da tužiteljevo potraživanje nije obuhvaćeno zastarom.

26.3. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je stajalište da je pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev ...). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeni zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

27. Odredbom članka 502. b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a istog Zakona, dok je člankom 502. c ZPP, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, pa je tom odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz članka 502. a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbe ZPP i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članku 502. a st. 1. ZPP.

28. Temeljem nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i otplati glavnice kredita i ugovornih kamata obračunatih u CHF, a naplaćenih u kunama po važećem tečaju HNB-a, tužitelj je stavljen u nepovoljan položaj i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama kao korisnik kredita u odnosu na banku koja mu nije na valjan i razumljiv način objasnila sve parametre i postupak formiranja kamatne stope tijekom ugovorenog razdoblja, te ga nije jasno i nedvosmisleno informirala o svim rizicima zaštitne klauzule i vezanja otplate glavnice i kamata za švicarski franak, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Osim toga, odredba o promjenjivosti kamatne stope je apstraktna i nejasna bez relevantnih parametara mjerljivosti, a svaka izmjena jednostranom odlukom banke smatra se sastavnim dijelom ugovora, s tim da je švicarski franak tužitelju od strane tuženika prezentiran kao stabilna valuta sa minimalnim rizikom rasta, a time i minimalnom opasnosti od povećanja kreditne obveze uslijed promjene tečaja. No, međutim, uslijed drastičnog porasta švicarskog franka u kombinaciji s promjenjivom kamatnom stopom dovelo je kod tužitelja do preplate anuiteta po osnovi jednostrano povećane kamate i tečajne razlike švicarskog franka.

29. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva jer je na sastanku predsjedništva građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenog 2021. donesen zaključak o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem da se u takvim predmetima dopušta preinaka odnosno ista je dopuštena nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

30. Vezano za tvrdnje tuženika da tužitelj nije potrošač potrebno je istaći da su potrošači osobe koje kupuju proizvode i konzumiraju usluge koje im se nude na određenom tržištu proizvoda i usluga u određenom trenutku. Potrošač je prema Zakonu o zaštiti potrošača (NN br. 79/07) svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje, trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj je kao korisnik kredita – potrošač predmetni ugovor sa tuženikom sklopio u svojstvu potrošača te isti potpisao u svoje ime u svojstvu fizičke osobe. Isto proizlazi i iz čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu. U članku 5. Ugovora o kreditu, kao namjena kredita navodi se kupnja osobnog vozila marke Nissan, a svojstvo potrošača proizlazi iz iskaza same tužiteljice u kojem navodi da je automobil kupila za osobne potrebe i za potrebe članova obitelji te da nema nikakav obrt ni zanat na svom imenu. Iz navedenog slijedi da ne stoje tvrdnje tuženika da tužitelj nije potrošač. Isto tako, iz presude Europskog suda za ljudska prava broj C-497/13 od 4. lipnja 2015. proizlazi da tužitelj ne samo da nije dužan dokazati svoje svojstvo potrošača, nego se nije čak obvezan niti pozvati na svojstvo potrošača, budući da bi njegovo samostalno kvalificiranje vlastite pravne pozicije predstavljalo nezanemariv rizik gubitka prava koje mu je zakonodavac Europske unije želio dodijeliti Direktivom čija je svrha upravo jamčenje zaštite potrošača, a ne otežavanje istima procesne pozicije. Stoga, sud drži neosnovane tvrdnje tuženika da tužitelj nije potrošač.

31. Što se tiče prigovora tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice, sud isto nije prihvatio jer je tijekom postupka utvrđeno, a iz iskaza same tužiteljice, da je ista svojim novcem otplaćivala rate kredita, da bi na kraju kada su joj to financijske mogućnosti dopuštale, odmah i odjednom platila ostatak duga po kreditu, što znači da kod tužiteljice postoji aktivna legitimacija u ovom predmetu.

32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud tužiteljici priznao pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe od 30. studenog 2018. u iznosu od 1.500,00 kuna, za četiri obrazložena podneska i to od 7. veljače 2019., 19. ožujka 2019., 30. lipnja 2022. i 24. listopada 2022. za svaki u iznosu od po 1.500,00 kuna, za ročišta 12. veljače 2019., 27. veljače 2019., 10. rujna 2019., 14. listopada 2019., 3. ožujka 2020., 27. listopada 2022. i 11. svibnja 2023. za svako u iznosu od po 1.500,00 kuna, za ročište (pristup) 23. listopada 2019. u iznosu od 500,00 kuna, za ročište za objavu presude u iznosu od 750,00 kuna, PDV-e od 25% u iznosu od 4.812,50 kuna, za trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 400,00 kuna, a koje iznose je tužiteljica platila, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 27.362,50 kuna odnosno 3.631,63 Eura.

Osijek, 24. srpnja 2023.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u V. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika