Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-111/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o., Z., OIB:..., zastupanog po zakonskom zastupniku - direktoru D. M., OIB:..., a ovaj po punomoćnici K. B., odvjetnici u S., protiv tuženika D. F., S. K., OIB:..., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Povrv-167/2021-16 od 30. kolovoza 2021., dana 24. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Povrv-167/2021-16 od 30. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu, toč. I. izreke i toč. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 725,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2021. do isplate.

II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke i toč. III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (za iznos od 125,00 kn) odbijen kao neosnovan, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom stadiju postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, toč. I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz Z., pod poslovnim brojem: Ovrv-857/20 od 30. studenog 2020. i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 217,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u toč. II. izreke ukinuto je rješenje o troškovima postupka sadržano u platnom nalogu iz toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 34,80 kn uvećan za PDV te paušalni trošak u iznosu 30,00 kn uvećan za PDV, kao i predvidiv trošak u iznosu od 75,00 kn javnog bilježnika, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 725,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2021. do isplate, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (za iznos od 125,00 kn) odbijen kao neosnovan.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke i dio toč. III. izreke). Predlaže da drugostupanjski sud preispita pobijanu presudu te ukine i odbaci tužbu ili preinači prvostupanjsku presudu.

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno se napominje da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a (što prvostupanjski sud konstatira u toč. 9. obrazloženja), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog iz čl. 354. st. 2. tog Zakona (osim bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava,

6. Predmet ove parnice, koja je proistekla iz ovršnog postupka, zahtjev je tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u iznosu od 217,24 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjelih, a neplaćenih računa za razdoblje od mjeseca kolovoza 2019. do zaključno mjeseca prosinca 2019. za javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada s nekretnine oznake čest. br. 2956/4 k.o.V., koja se nalazi na adresi V.-M.

6.1. Nakon što je konstatirao da je među strankama bila sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li tražbina tužitelja zastarjela, prvostupanjski sud imajući u vidu navode stranaka ocjenjuje činjenični i pravni okvir ovog spora te zaključuje kako je sukladno odredbama čl. 53. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN br. 68/18; 110/18 i 32/20) i čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN br. 94/13), tuženik kao vlasnik objekta na adresi V. M., obveznik plaćanja naknade za javnu usluga pruženu od strane tužitelja za koju su ispostavljeni utuženi računi.

6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nikakvim konkretnim dokazima nije potkrijepio svoje tvrdnje iz prigovora protiv rješenja o ovrsi da nije koristio javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada u utuženom razdoblju, a niti je predložio provođenje dokaza na ovu okolnost zbog čega drži da se radi o paušalnim i nedokazanim tvrdnjama, a glede prigovora da nije zaključio ugovor s tužiteljem, tuženika upućuje na odredbe čl. 2., 3. i 4. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada od 31. prosinca 2009.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik upućuje u žalbi, jer pobijana presuda nije opterećena takvim nedostacima zbog kojih ovaj sud u žalbenom stadiju postupka ne bi mogao ispitati njenu pravilnost i zakonitost. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 457. ZPP-a.

7.1. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi tvrdi da usluge odvoza nisu pružane, otpad nije predavan, a obveze nisu zaračunate sukladno zakonskim propisima niti su priznate kao vjerodostojne. Posebno upućuje na sadržaj toč. 18. obrazloženja prvostupanjske presude navodeći da je potpuno kontradiktorno, životno nelogično, a i pravno nemoguće i nedopustivo, teret dokazivanja o "nekorištenju usluge" staviti na stranu tuženika.

7.2. Međutim, u konkretnim okolnostima kada između stranaka nije bilo sporno da na području Općine V. tužitelj pruža komunalnu uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada i da tuženik nije osporio da su mu kao vlasniku kuće sagrađene na nekretnini čest. br. 2956/4 k.o. V. ispostavljeni računi utuženi u ovom postupku, dok je tuženik u prigovoru tvrdio da je građevinski objekt (kuća) nezavršen, upravo je na tuženiku u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a bio teret dokaza da u utuženom razdoblju nije koristio javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada odnosno da je građevinski objekt (kuća) bio u nezavršenom stadiju (stanju), što tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije učinio.

7.3. Opisano shvaćanje ovog suda svoju potvrdu nalazi i u Zaključku br. 2 donesenom na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 4. prosinca 2017., a koji u dijelu koji je relevantan za rješenje ovog spora glasi:

"U situaciji kada je tuženik prigovarao i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" – proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači."

Dakle, argumentum a contrario, u situaciji kada je tuženik prigovarao, ali nije dokazao da nije koristio javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, valja, ako je udovoljeno ostalim pretpostavkama, prihvatiti tužbeni zahtjev.

7.4. Nastavno, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, koji žalbom tuženika nije doveden u sumnju, da iz Cjenika usluga sakupljanja, odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada (list 87. prvostupanjskog spisa) i izdanih računa (list 116.-117. prvostupanjskog spisa) proizlazi da je visina tužbenog zahtjeva postavljena u skladu s tim dokazima.

8. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka (toč. 20. obrazloženja prvostupanjske presude) koju tuženik u žalbi posebno niti ne pobija.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. I. izreke i toč. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 725,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2021. do isplate.

U Varaždinu 24. srpnja 2023.

Sudac

Milko Sambolek v.r.