REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 27 Pr-2783/2019-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja M.S., Z., , OIB: …, zastupan po punomoćniku M.P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika R.H., OIB: …, zastupan po odvjetništvu u Z., Z.,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene 26. lipnja 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja M.P., odvjetnika te zamjenice OGDO u Z., K.Ć.,
sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22), dana 24. srpnja 2023. objavio je i
p r e s u d i o je
I/ Nalaže se tuženiku R.H., OIB: … da tužitelju
M. S., Z., , OIB: …,
isplati iznos od 1.975,23 eura / 14.882,38 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku na sljedeće iznose:
- 36,56 eura[1] / 275,43 kn od dana 15.07.2014.,
- 14,30 eura[1] / 107,78 kn od dana 15.08.2014.,
- 44,59 eura[1] / 335,95 kn od dana 15.09.2014.,
- 40,06 eura[1] / 301,82 kn od dana 15.10.2014.,
- 40,71 eura[1] / 306,74 kn od dana 15.11.2014.,
- 41,31 eura[1] / 311,25 kn od dana 15.12.2014.,
- 31,13 eura[1] / 234,57 kn od dana 15.01.2015.,
- 37,56 eura[1] / 282,96 kn od dana 15.02.2015.,
- 5,51 eura[1] / 41,50 kn od dana 15.03.2015.,
- 32,55 eura[1] / 245,23 kn od dana 15.04.2015.,
- 35,05 eura[1] / 264,09 kn od dana 15.05.2015.,
- 39,34 eura[1] / 296,43 kn od dana 15.06.2015.,
- 37,56 eura[1] / 282,96 kn od dana 15.07.2015.,
- 19,16 eura[1] / 144,35 kn od dana 15.08.2015.,
- 42,15 eura[1] / 317,60 kn od dana 15.09.2015.,
- 42,75 eura[1] / 322,12 kn od dana 15.10.2015.,
- 37,72 eura[1] / 284,22 kn od dana 15.11.2015., -
44,79 eura[1] / 337,45 kn od dana 15.12.2015., -
40,89 eura[1] / 308,11 kn od dana 15.01.2016., -
46,49 eura[1] / 350,28 kn od dana 15.02.2016., -
41,02 eura[1] / 309,07 kn od dana 15.03.2016., -
9,99 eura[1] / 75,25 kn od dana 15.04.2016.,
- 35,55 eura[1] / 267,86 kn od dana 15.05.2016., -
41,77 eura[1] / 314,69 kn od dana 15.06.2016.,
- 39,16 eura[1] / 295,02 kn od dana 15.07.2016., -
21,88 eura[1] / 164,84 kn od dana 15.08.2016.,
- 37,62 eura[1] / 283,45 kn od dana 15.09.2016., -
41,95 eura[1] / 316,09 kn od dana 15.10.2016.,
- 41,20 eura[1] / 310,44 kn od dana 15.11.2016., -
39,33 eura[1] / 296,33 kn od dana 15.12.2016.,
- 44,57 eura[1] / 335,84 kn od dana 15.01.2017., -
45,47 eura[1] / 342,56 kn od dana 15.02.2017.,
- 17,65 eura[1] / 132,99 kn od dana 15.03.2017., -
17,91 eura[1] / 134,92 kn od dana 15.04.2017.,
- 38,24 eura[1] / 288,15 kn od dana 15.05.2017., -
40,93 eura[1] / 308,39 kn od dana 15.06.2017.,
- 42,07 eura[1] / 317,01 kn od dana 15.07.2017., -
22,41 eura[1] / 168,88 kn od dana 15.08.2017.,
- 44,56 eura[1] / 335,70 kn od dana 15.09.2017., -
45,93 eura[1] / 346,04 kn od dana 15.10.2017.,
- 21,92 eura[1] / 165,16 kn od dana 15.11.2017., -
41,92 eura[1] / 315,86 kn od dana 15.12.2017.,
- 43,92 eura[1] / 330,90 kn od dana 15.01.2018., -
40,10 eura[1] / 302,13 kn od dana 15.02.2018.,
- 46,11 eura[1] / 347,45 kn od dana 15.03.2018., -
39,13 eura[1] / 294,80 kn od dana 15.04.2018.,
- 20,50 eura[1] / 154,42 kn od dana 15.05.2018., -
37,43 eura[1] / 281,99 kn od dana 15.06.2018.,
- 73,20 eura[1] / 551,50 kn od dana 15.07.2018., -
19,56 eura[1] / 147,40 kn od dana 15.08.2018.,
- 40,28 eura[1] / 303,46 kn od dana 15.09.2018., -
49,40 eura[1] / 372,24 kn od dana 15.10.2018.,
- 40,28 eura[1] / 303,46 kn od dana 15.11.2018.,
- 42,11 eura[1] / 317,25 kn od dana 15.12.2018., do isplate
i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.176,56 eura[1] / 16.399,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 248,75 eura[1] / 1.874,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj M.S. (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 11. listopada 2019. navodi da je zaposlen kod tuženika R.H.(dalje u tekstu:
tuženik), u Ministarstvu, u Upravi, Službi.
Tužitelj navodi da je u utuženom razdoblju radio u turnusima od 7,00 do 19,00 sati, odnosno od 19,00 do 7,00 sati. Tuženik je od tužitelja tražio da dolazi na posao pola sata ranije na otpremu službe u 6,30 sati i u 18,30 sati. Takav raniji dolazak tuženik nigdje nije evidentirao niti je tužitelju isplatio plaću za isti. Unatoč tome tuženik redovito disciplinski tereti i kažnjava policijske službenike za povredu službene dužnosti u tom razdoblju činjenično ih opisujući kao povrede u vrijeme službe. Tužitelj prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu traži isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada koji je nastao njegovim dolaskom pola sata prije smjene u točno neutvrđenom iznosu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska tužitelja od 23. svibnja 2023. tužitelj traži isplatu ukupnog iznosa od 1.975,23 eura[1] / 14.882,38 kn uvećano za zakonske zatezne kamate na ime redovnog rada za dolazak pola sata prije smjene na otpremu službe.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da je dolazak policijskih službenika na smjenu pola sata prije početka smjene dogovoren sa policijskim službenicima i predstavnicima sindikata sukladno njihovim zahtjevima, prvenstveno u interesu policijskih djelatnika. Tuženik ističe da se policijski službenici okupljaju u sjedištu službe radi organiziranog odlaska na mjesto rada, gdje se pruža mogućnost neposrednom rukovoditelju da proslijedi informacije od interesa za službu, a potom se djelatnici organiziranim prijevozom upućuju na štićene objekte. Radi se o dugogodišnjoj praksi policijskih službenika kojom je omogućeno korištenje organiziranog i besplatnog prijevoza sa službenim vozilom do štićenih objekta. Ukazuje se da dio policijskih službenika i dalje dolazi izravno na štićeni objekt, što se odobrava uz telefonsku najavu od strane šefa smjene. Tuženik ističe da je organizacija rada na način da službenici dolaze pola sata ranije prvenstveno u funkciji prijevoza policijskih službenika, kako isti ne bi morali osobnim vozilom dolaziti direktno na štićeni objekt. Također, policijski službenici sami odlučuju hoće li doći na posao u odori ili civilnoj odjeći, odnosno hoće li se presvlačiti u sjedištu službe ili kod kuće. Slijedom navedenog tuženik ističe da je navedeni način rada dogovoren sa predstavnicima sindikata i ustanovljen isključivo u interesu policijskih službenika. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu u svom podnesku od 28. siječnja 2020. ističući da dolazak pola sata prije radi otpreme službe nije dogovoren sa policijskim službenicima i sindikatima, budući su isti tražili da se otprema službe evidentira kao radno vrijeme te da se obavlja 15 minuta prije početka smjene, a koji zahtjev tuženik nije prihvatio, već je odredio da se dolazi pola sata prije na otpremu službe, a navedeno vrijeme tuženik nije evidentirao kao radno vrijeme tužitelja.
4. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (str. 5-6 spisa), u rješenje disciplinskog suda (str. 7-10 spisa), u anketne listove (str. 15, 155-161 spisa), u evidenciju prisutnosti na radu, kartice djelatnika i isplatne liste (str. 36-150 spisa), u izračun potraživanja od strane tuženika (str. 197-198, 206-207 spisa) u rješenje o rasporedu (str. 235 spisa), u izvadak iz knjige dežurstava (str. 236-238 spisa), pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka V.D. (str. 200-201, 219 spisa), M.K.
(str. 202 spisa), J.Z. (str. 202-203 spisa), M.K. (str. 203, 216
spisa), Ž.Š. (str. 227 spisa), O.P. (str. 230-231 spisa),
T.B. (str. 231-232 spisa), te je saslušan tužitelj M.S. kao parnična stranka (str. 249-250 spisa).
5. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.
6. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja s osnova rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena (pola sata prije početka radnog vremena), računajući po satnici redovnog rada za razdoblje od 15. srpnja 2014. pa do 15. prosinca 2018.
7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio djelatnik tuženika u utuženom razdoblju i to na poslovima policijskog službenika za osiguranje objekata u Službi, a
što također proizlazi iz rješenja o rasporedu koje prileži spisu. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime redovnog rada za dolazak pola sata prije radi otpreme službe.
8. Iz evidencije rada tužitelja proizlazi opseg rada tužitelja u utuženom razdoblju, dok iz isplatnih lista proizlaze iznosi koji su tužitelju plaćeni na ime plaće.
9. Iz rješenja Drugostupanjskog disciplinskog suda od 11. srpnja 2011. kojeg je tužitelj dostavio u spis proizlazi da je utvrđena odgovornost policijskog službenika B.D. za povredu službene dužnosti koja je počinjena u 18,30 sati tijekom otpreme službe, a radi se o djelatniku Odjela. Isto tako iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka kojeg
je tužitelj dostavio u spis proizlazi da se isti pokreće radi postupanja policijskog službenika koje se dogodilo u vrijeme otpreme službe, odnosno u 18,30 sati, a radi se također o službeniku koji radi u Službi.
10. U odnosu na način organizacije rada i obvezu dolaska tužitelja pola sata prije smjene radi otpreme službe izveden je dokaz čitanjem iskaza svjedoka M.K., V.D., J.Z., M.K., Ž.Š., O.P. i T.B., te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.
11. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka M.K. iz spisa Pr-3811/2019
proizlazi da isti svjedok radi kao pomoćnik šefa smjene u Službi. Svjedok ističe da je sindikalni povjerenik za
svoju ustrojstvenu jedinicu te je upoznat da je tijekom 2004. provedena anketa u kojoj se većina djelatnika izjasnila da žele da tuženik organizira prijevoz za štićene objekte i da zbog toga dolaze u bazu pola sata ranije. Nema saznanja o organizaciji rada u Službi.
12. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka V.D. iz spisa Pr-2762/2019 i spisa Pr-3811/2019 proizlazi da isti svjedok radi u Službi, Zna da tužitelj radi u turnusu, zna da manji dio policajaca, njih
oko 10% dolazi direktno na štićeni objekt te su se dužni telefonom javiti da su preuzeli smjenu. Ostatak djelatnika okuplja se u bazi radi otpreme službe pola sata prije početka smjene. Prilikom okupljanja djelatnicima se komunicira raspored te se oni odvoze do štićenih objekata. Prema internoj anketi sindikata velika većina policajaca izjasnila se da želi otpremu smjene. Policajcima je omogućeno da se presvuku bilo u bazi, bilo na samom štićenom objektu. Većina službenika dolazi u uniformi na posao. Ne radi se zaduženje oružja jer policajci imaju pravo 24 sata dnevno nositi oružje. Ističe da je anketa provedena 2004.
13. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka J.Z., koji je saslušan u predmetu
Pr-3811/2019 proizlazi da isti radi kao pomoćnik voditelja Službe. Djelatnici rade u turnusu, po želji mogu dolaziti ranije u
središnjicu gdje im je organiziran prijevoz, a ukoliko to ne žele mogu u svom vlastitom aranžmanu doći na radno mjesto. Do štićenog objekta mogu doći sami, a prijevoz službenim vozilom je samo opcija. Prema iskazu svjedoka službenik ne mora doći ranije na radno mjesto, odnosno štićeni objekt jer primopredaja traje manje od minute. Jedina obveza službenika je da u točno vrijeme bude na svom radnom mjestu. Svjedok navodi da je korištenje organiziranog prijevoza opcija, a ne obveza.
14. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka M.K. posl. br. Pr-3811/2019 i zapisnika posl. br. Pr-2891/2019 proizlazi da je isti trenutno zaposlen kao voditelj Službe. Ističe u vezi
ranijih dolaska u središnjicu radi organiziranog prijevoza da je navedeno organizirano u korist radnika, odnosno da se radnicima išlo na ruku. Velik broj službenika ne živi u Z., više njih putuje zajedno radi uštede na trošku
prijevoza. Lakše im je doći do središnjice gdje ostave vozilo i onda organiziranim prijevozom odlaze na štićeni objekt. U veljači 2019. provedena je anketa te se 95% službenika izjasnilo da želi dolaziti ranije u središnjicu i koristiti organizirani prijevoz. Svjedok ističe da je organizacija odgovarala policijskim službenicima, 2004. provedena je anketa u suradnji sa sindikatima i skoro svi službenici zahtijevali su raniji dolazak na objekt. Što se tiče ranijeg dolaska na posao takva praksa je postojala od kada je svjedok zaposlen, za to nije postojao nikakav poseban pisani akt. Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika bilo je propisano da je izravno nadređen rukovoditelj dužan prije početka rada policijskog službenika utvrditi njegovo psihofizičko stanje, a novim pravilnikom spominje se i otprema službe. Zadnja anketa djelatnika vršena je 2019. kada se 93% djelatnika izjasnilo da želi i nadalje dolaziti u bazu radi organiziranog prijevoza na štićeni objekt.
15. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka Ž.Š. posl. br. Pr-2893/2019
proizlazi da je isti djelatnik Službe te je ujedno sindikalni povjerenik. Upoznat je sa sustavom
otpreme službe koja se radi u 6,30 sati ujutro za dnevnu smjenu i 18,30 sati za noćnu smjenu. Djelatnici moraju biti u otpremnoj službi pola sata ranije gdje se upoznaju sa zadacima i podacima te ih se razvozi na pozicije. Tih pola sata ranije nije plaćeno. Otprema službe je obvezna i 99% djelatnika dolazi na otpremu službe, ako djelatnik kasni mora se javiti na vrijeme. Otpremu službe provodi šef smjene. Djelatnici su dolazili u uniformama na otpremu službe.
16. Iz iskaza svjedoka O.P. koji je iskazivao u predmetu Pr-2761/2019
proizlazi da je u utuženom razdoblju radio u istoj službi kao i tužitelj. Službeno radno vrijeme bilo je od 7,00 do 19,00 sati ili noćni turnus od 19,00 do 7,00 sati, ali su djelatnici morali dolaziti na posao pola sata ranije, odnosno u 6,30 ili 18,30 radi otpreme službe u kojoj su se zaduživala vozila, nadređeni je vršio nadzor jesu li pravilno obučeni i spremni za službu te ih je informirao o zadaćama za taj dan. To je bila obveza djelatnika i morali su dolaziti pola sata ranije. U protivnom su morali pisati izjavu iz kojeg razloga "kasne na posao". Tih pola sata djelatnicima nije plaćeno. Od kada je svjedok došao u službu rečeno mu je da mora dolaziti pola sata ranije, nikada nije vidio pisani dokument o tome. Ukoliko bi došao nakon 6,30 morao je pisati nadređenom izjavu o tome zašto je zakasnio. Navodi da anketu nije provodio poslodavac nego sindikat.
17. Iz iskaza svjedoka T.B. koji je iskazivao u spisu Pr-2761/2019
proizlazi da je radi u službi u kojoj je radio i tužitelj, a počeo je raditi 1995. Evidenciju radnog vremena vodio je šef smjene. Službeno radno vrijeme počinjalo je u 7,00 sati, ali su morali doći pola sata ranije u 6,30 zbog otpreme službe. Tih pola sata korišteno je za prijevoz na štićeni objekt, za prozivku, zaduženje vozila, razmjenu informacija i slično. Tih pola sata poslodavac nije platio. U slučaju da netko ne bi došao ranije morao se nadređenom pisano očitovati. Takva je praksa od 1995., pisanog dokumenta o tome nema. Ukoliko ne bi došli pola sata ranije morali su pisati očitovanje ili nisu smjeli ući na otpremu, a ako je šef nešto poduzeo u pogledu discipline, to je morao unijeti u predmet svakog djelatnika. Bilo je moguće doći direktno na štićeni objekt ali su morali pisati očitovanje.
18. Tužitelj M.S. u svom iskazu navodi da je u utuženom razdoblju
radio kao policijski službenik u Službi. Radno vrijeme bilo je organizirano u smjenama koje su se
izmjenjivale. Dnevna smjena bila je od 07:00 do 19:00, a noćna smjena od 19:00 do 07:00. U rasporedu rada bilo je navedeno da rade u takvim smjenama, međutim bili su obavezni doći pola sata prije dnevne odnosno noćne smjene radi otpreme službe. Taj dolazak bio je obavezan i njega su naložili šefovi koji su tako rekli. Ukoliko bi netko kasnio na otpremu službe u 06:30 ili u 18:30 on je morao obrazložiti zašto kasni i pisati o tome izvještaj. Nije postojala mogućnost da se direktno dolazi na štićeni objekt. Djelatnike su organizirano prevozili kombijima na štićene objekte. Iznimno su kolege koji dolaze iz udaljenih mjesta mogle doći direktno na štićeni objekt ukoliko su to zatražili i dobili odobrenje, ali to nije bilo uvijek. Taj rad nije bio plaćen. Otpremu službe vodio je šef smjene. Na otpremi službe upoznavali su ih sa događajima koji su se dogodili od kada nisu bili u smjeni, te su im se obrazlagali zadaci ukoliko je to bilo potrebno. Na početku otpreme službe bila je prozivka.
19. Iz svih izvedenih iskaza sud je utvrdio da je tužitelj bio dužan doći pola sata prije preuzimanja smjene radi otpreme službe i prijevoza na štićeni objekt. Iz iskaza svjedoka V.D. proizlazi da je većina djelatnika dolazila u središnjicu radi korištenja organiziranog prijevoza i odlaska na štićene objekte, dok je manji dio djelatnika dolazio direktno na štićeni objekt, pri čemu su se dužni javiti telefonom da su preuzeli smjenu. Iz navedenog proizlazi da policijski službenik nije imao vlastito pravo izbora hoće li doći direktno na štićeni objekt ili koristiti organizirani prijevoz i otpremu službe u središnjici, budući se za slučaj direktnog dolaska na štićeni objekt morao javiti nadređenom djelatniku te ujedno telefonski potvrditi da je preuzeo smjenu na štićenom objektu. Iz navedenog proizlazi da je navedeno bilo obveza, a ne opcija, kako to navodi svjedok J.Z. u svom
iskazu. Navedeno proizlazi također iz iskaza svjedoka M.K., koji navodi da nije bilo zahtjeva od strane službenika da djelatnici dolaze direktno na štićeni objekt, a organizacija je uspostavljena u korist policijskih službenika.
20. Tužitelj tijekom postupka ističe da dolazak na otpremu službe 30 minuta ranije nije bio fakultativan čemu govori u prilog činjenica da su pokrenuti disciplinski postupci zbog povreda službenih dužnosti koje su se dogodile u vrijeme otpreme službe.
21. Sukladno odredbi čl. 60. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Iz navedene odredbe Zakona o radu proizlazi da se radno vrijeme veže uz pojam raspoloživosti radnika za postupanje prema uputama poslodavca, a isto tako veže se za mjesto rada, znači za čitavi period u kojem radnik boravi na mjestu gdje se obavljaju poslovi, odnosno mjestu koje odredi poslodavac, kao što je u ovom slučaju baza u kojoj se odvija otprema službe.
22. Sud je utvrdio da rad tužitelja na način da je isti dolazio 30 minuta ranije radi otpreme službe nema karakter prekovremenog rada kako je isti propisan odredbom čl. 65. st. 1. Zakona o radu budući da se ne radi o višoj sili, izvanrednom povećanju opsega posla i drugim slučajevima prijeke potrebe, s obzirom da je utvrđeno da se radilo o redovitom načinu rada tužitelja prilikom preuzimanja svake smjene. Stoga je utvrđeno da se u ovom slučaju radi o redovitim radnim zadacima tužitelja, te da tužitelju za navedeni rad pripada pravo na plaću, i to ne za uvećanu plaću s naslova prekovremenog rada, već na plaću za redovan rad koji se obavljao prilikom preuzimanja svake smjene. Naime, iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da je tužitelj u tom periodu postupao po nalogu tuženika, da se isti stavio na raspolaganje poslodavcu te da tužitelj nije imao mogućnost izbora da ne postupi na traženi način, odnosno da dođe na posao u 7,00 sati, odnosno 19,00 sati. Stoga je sud utvrdio da se navedeni angažman tužitelja smatra radnim vremenom za koje vrijeme tužitelju pripada pravo na plaću, sve sukladno odredbi čl. 60. st. 1. Zakona o radu.
23. Tuženik tijekom postupka ističe da je tužitelj zahtjevom za mirno rješenje spora zatražio isplatu s naslova prekovremenog rada, a kako nije riječ o prekovremenom radu ne pristaje na preinaku tužbe kojom se potražuje isplata s naslova redovnog rada. Sud je uvidom u spis utvrdio da je tužbom tužitelj zatražio isplatu točno neutvrđenog iznosa prema vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 kn za neplaćeni prekovremeni rad, kako je to navedeno i u zahtjevu za mirno rješenje spora, da bi konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 1.975,23 eura[1] / 14.882,38 kn, što znači da nije došlo do povećana zahtjeva u odnosu na onaj koji je postavljen u tužbi. Isto tako prema odredbi čl. 186. st. 3 Zakona o parničnom postupku sud nije vezan pravnom osnovnom tužbe. Budući da prema odredbi čl. 191. st. 3 Zakona o parničnom postupku tužba nije preinačena ako je tužbeni zahtjev smanjen ili je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbe, sud je utvrdio da u ovom slučaju nije riječ o preinaci tužbe, jer tužitelj iz iste činjenične osnove koja predstavlja neplaćenih pola sata ranijeg dolaska na rad potražuje isplatu s naslova redovnog rada, odnosno isplatu koja se temelji na drugoj pravnoj osnovi. Slijedom navedenog, prigovor tuženika nije osnovan niti relevantan jer u ovom slučaju nije došlo do preinake tužbe.
24. Visina potraživanja tužitelja proizlazi iz izračuna tuženika, te stoga ista nije sporna, a tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika. Slijedom navedenog valjalo je u cijelosti prihvatiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja i donijeti presudu kao u izrijeci.
25. Odluka o isplati zatezne kamate utemeljena je na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29(18, 126/21, 114/22, 156/22) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine utvrđeno je sukladno odredbi čl. 92. st 3. Zakona o radu koja propisuje da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.
26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.
27. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 199,00 eura (Tbr. 7.1), za sastav tri obrazložena podneska od 28. 01. 2020., 06. 11. 2020. i 30.
11. 2020. iznos od 199,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8.1), za sastav podneska od 23. 05. 2023. iznos od 49,75 eura (Tbr. 8.3), za sastav zahtjeva za suđenje u razumnom roku iznos od 199,00 eura (Tbr. 7.1), za zastupanje na tri ročišta iznos od 199,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.1.), te za pristup ročištu za objavu presude iznos od 99,50 eura (Tbr. 9.3) što ukupno iznosi 1.741,25 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 435,31 eura na ime PDV-a (Tbr. 42), što sve ukupno iznosi 2.176,56 eura[1] / 16.399,29 kn, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.
28. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na trošak sastava podneska od 19. kolovoza 2021. u iznosu od 49,75 eura uvećano za PDV, budući da navedeni podnesak predstavlja požurnicu, te stoga isti trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Isto tako tužitelju je za podnesak od 23. svibnja 2023. priznato pravo na nagradu prema Tbr. 8.3 Tarife, budući da je istim podneskom tužitelj svoje potraživanje izrazio u eurima, što znači da nije riječ o obrazloženom podnesku kako to tužitelj potražuje u troškovniku.
29. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
U Zagrebu 24. srpnja 2023.
Sutkinja:
Ida Vrančić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku 2.
tuženiku po OGDO
