Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-625/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja G. K., L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice bolnice D. I. P." S., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o naknadi parničnog troška sadržanog u presudi Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-148/2021-24 od 22. veljače 2022., 21. srpnja 2023.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se djelomično preinačuje rješenje o naknadi parničnog troška sadržano u odbijajućem dijelu točke II. izreke presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-148/2021-24 od 22. veljače 2022. i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju i daljnji parnični trošak u iznosu od 165,90 eur[1] (1.250,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu (za sastav podnesaka od 7. lipnja 2021. i 15. srpnja 2021.) žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i u tom dijelu potvrđuje citirano rješenje o naknadi parničnog troška.

III Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 20,73 eur (156,25 kn) u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke tuženici je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 16.643,80 kn (bruto) sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, izuzev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

2. Točkom II. tuženici je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja odbijen što očito proizlazi iz obrazloženja presude, što nije navedeno u izreci.

3. Protiv tog odbijajućeg dijela odluke o naknadi parničnog troška u točki II. izreke, sadržane u citiranoj presudi, koja se smatra rješenjem, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje ZPP) s prijedlogom da se odluka o naknadi parničnog troška u pobijanom dijelu preinači i dosudi mu daljnji zatraženi parnični trošak za sastav podnesaka od 23. ožujka 2021., 7. lipnja 2021. i 15. srpnja 2021., za koje je sud neosnovano odbio priznati naknadu parničnog troška, sve uz naknadu žalbenog troška.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu u točki I. i točki II. izreke postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tuženice.

7. Iz stanja u spisu također proizlazi da je prvostupanjski sud povodom prijedloga tužitelja za donošenje dopunskog rješenja, donio dopunsko rješenje broj Pr-148/2021-26 od 24. ožujka 2022. (list 153 – 157 spisa) kojim je tužitelju dosudio daljnji parnični trošak za troškove predujma za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom, budući da je o tom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška propustio odlučiti u citiranoj presudi, a to rješenje postalo je pravomoćno.

8. U konkretnom slučaju, te budući da je prvostupanjska presuda u navedenom dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari i naknadi parničnog troška postala pravomoćna, prvostupanjski sud je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i vrijednosti konačno specificiranog tužbenog zahtjeva u iznosu od 16.643,80 kn.

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za sastav podnesaka od 23. ožujka 2021., 7. lipnja 2021. i 15. srpnja 2021. u cijelosti odbio kao neosnovan, uz obrazloženje da je tužitelj u podnesku od 23. ožujka 2021. kojim se očitovao na navode iz tuženikovog odgovora na tužbu već iznio u tužbi, za sastav podneska od 7. lipnja 2021. uz obrazloženje da ovaj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, jer je tužitelj u prilogu istog podneska dostavio dokaz o uplati predujma, a u odnosu na podnesak od 15. srpnja 2021. uz obrazloženje da je tužitelj naknadno, podneskom od 4. veljače 2022. ponovno precizirao tužbeni zahtjev, što je prethodno učinio i podneskom od 15. srpnja 2021., te zaključio da taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice.

10. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u odnosu na odbiće zahtjeva za naknadu parničnog troška za sastav podneska od 23. ožujka 2021. jer se tim podneskom tužitelj očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, te se radi o podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a tužitelju pripada nagrada za sastav tog podneska u punom iznosu primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn.

11. Žalbeni navodi tužitelja u odnosu na odbiće preostalog dijela zahtjeva za naknadu parničnog troška za sastav podnesaka od 7. lipnja 2021. i 15. srpnja 2021. nisu osnovani jer je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da ovi podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a jer je, tužitelj u vezi dostave uplatnice kao dokaza da je platio predujam za vještačenje sudu trebao dostaviti samo uplatnicu, a ne u vezi toga podnijeti i poseban podnesak, a u odnosu na podnesak od 15. srpnja 2021., tužitelj je istim precizirao tužbeni zahtjev, što je ponovno učinio novim podneskom od 4. veljače 2022. za koji mu je priznata nagrada u punom iznosu, slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da podnesak od 15. srpnja 2021. nije bio potreban za vođenje parnice.

12. Stoga je tužitelj pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo priznati daljnji parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 eura).

13. Tužitelj je djelomično uspio sa žalbom pa ima prvo na naknadu žalbenog troška primjenom Tbr. 10. toč. 5. Tarife, međutim, ne u zatraženom iznosu, već u iznosu od 20,73 eur (156,25 kn), odnosno u visini 50% nagrade jer se radi o žalbi na rješenje o naknadi parničnog troška, pa je, prema vrijednosti ožalbenog dijela parničnog troška u kojem je tužitelj sa žalbom uspio (1.250,00 kn) tužitelju dosuđena nagrada primjenom Tbr. 7. toč. 1. u vezi Tbr. 10. toč. 5. Tarife od 125,00 kn za PDV 31,25 kn ili ukupno 156,25 kn (20,73 eur), dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu žalbenog troška trebalo odbiti kao neosnovan.

13. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 21. srpnja 2023.

Sudac

Duško Abramović, v.r.