Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-97/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz P. V., OIB: ...., kojeg zastupa punomoćnica I. B., dipl. pravnica u S. , Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko- upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-40/2020-44 od 8. studenog 2021., u sjednici vijeća 21. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-40/2020-44 od 8. studenog 2021. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju razliku plaće u ukupnom iznosu od 1.284,48 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose za razdoblje od siječnja do kolovoza 2014., i u točki II. izreke u cijelosti.

II Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u odluci o naknadi parničnog troška u točki III. izreke i sudi:

I Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 265,46 eur[1] (2.000,00 kn) u roku od 15. dana.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženici je naloženo isplatiti tužitelju razliku plaće za razdoblje od 1. studenog 2011. do 31. kolovoza 2014. u iznosu od 3.945,48 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

2. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 7.890,96 kn bruto (do ukupnog iznosa od 11.836,44 kn) za isto razdoblje, dok je točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

3. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

4. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu u točki II. i odluci o naknadi parničnog troška u točki III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i usvoji preostali dio tužbenog zahtjeva, te tužitelju dosudi trošak predujma za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn.

5. Tuženica pobija presudu u točki I. izreke samo djelomično i to za tužitelju dosuđen iznos razlike plaće od 1.284,48 kn bruto za razdoblje od siječnja do kolovoza 2014., te u točki III. izreke u odluci o naknadi parničnog troška također zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije navedeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja, te tuženici dosudi parnični trošak s obzirom da je u većem dijelu uspjela u parnici, uz naknadu žalbenog troška, ili podredno u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana i to samo u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška dok žalba tuženice nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju stranke u žalbama ukazuju, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev su jasni, zaključci prvostupanjskog suda o spornim pitanjima su pravilni, i detaljno obrazloženi te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok su prema shvaćanju ovog suda djelomično osnovani žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za sate rada ostvarene u prekovremenom radu, u razdoblju od 1. studenog 2011. do 31. kolovoza 2014. u ukupnom iznosu od 11.836,44 kn bruto.

12. Prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je tužitelju dosuđena razlika plaće za razdoblje od 1. studenog 2011. do kraja prosinca 2013. u ukupnom iznosu od 2.661,00 kn sa zateznom kamatom postala je pravomoćna, jer tuženica presudu u tom dijelu žalbom ne pobija.

13. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice na poslovima pravosudnog policajca u Zatvoru u S. te da tužbeni zahtjev temelji na odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 89/2012 – dalje KU).

14. Prvostupanjski sud, polazeći od odredbi čl. 41. – 44. KU utvrđuje da je između stranaka sporno je li u utuženom razdoblju tuženica obračunala mjesečni fond sati u skladu s odredbom čl. 44. st. 2. KU, tj. da li je u mjesečni fond sati pored radnih dana trebala uračunati i dane blagdana i druge neradne dane koji su kao takvi utvrđeni posebnim zakonom (Zakonom o blagdanima) s obzirom na stajalište tužitelja da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom radnih dana sa osam sati, a pritom da iz obračuna treba isključiti blagdane i druge neradne dane koji su kao takvi utvrđeni posebnim zakonom, a koje dane da je tuženica u svom obračunu uključila u redovni mjesečni fond sati. Stoga da tužitelj smatra da po takvom utvrđenju broja prekovremenih sati treba utvrditi kao razliku između mjesečnog fonda radnih sati i stvarno odrađene mjesečne radne satnice pa sve što prelazi mjesečni fond radnih sati (a koji je utvrđen bez blagdana i praznika) ima se smatrati prekovremenim radom s uvećanjem od 150% jer da je tuženica isplatila tužitelju plaće za redovni rad, dok da prekovremeni rad na taj način nije platila. Također utvrđuje da tuženica ističe da tužitelju eventualno pripada samo razlika za tako utvrđeni rad na način da se izračun razlike plaće dobije na način da se cijena sata rada izračuna tako da se osnovica od 5.108,84 kn množi koeficijentom radnog mjesta i dodatkom na staž te se zatim podijeli sa umnoškom mjesečnog broja sati i dodatkom za posebne uvjete rada te množi s brojem prekovremenih sati te se potom uvećava za 50%.

15. Sud utvrđuje, cijeneći odredbu čl. 44. st. 1. KU prema kojoj će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki rad rada između ostalog i za prekovremeni rad za 50%, da se dodaci na osnovnu plaću ne isključuju (stavak 2.), a da stavak 5. propisuje ako službenik i namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo i na plaću uvećanu za 150%. Sud zaključuje da potonje uvećanje (150%) nije predmet ovog parničnog postupka pri čemu zaključuje da je iz obračunskih lista razvidno da je takvo uvećanje tužitelju u utuženom razdoblju obračunato i plaćeno.

16. Cijeneći odredbu čl. 44. st. 1. KU kojom je određeno da će se osnovna plaća, a koja je određena temeljem čl. 41. st. 2. KU uvećati za prekovremeni rad za 50%, a prema stavku 12. istoga članka propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

17. U vezi spornog pitanja što točno ulazi u redovni mjesečni fond radnih sati, da li i blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka, sud je cijeneći tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene KU broj 4/44 utvrdio da je Zajednička komisija utvrdila da je redovni mjesečni fond radnih sati – sati koje službenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati s time da se kod broja radnih dana, ne računaju subota, nedjelja i praznik/blagdan.

18. Sud je nadalje uvidom u evidenciju radnog vremena za tužitelja, kao i obračunske isprave, utvrdio da je u utuženom razdoblju tužitelju mjesečni fond radnih sati obračunavan na način da su dani u mjesecu od ponedjeljka do petka pomnoženi sa osam sati, odnosno da su mjesečni fond radnih sati uračunati dani praznika i blagdana koji su padali od ponedjeljka do petka, te zaključio da takav način obračuna nije pravilan.

19. Sud je također zaključio da su neosnovani navodi tužitelja o tome da mu pripada razlika plaće s uvećanjem od 150% za prekovremeni rad pri čemu sud navodi da je provedenim vještačenjem utvrđeno da su tužitelju svi odrađeni sati rada i plaćeni (zajedno s uvećanjem za rad na blagdan) samo što su takvi sati pogrešno vrednovani, kao redovan rad umjesto prekovremenog, slijedom čega da tužitelju pripada samo razlika od 50% uvećanja osnovne plaće (osnovne cijene sata rada).

20. Na temelju iznesenih zaključaka, sud je proveo knjigovodstveno vještačenje, te je utvrdio da tužitelj da ima pravo na razliku plaće za prekovremeni rad u periodu od 1. rujna 2011. do 31. prosinca 2013. u ukupnom iznosu od 2.661,00 kn bruto, odnosno u pojedinačnim iznosima pobliže navedenim u točki I. izreke presude (koji tuženica žalbom ne pobija).

21. U odnosu na preostalo utuženo razdoblje od siječnja do kraja kolovoza 2014. utvrdio je da tužitelju pripada ukupna razlika plaće za prekovremeni rad u iznosu od 1.284,48 kn bruto, odnosno u pojedinačnim iznosima pobliže navedenim u točki I. izreke presude (koji dio tuženica žalbom pobija), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za cijelo utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 7.890,96 kn bruto sa zateznom kamatom odbio kao neosnovan.

22. Pritom je sud obrazlažući navedeni odbijajući dio tužbenog zahtjeva ocijenio kao neosnovane tvrdnje tužitelja da ima pravo na isplatu razlike plaće i za daljnji iznos od 7.890,96 kn, da tužitelju pripada uvećanje plaće od 150%.

23. Sud je nadalje, prihvaćajući dio tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u razdoblju od siječnja do 31. kolovoza 2014. ocijenio kao neosnovane tvrdnje tuženice o tome da tužitelj nema pravo na isplatu tog novčanog iznosa, uz obrazloženje da iako je uvidom u obračun plaće tužitelja za travanj 2015. (list 98) utvrđeno da je tužitelju doista isplaćena određena razlika plaće s naznakom korekcija bruto plaće, te da mu je isplaćena korekcija bruto plaće (s naznakom "pozitivno" u iznosu od 1.429,74 kn, uz obrazloženje da iz ovih podataka nije moguće sa sigurnošću utvrdi je li tužitelju isplaćen taj iznos upravo po utuženom pravnom osnovu slijedom čega je istaknuti prigovor tuženice o neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva ocijenio kao neosnovan u smislu odredbe čl. 221.a. ZPP-a.

24. Zbog tih razloga odlučio je kao u izreci presude dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, pritom utvrđujući da je tužitelj uspio u omjeru od 33% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, te u cijelosti u odnosu na pravnu osnovu zahtjeva.

25. Sva opisana činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda o djelomičnoj osnovanosti i djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva kao pravilne prihvaća i ovaj sud, jer su navedeni pravni zaključci rezultat pravilne primjene materijalnog prava, konkretno citiranih odredbi KU, pri čemu je sud detaljno u obrazloženju presude obrazložio svoje pravne stavove, koje prihvaća i ovaj sud.

26. Naime, odredbom čl. 44. st. 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada između ostalog za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, da se prema stavku 2. citiranog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju, da odredba čl. 44. st. 10. KU propisuje da se prekovremenim radom kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati ako je službenika i namještenika organiziran na drugačiji način prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (članak 44. st. 1. KU). Nadalje, stavkom 12. istog članka propisano je da redovni mjesečni radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam.

27. U konkretnom slučaju nije sporno da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran u turnusu. Iz citiranih odredbi KU proizlazi da se prekovremeni sati rada tužitelja koji radi na navedeni način dobiju tako da se od njegovih ukupno odrađenih sati u mjesecu odbije mjesečni fond radnih sati, a mjesečni fond radnih sati se dobije tako da e broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa osam sati, pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom; kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja kada prekovremeni rad obračunava rad koji prelazi mjesečni fond radnih sati.

28. Slijedom navedenog tužitelju u konkretnom slučaju treba računati uvećanje od 50%, pa su stoga žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na točku II. pobijane presude neosnovani, jer je pravilno utvrđeno da tužitelju pripada ukupna razlika plaće za prekovremeni rad u cijelom utuženom razdoblju u iznosu od 3.945,48 kn bruto slijedom čega je preostali dio zahtjeva u ukupnom iznosu od 7.890,96 kn bruto sa zateznom kamatom pravilno odbijen kao neosnovan.

29. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženica ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava, koju obrazlaže navodima da je sud dio zahtjeva tužitelja za razdoblje od siječnja do 31. kolovoza 2014. trebao odbiti kao neosnovan (za iznos od 1.284,48 kn bruto) te ponavlja da je tužitelju kao i ostalim službenicima Zatvora u S. naknada plaće za prekovremeni rad za 2014. obračunata i isplaćena na plaći za travanj 2015., a što da je razvidno iz dostavljene obračunske isprave za travanj 2015. pod oznakom: 1934 – korekcija bruto plaće, treba reći da nisu osnovani, jer iz navedene obračunske isprave (list 98) iako doista proizlazi da je tužitelju isplaćena odrađena razlika plaće s naznakom korekcija bruto plaće (s naznakom "pozitivno" u iznosu od 1429,74 kn, iz tako navedenih podataka nije moguće sa sigurnošću zaključiti je li tužitelju doista isplaćen upravo taj iznos po utuženom pravnom osnovu, što je tuženica, kao poslodavac koji vrši obračun plaće u obračunskoj ispravi za plaću jasno i nedvosmisleno trebao navesti, pa kako to, nije slučaj, ovaj dio tužbenog zahtjeva pravilno je prihvaćen kao osnovan.

30. Zbog tih razloga žalbe stranaka u odnosu na odluku o glavnoj stvari trebalo je odbiti kao neosnovane.

31. U vezi odluke o naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj kvantitativno uspio u parnici u omjeru od 33%, slijedom čega kvantitativni uspjeh tuženice iznosi 67%. Prema stanju u spisu između stranaka je bila sporna i pravna osnova tužbe s time da su stranke u pogledu osnove tužbe također djelomično uspjela u parnici, pa bi u takvoj činjeničnoj situaciji bilo opravdano odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak i to samo u odnosu na troškove zastupanja.

32. Tužitelj u konkretnom slučaju nije imao troškova za zastupanje, dok je tuženica, zatražila naknadu parničnog troška po tom osnovu.

33. Žalbeni navodi tuženice da je ona u većem omjeru uspjela u parnici nisu osnovani, jer prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a kod djelomičnog uspjeha stranaka u parnici uzima se u obzir ne samo kvantitativni već i kvalitativni uspjeh s time da je, ovaj potonji, podjednak za obje stranke, pa u takvim okolnostima, tuženici ne pripada naknada parničnog troška, za troškove zastupanja.

34. S tim u vezi neosnovani su i žalbeni navodi tuženice da u konkretnom slučaju tuženica ima pravo na naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 157. ZPP-a, ovo iz razloga jer je tuženica dala povoda za tužbu te prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari nije priznala tužbeni zahtjev. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da tuženica nije osporavala tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od studenog 2011. do 31. prosinca 2013., međutim, tuženica ovaj dio tužbenog zahtjeva nikada nije priznala, niti je, barem prema stanju u spisu priložila prijedlog za sklapanje izvansudske nagodbe u odnosu na taj dio zahtjeva.

35. Prema shvaćanju ovog sud, za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu bilo je nužno provođenje knjigovodstvenog vještačenja, te je vještakinja, nakon izrade osnovnog nalaza i mišljenja, povodom prigovora stranaka sačinila više očitovanja te sačinila i dopunski nalaz i mišljenje. Troškove predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn predujmio je tužitelj, te tužitelj, bez obzira na djelomičan uspjeh u parnici ima pravo na naknadu tog parničnog troška u cijelosti, jer je isti bio potreban za vođenje parnice.

36. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava pobijanu presudu u točki III. izreke trebalo preinačiti kao u izreci ove presude, odnosno odbiti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, te obvezati tuženicu na naknadu tužitelju parničnog troška u visini predujma za vještačenje u iznosu od 265,46 eur (2.000,00 kn).

37. Zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška u cijelosti je odbijen kao neosnovan jer tuženica sa žalbom u odnosu na glavnu stvar i naknadu parničnog troška nije uspjela.

38. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

39. Prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke za tužitelju dosuđenu razliku plaće u iznosu od 2.661,00 kn, u razdoblju od studenog 2011. do 31. prosinca 2013. sa zateznom kamatom kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 21. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić, v.r.