Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-632/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. G. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici A. G. C., odvjetnici iz Z., protiv tuženika HP – H. p. d.d., Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2221/2021-25 od 22. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2221/2021-25 od 22. ožujka 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 25.000,00 kn sa zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s time da niti tužitelj u žalbi određeno ne ukazuje na postojanje određene bitne povrede odredaba parničnog postupka.
6. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog suda pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete iz štetnog događaja od 13. siječnja 2020.
8. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poštara, da je 13. siječnja 2020. ujutro, oko 5,00 sati krenuo od kuće na posao, da je putem, upravljajući motociklom imao prometnu nezgodu, u kojoj je ozlijeđen, te da rješenjem HZZO od 12. listopada 2020. tjelesne ozljede koje je zadobio u štetnom događaju nisu priznate ozljedom na radu.
9. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete, odnosno da li tuženica, kao poslodavac tužitelja odgovara za predmetnu štetu i da li je u obvezi istu naknaditi tužitelju.
10. U odnosu na ovo sporno pitanje, prvostupanjski sud je cijeneći odredbu čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13, 15/18, 98/19 – dalje ZOZO), a prema kojoj se ozljedom na radu smatra i ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim fiziološkim promjenama stanja organizma, a koje osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto te na putu poduzetom radi stupanja na posao kojoj je osiguran, odnosno na posao u odnosu na koji je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, dok je cijeneći odredbu čl. 67. istog zakonskog propisa, a prema kojoj se ozljedom na radu u smislu toga Zakona ne smatra ozljeda odnosno bolest do koje je došlo, između ostalog, zbog skrivljenog nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), te cijeneći da je do nastanka predmetne prometne nezgode došlo krivnjom tužitelja zbog nepoštivanja pravila kretanja motornim vozila u cestovnom prometu, kao i osobinama i stanju ceste, zaključio da tuženica, u smislu citiranih odredbi tog Zakona ne odgovora za predmetnu štetu. Sud je, nadalje, cijeneći odredbu čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR), kao i mjerodavnu sudsku praksu, a prema kojoj poslodavac nije dužan radniku nadoknaditi štetu nastalu zbog ozljede na putu do posla jer da bi takva odgovornost za poslodavca bila pretjerano teška, a osobito zbog toga što nema uzročne veze između ozljede i postupanja poslodavca, odnosno da bi iznimno postojala odgovornost poslodavca za naknadu štete ako bi ozljeda nastala prilikom organiziranog prijevoza koji je organizirao upravo poslodavac sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o ozljedi na radu, niti u svezi s radom, odnosno da nema uzročne veze između ozljede tužitelja i postupanja tuženika kao poslodavca pa je zbog tih razloga odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost presude, citira odredbu čl. 66. st. 1. ZOZO-a, te smatra da u okviru ove zakonske odredbe postoji tuženikova odgovornost za predmetnu štetu. Uz to ukazuje i na odredbu čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/98, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09; dalje ZZR), odredbu čl. 1069. st. 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21- dalje ZOO), te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o tuženikovoj neodgovornosti za predmetnu štetu i zbog toga o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
12. Opisani žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.
13. Prema shvaćanju ovog suda citiranom odredbom čl. 66. st. 1. ZOZO-a regulirano je što se smatra ozljedom na radu prema tom Zakonu, kojim su regulirana prava iz zdravstvenog osiguranja, pa stoga u konkretnom slučaju ova zakonska odredba u odnosu na sporno pitanje smatra li se predmetna ozljeda ozljedom na radu ne dolazi u primjenu.
14. Osim toga, daljnjom odredbom čl. 67. toč. 1. ZOZO-a regulirano je da se ozljedom na radu u smislu toga Zakona ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog 1. skrivljenog nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebe ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i slično), 2. aktivnosti koje nisu u obavljanju radnih aktivnosti npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odnos koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i slično), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radnog-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. uročene ili stečene preddispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
15. Prema stajalištu aktualne sudske prakse koja je nastala u primjeni odredbe čl. 111. ZR, a koji u konkretnom slučaju dolazi u primjenu za ocjenu da li u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženice za predmetnu štetu, ozljeda koju radnik doživi na putu od kuće do radnog mjesta ne smatra se ozljedom na radu, jer takva ozljeda radnika nije nastala na radu niti je u svezi s radom, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, pa stoga, žalbeni navodi tužitelja o tome da tuženik odgovara za predmetnu štetu nisu osnovani, jer je tužbeni zahtjev tužitelja zbog navedenih razloga pravilno odbijen kao neosnovan.
16. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 21. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić, v.r.
