Poslovni broj 60 Pn-497/2019-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi, na prijedlog sudske savjetnice Nikoline Mandić, u pravnoj stvari tužitelja V. L. G., OIB:…, N., B., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u A. i p. o.d. j.t.d. sa

sjedištem u Z., protiv tuženika S. A., OIB: … S., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik iz P.,

radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 18. svibnja 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja J. A., odvjetnika iz Splita, 24. srpnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 643,97 EUR / 4.851,99 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 22. listopada 2026. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.306,96 EUR / 9.847,26 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 315,21 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da mu je tuženik prouzročio štetu na način da je 18. kolovoza 2016. na predjelu M. nogom snažno udario u njegovo vozilo njemačkih registarskih oznaka…., marke Volkswagen Beetle u dijelu između lijevog retrovizora i lijevog baltobrana načinivši veliku udubinu na vozilu. U trenutku štetnog događaja tužiteljevim vozilom je neposredno prije zaustavljanja upravljao L. M. K., a vozilo je tužitelj kao davatelj leasinga dao u leasing gospođi D. K..

1.1. Tužitelj tvrdi da se u pogledu štetnog događaja pred ovim sudom protiv tuženika vodi kazneni postupak pod poslovnim brojem K-1211/17 radi počinjenja kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari koje opisano i kažnjivo po članku 235. st. 1. Kaznenog zakona, a koji kazneni postupak do podnošenja tužbe nije pravomoćno okončan.

1.2. Nadalje, tužitelj tvrdi da je svoje vozilo popravio u N., tj. da je 21. listopada 2016. platio auto centru L. W. G. račun za popravak u iznosu od 643,97 EUR te stoga ovom tužbom od tuženika potražuje nadoknadu imovinske štete u iznosu od 643,97 EUR sa zateznim kamatama koje teku od sljedećeg dana od dana plaćanja računa za popravak vozila, kao i naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

1.3. Kao dokaze na okolnost nastanka štetnog događaja tužitelj je predložio saslušati svjedoke D. K. i L. M. K. te izvršiti uvid u

kazneni spis ovoga suda poslovni broj K-1211/2017. Osim toga, uz tužbu je priložio službenu bilješku MUP PUSD IPP S. od 27. rujna 2016. u kojoj je tuženik priznao da je on prvi nogom udario u prednju lijevu stranu vozila marke V. B. i tom prilikom udubio blatobran, zatim, prilaže fotoelaborat koji je 15. studenoga 2016. u vezi oštećenja na vozilu izradilo M U P P U S D I P P S . Također, prilaže i kazneni nalog ovoga suda poslovni broj K-1211/2017. od 15. prosinca 2017., rješenje ovoga suda poslovni broj Kov-40/2018 od12. travnja 2018. kojim je potvrđena optužnica, optužnicu, zapisnik o zaprimanjukaznene prijave koji je sastavila PP K. od 19. kolovoza 2016. i dopis PP K. od 22. studenog 2016.

1.4. Nadalje, u odnosu na okolnost popravka štete i visinu štete tužitelj je već uz tužbu priložio potvrdu o izvršenom nalogu za plaćanje, pregled štete pokrivene kaskom i prijavu štete, račun auto centra L. W. G. za popravak vozila

od 5. rujna 2016. - sve u ovjerenom prijevodu sa njemačkog i engleskog na hrvatski jezik, kao i potvrdu o prijavi oštećenja P.P K.. Osim isprava, na

okolnost visine štete tužitelj je predložio provesti i dokaz prometnim vještačenjem, dok je na okolnost plaćanja računa za popravak predložio provesti financijsko vještačenje i saslušanje svjedoka D. K. i L. M.

K..

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj u štetnom događaju nije pretrpio štetu u iznosu od 643,97 EUR jer se u policijskoj fotodokumentaciji vidi samo neznatno udubljenje lima i plastike na prednjoj strani vozila, bez oštećenja laka. Tvrdi da takav popravak ne košta ništa i da se vrlo lako može otkloniti bez odlaska u servis, tj. pomoću metode tople vode, metode fena ili metodom vakuum priljepke te stoga predlaže da se u tijeku postupka izvede dokaz pregledom video klipova s Youtubea koji sadrže upute o primjeni opisanih metoda popravka, a koje video klipove je označio internetskim poveznicama u odgovoru na tužbu.

2.1. Nadalje, tuženik smatra da je tužitelj od njega, da je tuženik doista bio počinitelj navedene štete, mogao tražiti samo uspostavu prijašnjeg stanja, tj. da je trebao tražiti naturalnu restituciju prije popravka stvari. Zatim, štete nastale u Republici Hrvatskoj se prema stavu tuženika trebaju procijeniti prema parametrima i cijenama u Republici Hrvatskoj koje su niže nego N., tj. tuženik smatra da cijene popravka vozila u N. nisu relevantne.

2.2. Zatim, tuženik osporava aktivnu legitimaciju navodeći da tužitelj činjenicama i dokazima iz tužbe nije dokazao da je on oštetio neku stvar u tužiteljevom vlasništvu.

2.3. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz nadoknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tužitelj je podneskom od 18. veljače 2021. odgovorio na navode odgovora na tužbu i uz isti priložio sudsku praksu za koju smatra da ide u prilog njegovim pravnim stavovima, i to rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-840/11- 2 od 17. veljače 2015.

3.1. Pravilno tuženik u podnesku od 15. listopada 2021. ističe da su u ovome sporu male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Međutim, kako tužitelj u podnesku od 18. veljače 2021. nije iznio nove činjenice niti je predložio nove dokaze koje već nije iznio i predložio u tužbi, to je ovaj sud uzeo u obzir navode iz predmetnog podneska tužitelja.

3.2. Tuženik u podnesku od 15. listopada 2021. u bitnome ponavlja navode odgovora na tužbu, dok je uz podnesak od 17. svibnja 2023. priložio presudu ovoga suda poslovni broj K-1211/2017-44 od 5. prosinca 2022. kojom je optužba protiv njega pravomoćno odbijena.

4. U tijeku postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija, i to - potvrda o izvršenom nalogu za plaćanje, pregled štete pokrivene kaskom i prijava štete, račun auto centra L. W. G. za popravak vozila od 5. rujna 2016. - sve u ovjerenom prijevodu sa njemačkog i engleskog jezika na hrvatski jezik (list 6-18 spisa), rješenje ovoga suda poslovni broj Kov-40/2018 od 12. travnja 2018. (list 19- 20 spisa), kazneni nalog ovoga suda poslovni broj K-1211/2017. od 15. prosinca 2017. (list 21-23 spisa), optužnica (list 24-26 spisa), službena bilješka I. P. P S. od 27. rujna 2016. (list 27-28 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave koji je sastavila PP K. od 19. kolovoza 2016. (list 29-30 spisa), dopis PP K. od 22. studenog 2016. (list 31 spisa),

fotodokumentacija (list 22-39 spisa), potvrda PP K. od 16.

studenoga 2016. (list 40 spisa), račun za sudskog tumača (list 86 spisa).

4.1. S obzirom na to da je u tijeku ovog parničnog postupka pravomoćno okončan kazneni postupak koji se protiv tuženika vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem K-1211/2017, to više nije bilo potrebe za pribavljanjem cjelokupnog kaznenog spisa, već su umjesto toga pročitani njegovi gore navedeni sastavni dijelovi koje je tužitelj priložio već uz tužbu (kazneni nalog, rješenje o potvrđivanju optužnice, optužnica) te pravomoćna presuda ovoga suda poslovni broj K-1211/2017-44 od 5. prosinca 2022. (list 128-131 spisa) koju je tuženik priložio uz podnesak od 17. svibnja 2023.

4.2. Zatim, provedeno je i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku N. K. te je pročitan njegov pisani nalaz i mišljenje (list 101-117 spisa) na okolnost visine troškova popravka vozila pa stoga nije bilo potrebno izvoditi dokaz pregledom video klipova o metodama popravka limarije naznačenih u poveznicama koje je tuženik naznačio uz odgovor na tužbu.

4.3. Odbijen je kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost plaćanja računa auto servisu jer tuženik nije osporio da je tužitelj 21. listopada 2016. platio autoservisu L. W. G. za popravak iznos od 643,97 EUR.

4.4. Također, imajući u vidu kako je ovo spor male vrijednosti te da je sukladno odredbi čl. 223.a Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP) ovaj sud izveo dokaze uvidom u isprave koje su stranke predložile na okolnost nastanka štetnog događaja, to je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka D. K. i L. M. K. odbijen

kao nepotreban.

5. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

6. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Iz sadržaja zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 19. kolovoza 2016. koju je P. P K. podnio M. L. K. i službene bilješke o

obavijesnom razgovoru sa tuženikom sastavljenoj 27. rujna 2016. u I. P.P: S. utvrđeno je da tuženik oštetio vozilo marke Volkswagen Beetle

njemačkih registarskih oznaka…, i to na način da je nogom snažno udario u to vozilo u predjelu između retrovizora i blatobrana načinivši veliku udubinu. Naime, tuženik je u obavijesnom razgovoru priznao da je on prvi sa nogom udario u prednju lijevu stranu vozila marke Volkswagen Beetle i pritom udubio blatobran, a navedenu činjenicu nije izričito osporio u odgovoru na tužbu, već je svojim navodima iznesenima kako u obavijesnom razgovoru pa tako i tijekom ovoga postupka nastojao minimizirati učinjenu štetu.

7.1. Nije sporno da je do oštećenja tužiteljevog vozila došlo nakon verbalnog sukoba svjedoka M. L. K. koji je upravljao vozilom njemačkih

registarskih oznaka i tuženika koji je upravljao svojim vozilom domaćih registarskih oznaka. Povod za taj verbalni sukob se nalazi u prethodnoj vožnji oba sudionika u prometu. Pri tome se izjave navedenog svjedoka i tuženika u pogledu načina vožnje razlikuju, tj. jedan drugog optužuju za neodgovorno i opasno ponašanje u prometu.

7.2. Naime, svjedok M. L. K. u kaznenoj prijavi navodi da je

upravljao navedenim vozilom njemačkih registarskih oznaka vozeći se iz D. r. u smjeru S., a da se iza njega vozio automobil marke Alfa Romeo registarskih oznaka … te da ga je vozač tog vozila u više navrata pokušao preteći ali nije uspio jer su iz suprotnog smjera dolazila druga vozila. Kada više nije bilo vozila iz suprotnog smjera, vozač navedenog vozila je počeo s pretjecanjem te je došao u razinu sa njegovim vozilom, nastavio voziti uz njega te nekoliko puta napravio manevar kao da ga želi izgurati sa ceste. Kada ga je prestigao stao je ispred njega i usporio tako da su se oba vozila zaustavila. Nakon što su oba vozača izašla iz vozila započeli su se svađati te mu je nepoznata muška osoba rekla da mu nije dozvolio da ga pretekne, ali je tom vozaču objasnio da problem nije u tome nego u gustoći prometa, ali mu je nepoznati vozač rekao na njemačkom da je njemačka svinja i posrani N., pokretnima tijela izazivajući fizički sukob. Svjedok se okrenuo i otišao u vozilo, ali da je nakon toga nepoznati vozač došao za njim i nogom snažno udario u vozilu u predjelu između retrovizora i blatobrana načinivši veliku udubinu, a nakon čega je sjeo u svoje vozilo i otišao.

7.3. S druge strane, iz službene bilješke sastavljene 27. rujna 2016. u I. P.P S. proizlazi je da je nakon što mu je pročitana kaznena prijava tuženik

izjavio da je točno da se 18. kolovoza 2018. svojim vozilo registarske oznake vozio iz smjera O. u smjeru S. te da je pokušavao preteći vozilo marke

Volkswagen Beetle njemačkih registarskih oznaka, međutim, tvrdi da to nije mogao učiniti jer ga je u tome onemogućavao vozač Volkswagen Beetle, dovodeći ga u tri navrata u po život opasnu situaciju, a kada ga je uspio preteći da se zaustavio te se iza njega zaustavila i drugo vozilo. Oba vozača su izašla iz vozila pa je između njih došlo do verbalnog sukoba i obostranog vrijeđanja na njemačkom jeziku. Zatim, tuženik priznaje da je on prvi sa nogom udario u prednju lijevu stranu vozila marke Volkswagen Beetle i pritom udubio blatobran, međutim, izjavio je i da je vozač vozila marke Volkswagen Beetle udario nogom u zadnji branik njegovog vozila i pri tome ostavio beznačajnu ogrebotinu, a nakon toga su se razišli svako u svom smjeru.

7.4. Dakle, tuženik je u obavijesnom razgovoru priznao da je udarcem nogom oštetio tuđe vozilo, a ovaj sud nije povjerovao razlozima kojima je tuženik pokušao objasniti i opravdati svoje ponašanje. S obzirom na to da pretjecanje vozila nije radnja koje je u prometu uvijek i nužna, a sama je po sebi po sebi rizična i opasna, posebice na cestama sa gustim prometom i tijekom trajanja turističke sezone (štetni događaj se dogodio 18. kolovoza 2016. na državnoj cesti iz smjera O. prema S.), to ovaj sud smatra da izjave tuženika da ga je vozač drugog vozila dovodio u opasnost više puta ne dopuštajući mu pretjecanje nisu razumne ni logične. Naime, upravo je tuženik taj koji je svojim vozilom poduzeo opasnu i rizičnu radnju pretjecanja, a ne vozač vozila Volkswagen Beetle. Također, ovaj sud ne vjeruje da je tuženik doveden u životnu opasnost, i to nekoliko puta, jer bi svaki prosječni i razuman čovjek odustao od radnje pretjecanja u situaciji da se vozač drugog vozila rizično ponaša ili bi u krajnjoj liniji pozvao policiju u slučaju ugrožavanja života i sigurnosti. Osim toga, o neodgovornoj vožnji drugoga vozača tuženik ne nudi nikakve dokaze jer tijekom ovoga postupka nije predložio svoje saslušanje u svojstvu stranke niti saslušanje svjedoka, dvoje poljskih državljana koje je prema svojoj izjavi prevozio kritične zgode i za koje tvrdi da posjeduje brojeve mobitela. Dakle, u konkretnom slučaju se ne može reći da je reakcija tuženika bila opravdana, tj. da je šteta nastala bez njegove krivnje tuženika niti da je vozač vozila Volkswagen Beetle doprinio šteti na vozilu.

8. Nadalje, tužitelj je aktivno legitimiran u ovome postupku jer je tuženik oštetio njegovo vozilo, a to je upravo i razlog zbog kojeg je optužba protiv tuženika u kaznenom postupku odbijena pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj K- 1211/2017-44 od 5. prosinca 2022.

8.1. Naime, nije sporno da je kaznena prijava L. M. K. zajedno

sa fotodokumentacijom vozila Volkswagen Beetle proslijeđena Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu koje je 13. prosinca 2017. protiv tuženika pred ovim sudom podnijelo optužnicu s prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga. Optužnicom je tuženiku stavljeno na teret da je dana 18. kolovoza 2016. u 15,00 sati na predjelu M. na državnoj cesti D-8, u nakani da umanji vrijednost osobnog vozila marke VW tip Beetle registarskih oznaka … u vlasništvu D. K. kojim je upravljao M. L. K., nogom snažno udario u prednju lijevu stranu navedenog vozila, između retrovizora i blatobrana, načinivši pritom udubine u karoseriji, oštetivši bračni par K. za iznos od oko 18.000,00 kn, dakle, oštetio tuđu stvar, tj. počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje KZ).

8.2. Također, nije sporno da je ovaj sud povodom opisane optužnice 12. travnja 2018. protiv tuženika izdao kazneni nalog poslovni broj K-1211/17 od 15. prosinca 2017. kojim je tuženik proglašen krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, a protiv kojeg je tuženik izjavio prigovor te je u nastavku kaznenog postupka spis dostavljen optužnom vijeću koje je rješenjem poslovni broj Kov-40/2018 od 12. travnja 2018. potvrdilo optužnicu.

8.3. Iz sadržaja presude ovoga suda poslovni broj K-1211/2017-44 od 5. prosinca 2022. proizlazi da je optužba odbijena iz razloga što L. M. K. nije vlasnik vozila na kojem je nastala šteta i koje je predmet tog postupka pa isti nije bio ovlašten podnijeti prijedlog za kazneni progon, već je to bi ovlašten vlasnik oštećenog vozila, društvo V. L. G. (u ovoj parnici tužitelj), a koje

društvo kao oštećenik tog kaznenog djela nije u roku od tri mjeseca od saznanja za počinjenje kaznenog djela i počinitelja postavilo prijedlog za njegov progon, niti je to učinilo naknadno.

8.4. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP propisano je da je parnični sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Drugim riječima, građanska odgovornost je šira od kaznene, tj. iz citirane odredbe čl. 12. st. 3. ZPP proizlazi kako u pogledu utvrđenja odgovornosti za naknadu štete ovaj parnični sud nije vezan za presudu poslovni broj K-1211/2017-44 od 5. prosinca 2022. kojom je protiv tuženika kao okrivljenika odbijena optužba te ju valja cijeniti kao i svaki drugi dokaz u ovome postupku, osobito imajući u vidu razloge zbog kojih je optužba u konkretnom slučaju odbijena. Kako iz sadržaja obrazloženja presude ovoga suda poslovni broj K- 1211/2017-44 od 5. prosinca 2022. proizlazi da je optužba odbijena iz procesnih razloga, odnosno zato što je u tijeku kaznenog postupka utvrđeno da se postupak ne vodi po prijedlogu ovlaštenog tužitelja (oštećenika), to ne znači da tuženik nije u konkretnom slučaju oštetio vozilo marke VW tip Beetle. Dakle, iako je protiv tuženika optužba odbijena, time nije otklonjena njegova odgovornost za nadoknadom štete.

9. Neosnovano tuženik osporava opseg, visinu i način popravka štete.

9.1. U prijepisu računa auto servisa L. W. G. je precizirano koji dijelovi vozila su popravljani, tj. precizirana je cijena materijala i usluga. Uvidom u prijepis računa (list 11 spisa) je utvrđeno da su na vozilu tužitelja izvršeni sljedeći popravci: 1. prednja vrata izgrađena u ugrađena, 2. gornji blatobran izgrađen i ugrađen, 3. karoserija, priprema za lakiranje, 4. gornji blatobran lakiran, 5. obloga kućišta blatobrana izgrađena i ugrađena, 5. dva sloja, 6. blatobran, 7. vijak što sve zajedno sa materijalom i uslugom iznosi 643,97 EUR. Usporedbom navedenog popisa popravljenih dijelova sa fotodokumentacijom oštećenja na vozilu i skicom oštećenih dijelova na stranici 4. pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka N. K., dipl. ing. strojarstva od 3. ožujka 2023., utvrđeno je da su popravljeni upravo dijelovi koji se nalaze na prednjoj lijevoj strani automobila, tj. upravo na području koje je tuženik udario nogom. Osim toga, iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka N. K., dipl. ing. strojarstva, je utvrđeno da cijene popravljenih dijelova ne odstupaju od cijena popravka na njemačkom tržištu.

9.2. Navedeni pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka N. K., dipl. ing. strojarstva ovaj sud u cijelosti prihvaća jer u istom nema nelogičnosti niti proturječnosti, a stranke na njega nisu imale prigovora.

9.3. U pogledu primjene materijalnog prava na ovaj spor valja reći kako se radi o sporu s međunarodnim elementom jer je tužitelj kao oštećenik osoba sa sjedištem u N., tj. u drugoj državi članici Europske unije pa se s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja valja primijeniti odredba čl. 78. st. 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa drugim državama ("Narodne novine" broj 101/17, 67/23, dalje ZMPP) koja upućuje na primjenu odredbe čl. 4. st. 1. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31. 7. 2007.), dalje Uredba. Naime, odredbom čl. 4. st. 1. Uredbe je propisano je ako nije drukčije propisano tom Uredbom, pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja je pravo one države u kojoj šteta nastane, bez obzira na to u kojoj državi je nastao događaj koji je prouzročio nastalu štetu te bez obzira na državu ili države u kojoj nastanu posredne posljedice tog događaja. Kako je šteta nastala u Republici Hrvatskoj na izvanugovorni odnos između stranka se primjenjuje domaće materijalno pravo.

9.4. Pravilno tuženik ukazuje da je odredbom čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) propisano da se imovinska šteta u pravilu popravlja uspostavom prijašnjeg stanja koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (tzv. naturalna restitucija). Međutim, od navedenog pravila postoje iznimke. Naime, iznimno se imovinska šteta popravlja isplatom odgovarajućeg iznosa novca, i to kada uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno pa je odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu (čl. 1085. st. 2. ZOO), kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća (čl. 185. st. 3. ZOO) ili kada okolnosti slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, a oštećenik traži naknadu u novcu (čl. 1085. st. 4. ZOO).

9.5. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužitelj pravna osoba koja se bavi pružanjem usluga leasinga u N., a vozilo je i dano u leasing osobi sa domicilom u N., kao i činjenicu da bi se ponovnim dobavljanjem oštećenog vozila u Hrvatsku radi popravka stvarali dodatni troškovi te da je tuženik već prilikom obavijesnog razgovora u I. PP S. obavljenog 27. rujna 2016. Odmah

izjavio da je iznos štete na vozilu smiješan, to ovaj sud smatra da navedene okolnosti slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja već da sukladno odredbi čl. 1085. st. 4. ZOO tužitelj kao oštećenik ima pravo tražiti naknadu imovinske štete u novcu. Osim toga, navedene okolnosti upućuju i na to da tužitelj ima pravo popravak izvršiti u inozemstvu, tj. u zemlji registracije vozila u kojoj se ono uobičajeno koristi te je ovaj sud stava kako ima pravo na naknadu imovinske štete prema cijenama u državi u kojoj je vozilo popravio, dakle, prema cijenama u R. N. (tako i u

rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-840/11-2 od 17. veljače 2015.).

9.6. Slijedom svega navedenog, dužan je tuženik na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. u vezi s čl. 1085. st. 4. ZOO nadoknaditi tužitelju imovinsku štetu isplatom iznosa od 643,97 EUR / 4.851,99 kn[1] .

10. Na temelju odredbe čl. 1086. ZOO dosuđene su tužiteljici kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 4. kolovoza 2020., tj. od sljedećeg dana od dana nastanka štete do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO, kao u ostalim odnosima.

11. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer je uspio u parnici, dok je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan za iznos od 315,21 EUR (stavak III. izreke presude). Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 643,97 EUR / 4.851,99 kn[1] , važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR / 15,00 kn[1] (Tbr. 50. Tarife) te Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23).

11.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi od po 50 bodova za sastav tužbe od 8. kolovoza 2019. (Tbr. 8.1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 18. veljače 2021., 9. ožujka 2023. i 18. svibnja 2023. (Tbr. 8.1. Tarife) i zastupanja na ročištima 15. listopada 2021., 15. studenoga 2022. i 18. svibnja 2023. (Tbr. 9.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 14. ožujka 2023. (Tbr. 8.1. Tarife), dakle ukupno 350 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi ukupno 696,79 EUR / 5.250,00 kn[1] , a što zbrojeno s pripadajućim PDV-om od 25% od 174,20 EUR / 1.312,50 kn[1] daje iznos od ukupno 870,99 EUR / 6.562,50 kn[1] . Međutim, tužitelj je zbog greške u izračunu PDV-a na iznos odvjetničkih troškova tražio manji iznos PDV-a od 149,25 EUR (umjesto ispravno 174,20 EUR / 1.312,50 kn[1] ) pa je onda zatražio i manji iznos odvjetničkih troškova u iznosu od 845,75 EUR / 6.372,30 kn[1] (umjesto ispravno 870,99 EUR / 6.562,50 kn[1] ). Kako sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP), to je tužitelju odvjetnički trošak dosuđen u smanjenim iznosu kako je i tražio, tj. u iznosu od 845,75 EUR / 6.372,30 kn[1] .

11.2. Kada se priznatim odvjetničkim troškovima od 845,75 EUR / 6.372,30 kn[1] pridoda trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn[1] , trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn[1] , trošak prijevoda po računu sudskog tumača u iznosu od 145,78 EUR / 1075,00 kn[1] i utrošeni predujam za prometno vještačenje od 265,44 EUR / 1.999,96 kn[1] dolazi se do iznosa od 1.306,96 EUR / 9.847,26 kn[1] koji je ukupno priznat tužitelju.

11.3. Tužitelju se na ime predujma za prometno vještačenje ne priznaje više traženi iznos od 0,04 kn jer je od uplaćenog predujma od 2.000,00 kn utrošen predujam u iznosu od 265,44 EUR / 1.999,96 kn[1] .

11.4. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

10.4. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.306,96 EUR / 9.847,26 kn[1] s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke).

U Splitu 24. srpnja 2023.

Sutkinja

mr. sc. Zrinka Tironi, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude rok za žalbu od 15 dana teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu protiv ove presude ne teče od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 4. ZPP). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.