Poslovni broj: Pr-452/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac, Ex vojarna Sv. Križ

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. B., OIB: …, iz K. G., zastupane po punomoćniku S. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika I.-I.n. d.d., OIB; …, Z., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. svibnja 2023. u prisutnosti tužiteljice s punomoćnikom i u prisutnosti punomoćnika tuženika, objavljene dana 20. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovor o radu broj: 50000210/11-04-19/001/1711-10 od 8. svibnja 2019. nije dopuštena te da radni odnos tužiteljici nije prestao.

2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto Samostalnog referenta zaliha, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi."

II Nalaže se tužiteljici da isplati tuženiku u roku od 15 dana iznos od 497,71 EUR / 3.750,00 kn na ime naknade parničnog troška.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 27.6.2019. tužiteljica navodi da je tuženik8.5.2019. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 50000210/11-04- 19/001/1711-10 kojom je tužiteljici otkazao ugovor o radu broj 210-316613/16-H s primjenom od 1.1.2016. i svaki eventualni pripadajući aneks zbog poslovno uvjetovanih organizacijskih razloga. U obrazloženo odluke istaknuto je daje uslijed organizacijskih promjena ukinuto radno mjesto Samostalni referent zaliha-SP u organizacijskoj jedinici R. S. te da je stoga prestala potreba za radom tužiteljice na navedenom radnom mjestu. Prije donošenja odluke o otkazu, navedeno je da je tuženik proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem tuženika koje se izjasnilo da nije dalo suglasnost i da se protivi donošenju predmetne odluke. Protiv odluke o otkazu tužiteljica da je dana 31.5.2019. podnijela zahtjev za zaštitu ostvarivanja prava na koji zahtjev se tuženik oglušio. Tužiteljica osporava zakonitost odluke o otkazu. Tužiteljica ističe da se nalazi na bolovanju zbog teškog psihičkog stanja i smetnji koje su takve naravi da joj otežavaju normalnu aktivnost organizma i zahtijevaju veće napore u obavljanju životnih potreba, a zbog kojih smetnji ne funkcionira dugo vremena. Postavljene su joj dijagnoze F 43.1., F 43.2. i F 32.2. koje da su u uzročno-posljedičnoj vezi s radom i kod tužiteljice ostavile trajne posljedice (nalaz KBC-a od 8.5.17. dr. D. K.). U situaciji u kojoj je bolovanje otvoreno upravo, kao posljedica nastala ozljedom na radu, koje okolnosti da su bila poznate poslodavcu, poslodavac da nije mogao otkazati tužiteljici ugovor o radu, a kako je to propisano čl. 38. Zakona o radu. Da se radilo o mobingu da proizlazi i iz odluke Etičkog povjerenstva I.-e G. od 20.2.2017. u kojoj je utvrđeno kršenje Etičkog kodeksa I. G. t. 5.3.2. Zaštite dostojanstva. Tužiteljica ističe da je odluka o otkazu nastavak mobinga nad njom te da tužiteljici nije ponuđeno da bude raspoređena ni na neko drugo radno mjesto iako je sukladno njenom radnom stažu i kvalifikacijama to bilo moguće, s obzirom je poslodavca u zadnje vrijeme primao i nove radnike njene stručne spreme koji obavljaju po opisu poslove tužiteljičinog radnog mjesta koje je ukinuto, samo pod drugim nazivom pa da samim time nije prestala potreba za radom tužiteljice. Posebno se ističe, da radno mjesto tužiteljice nije ukinuto u svim poslovnim jedinicama tuženika u Republici Hrvatskoj. Nadalje, tužiteljica da se nalazi u teškoj zdravstvenoj i materijalnoj situaciji s čime da je tuženik bio upoznat jer mu je na te okolnosti dostavljena sva potrebna dokumentacija pa da je sve to treba posebno vrednovati i ponuditi tužiteljici druge odgovarajuće poslove sukladno njenoj stručnoj spremi i radnom stažu. Tužiteljici da nikad nije dostavljena lista bodovanja. Stoga, tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je da odluka o otkazu nije dopuštena i da tužiteljici radni odnos nije prestao, traži da se tuženiku naloži da vrati tužiteljicu na rad u roku od 8 dana i to, na njeno radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi te traži da joj tuženik naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu podnesen 21.8.2019. tuženik navodi da navodi iz tužbe nisu istiniti i nisu osnovani. Tuženik da je u cilju optimizacije i unaprjeđenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti dana 21.1.2019. donio Odluku o organizacijskoj primjeni u L. s datumom primjene 1.3.2019. Prije donošenja Odluke tuženik da je proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem I. d.d. Slijedom navedenih promjena da je ukinuto radno mjesto Samostalni referent zaliha – SP pa da je stoga prestala potreba za radom radnika na navedenom radnom mjestu. S obzirom da je tužiteljica bila na bolovanju, neposredni rukovoditelj M. M. istu da je obavijestio o organizacijskim promjenama koje će se dogoditi u L. i konkretno u R. S. sa 1.3.2019.

2.1. Prije donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika u koju je uključena i tužiteljica, tuženik kao poslodavac da se u razdoblju od 1. do 11. ožujka savjetovao s radničkim vijećem tuženika radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika tijekom kojeg je Radničkom vijeću dostavljen i nacrt navedene Odluke. Odluku o kolektivnom višku radnika u I. d.d. tuženik je donio 13.3.2019. Dana 18.3.2019. HZZ, Područna služba Z., obaviješten je o provedenom savjetovanju s Radničkim vijećem te mu je dostavljena i potpisana Odluka o kolektivnom višku radnika. Istog dana poslodavac da je obavijestio Radničko vijeće da je HZZ-u dostavio obavijest o provedenom savjetovanju, a Radničko vijeće da se izjasnilo da nije suglasno i da se protivi donošenju predmetne odluke.

2.2. Poslodavac da je dana 8.5.2019. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu i ista da je dostavljena tužiteljici na koju je izjavila zahtjev za zaštitu prava na koji poslodavac nije odgovorio. Naime, tužiteljica da ne spada u zaštićenu kategoriju i da mišljenje RV-a o odluci o otkazu nije obvezujuća. Nadalje, prije otkazivanja, poslodavac da je uzeo u obzir sve bitne karakteristike odnosa u vidu trajanja radnog odnosa tužiteljice, starost i obveze uzdržavanja, ali da to nije bilo od utjecaja budući je uslijed organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto tužiteljice, odnosno prestala je potreba za radom svih izvršitelja radnog mjesta Samostalni referent zaliha-SP unutar organizacijske jedinice R. S.. Unutar R. S., koja je promijenila naziv u T. D., da su ukinuta sva radna mjesta između ostalog i radno mjesto Samostalni referent zaliha- SP, a da su se otvorila 3 radna mjesta za koja su objavljeni natječaji te da je proveden selekcijski postupak. Na navedene natječaje, tužiteljica da se nije prijavila iako je o tome imala saznanja.

2.3. Nadalje, ističe tuženik, da tužiteljica nije zadobila ozljedu na radu. Naime, tužiteljica da je od HZZO tražila da joj se prizna ozljeda na radu međutim, HZZO, R. ured u S. da svojim rješenjem od 11.8.2017. nije priznao tužiteljici naveden pravo te da je drugostupanjsko tijelo odbilo žalbu tužiteljice i potvrdilo prvostupanjsko rješenje R. u. S.. Nadalje, tužiteljica da je tražila procjenu svoje radne sposobnosti, ali da je Sektor za vještačenje Zavoda, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom donio ocjenu da kod iste ne postoji smanjenje radne sposobnosti, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

3. U podnesku od 12.6.2020. tužiteljica ističe da su napravljeni propusti prije, u postupku i nakon provedbe savjetovanja radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, prije donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika, što je rezultiralo Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

3.1. Naime, poslodavac da nije uzeo u obzir da je tužiteljica na dugotrajnom bolovanju od tri godine i šest mjeseci i da u tom razdoblju nije imala nikakvu komunikaciju sa tuženikom i da poslodavac dugotrajno bolovanje nije prijavio Odboru zaštite na radu. Odbor čine poslodavac ili njegov ovlaštenik, stručnjak zaštite na radu koji obavlja poslove zaštite na radu kod poslodavca, specijalist medicine rada izabran u skladu s posebnim propisom te povjerenik radnika za zaštitu na radu ili njihov koordinator. Odbor se sastaje najmanje jedanput u tri mjeseca i o svojem radu vodi zapisnik. Poslodavac da je znao za uzrok bolovanja i praksa je da se na Odborima zaštite na radu, postavi pitanje dugotrajnih bolovanja i da se dogovori daljnje postupanje odnosno provjera radnih sposobnosti djelatnika koji je na dugotrajnom bolovanju, odnosno, dali je sposoban i dalje obavljati poslove koje je obavljao do tada. Kako poslodavac nije prijavio dugotrajno bolovanje dr. medicine rada D. B., isto tako nije htio ispuniti obrazac za prijavu ozljede na radu te nikada nije postavio pitanje radne sposobnosti tužiteljice. Poslodavac da je odugovlačio sa ispunjavanjem obrasca opisa poslova i nije ih ispunio sa istinitim podacima. Isto je bilo prilog zahtijeva za priznavanje ozljede na radu. Ozljeda na radu nije priznata zato što je odlukom HZZMO-a, prihvaćena izjava poslodavca da je tužiteljica bila na godišnjem odmoru a zanemarili su, kao dokaz, doznake bolovanja.

3.2. Tužiteljica je sva događanja prijavila Etičkom povjerenstvu. Isto tako, Etičkom povjerenstvu su prijavljena kršenja transparentnosti financijskih izvješća i računovodstva, sukob interesa i zaštita dostojanstva. O izvješćima i rezultatima provedenih aktivnosti obaviještene su nadležne osobe, sukladno internim aktima. Međutim, spomenute nadležne osobe da su iste one osobe koje su navedene u prijavi i koje su odgovorne za tužiteljičino trajno narušeno zdravlje, ugroženu egzistenciju kao i za otkaz koji je dobila. Poslodavac da nije reagirao u razumnom roku i nije pružio zaštitu tužiteljici. Dugogodišnje bolovanje daje imalo odraza na tužiteljičin ugled, čast i dostojanstvo, kao i njenu obitelj te da je zbog višegodišnjeg bolovanja primala naknadu plaće koji iznos je manji od iznosa njene redovne plaće.

4. U podnesku od 11.9.2020. tuženik, među ostalim ističe, da je netočan navod tužiteljice da dugotrajno bolovanje nije bilo prijavljeno Odboru zaštite na radu. Bolovanje da je bilo prijavljeno Pododboru zaštite na radu na kojem je bila prisutna i dr. D. B. od koje da je zatraženo mišljenje. Vezano za prijavu ozljede na radu, poslodavac da ne odlučuje niti je u njegovoj ingerenciji da odlučuje što se smatra ozljedom na radu i da li će se nekome ista priznati ili ne, a i da sam radnik može prijaviti ozljedu na radu te da postoje ovlaštena državna tijela koja odlučuju o ozljedi na radu. U slučaju tužiteljice, HZZO, R.u.S. da se dopisom od 14.06.2017. obratio tuženiku da se očituje povodom zahtjeva tužiteljice za priznavanjem ozljede na radu, a na što se očitovao neposredni rukovoditelj R. S., M. M. na način da nema saznanja i dokaza da su zdravstveni problemi tužiteljice uzročno-posljedično vezani uz obveze i procese rada. HZZO, R.u.S. svojim Rješenjem od 11.08.2017. istoj ne priznaje ozljedu na radu, a Direkcija kao II tijelo HZZO odbija žalbu tužiteljice i potvrđuje prvostupanjsko Rješenje R. u.S.. Nadalje, tužiteljica da je tražila procjenu svoje radne sposobnosti, ali da je Sektor, Zavoda, prof. rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom donio ocjenu da kod iste ne postoji smanjenje radne sposobnosti, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

4.1. Tuženik navodi da je točan navod da je tužiteljica podnijela Prijavu za pokretanje etičkog postupka od 19.08.2016., ali isto tako iz obrazloženja odluke Etičkog povjerenstva da je jasno da nisu utvrđeni nikakvi elementi diskriminacije tužiteljice, pisane neprimjerene komunikacije ili uznemiravanja. Etičko povjerenstvo da je između ostalog zaključilo, da Tužiteljica ne prihvaća negativnu povratnu informaciju, te u nekim slučajevima precjenjuje svoje mogućnosti, a što u konačnici kod nje dovodi do subjektivnog osjećaja nepravde i neravnopravnosti.

4.2. Tuženik ističe kako odbija bilo kakve optužbe tužiteljice da je nad istom provođen mobing, da je ista diskriminirana ili da je tuženik na bilo koji način utjecao na njeno zdravstveno stanje. Tužiteljica da se u tužbi konstantno poziva na svoje zdravstveno stanje, mobing i diskriminaciju na poslu, a što nije predmet tužbe te da nema nikakve veze sa činjenicom da je poslodavac proveo reorganizaciju, odnosno izvršio promjene u organizaciji i načinu rada što je posljedično dovelo do ukidanja svih radnih mjesta unutar L., kao i unutar R.S. te konkretno ukidanja i radnog mjesta tužiteljice. Poslodavac da ima autonomno pravo da reorganizira svoj način rad i ukida radna mjesta te smanjuje broj izvršitelja ukoliko smatra da će takvim načinom rada postići efikasnost i simplifikaciju poslovnih procesa što može doprinijeti boljem poslovanju same kompanije

.

5. Na ročištu od 6.4.2022. tuženik ističe, da tužiteljica tijekom dokaznog postupka navodi da bi osnova za predmetni otkaz ugovora o radu bio mobing koji je tužiteljica doživjela na poslu. Međutim, tužbeni zahtjev u slučaju mobinga da bi trebao biti kondemnatorne prirode dok da je tužiteljica u konkretnom slučaju podnijela tužbu na utvrđenje nedopuštenosti otkaza pa da je i više nego jasno, s obzirom na navode tužiteljice tijekom postupka, da je tužbeni zahtjev u potpunosti promašen.

5.1. Tužiteljica osporava osnovanost prigovora tuženika pa ističe da su razlozi zbog kojih osporava osnovanost odluke o otkazu navedeni u tužbi i da je odluka o otkazu nezakonit jer je donesena protivno odredbi čl. 38. Zakona o radu. U podnesku od 26.4.2022. tužiteljica objašnjava da se ovdje radi o specifičnom slučaju ozljede na radu koji nije vezan za obavljanje rada na točno određeni dan jer je nastao sistematskim i učestalim šikaniranjem vezanim za proces rada. Tužiteljica da se od 2016. g. nalazi na bolovanju i otkaz joj je dat dok je bila na bolovanju, a da se o tome uopće nije vodilo računa. Na to da je poslodavcu ukazano u zahtjevu za zaštitu ostvarivanja prava kojeg je tužiteljica podnijela protiv odluke o poslovno uvjetovanom otkazu na koji se tuženik – poslodavac oglušio.

5.2. Tuženik u podnesku od 2.9.2022. ističe kako se ovaj postupak vodi radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici i da bi se raspravljanje trebalo ograničiti samo na ta pitanja, a nipošto raspravljati o nekakvom mobingu kojeg nije bilo. Do ozljede na radu da nije došlo, a da je tomu tako proizlazi iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, R.u.S., Klasa: UP/I-502- 03/17-02/98, Urbroj: 338-17-81-17-12 od 11. kolovoza 2017., kao i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija Klasa: UP/II-502-03/17- 01/783, Urbroj: 338-01-21-17-03 od 14. studenoga 2017. te nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva R.u.Z. u S., Klasa: UP/I-502-03/17-02/98, Urbroj: 338-17-02- 17-11 od 10. srpnja 2017. kojim je ocjenjeno da se dijagnoze povodom kojih je tužiteljici otvoreno bolovanje ne mogu priznati kao ozljeda na radu jer da opisana stanja nisu bila vezana za radni proces pa se ne mogu s istim dovesti u uzročno- posljedičnu vezu. Nadalje, postupanja tuženika kao poslodavca, i to u svakom pojedinom slučaju na koji se tužiteljica poziva u postupku, da nemaju obilježja mobinga, odnosno bilo kakvog sustavnog zlonamjernog ponašanja s ciljem eliminacije s radnog mjesta. To da je utvrđeno i u postupku pred Etičkim povjerenstvom tuženika pokrenutim od strane same tužiteljice, a čije odluke i zaključke tužiteljica tumači na način kako njoj odgovara.

6. Po prijedlogu tužiteljice sud je na temelju odredbe čl. 211. ZPP-a dopisom od 31.5.2021. obavijestio Radničko vijeće I. d.d. kao treću osobu o otpočetoj parnici, međutim Radničko vijeće I. d.d. nije dalo izjavu o stupanju u parnicu u svojstvu umješača, bilo na ročištu, bilo pisanim podneskom (čl. 206. ZPP).

7. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 50000210/11-04-19/001/1711-10 od 8. svibnja 2019., Zahtjeva za zaštitu ostvarivanja prava s povratnicom 31.5.2019., Odluke Etičkog povjerenstva I. G. br. Re: 3/2017.-2.1. od 20.2.2017., Odluke o organizacijskim promjenama u Logistici na dan 1.3.2019. br. 50000225/001/196 od 21.1.2019., Izjave o djelomičnom odricanju prava na otkazni rok, Poziva za prijavu na interni natječaj za poziciju vodećeg specijalista za terminale i stručnjaka za terminale, rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija Klasa: UP/II-502-03/17-01/783, Urbroj: 338-01-21-17-03 od 14. studenoga 2017., Obavijesti Sektora za vještačenje, P. u. u S., klasa: 141-02/18-01/6836, urbroj: 1424-04-05/7-18-5 od 20.6.2018., medicinske dokumentacije (list 48-89 spisa), Izjave F. M. (list 90-91 spisa), Odluke o kolektivnom višku I. d.d. br. Re: U-5-4.1/19 od 13.3.2019., Odluke o otpremninama od 13.3.2019., ispisa iz čitača ulaznog i izlaznog radnog vremena tužiteljice (list 26-81 spisa), e-mail prepiske (list 82-87 spisa), Zapisnika sa sastanka poslodavca i radničkog vijeća savjetovanje od 8.3.2019. (list 117-119 spisa), Odgovora poslodavca na očitovanje Radničkog vijeća I. d.d. od 12.3.2019., Očitovanja Radničkog vijeća I. d.d. br. RV - 19/19/MP/MC od 11.3.2019. (list 121-122 spisa), dopisa poslodavca radničkom vijeću br. Re: 50000210/001/961 od 1.3.2019. kojim traži savjetovanje radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika (list 123-141 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 19.3.2019. upućenog tuženiku i od 19.4.2019. upućenog radničkom vijeću (list 142-162 spisa), Očitovanja Radničkog vijeća I. d.d. broj RV-33/19/MP/MC od 29.4.2019. o namjeravanim odlukama o otkazu ugovora o radu (list 165-171 spisa), Pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora za INA d.d. od 10.5.2016., Popisa od 607 radnika koji su uključeni u kolektivni višak radnika i Bodovanja radnika (list 279-286 spisa), Očitovanja M. M. od 28.6.2017. HZZO-u (list 299 spisa), Zapisnika 22. Pododbora ZNR br. 50324551-149/18 od 25.5.2018. (list 300-303 spisa), Zaključka HZZO-a od 2.6.2017. koji se poziva tuženik na dostavu očitovanja (list 304-305 spisa), rješenja HZMO-a od 3.7.2018. (list 383 spisa), pregledana je spisu druga priložena dokumentacija, a pročitani su i dokazi koji su nastali nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP-a) i to: Popis bolovanja tužiteljice od 25.4.2022. (list 387 spisa), specijalistički nalaza od 21.7.2022. (list 405 spisa), presuda Upravnog suda u Rijeci br. 2 Us I-1383/2020-16 od 24.11.2021., izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke, saslušanjem svjedoka M. M., H. M., M. B., F. M., M. L., Z. M. i M. C. te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. N. S., spec. psihijatru.

7.1. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP).

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 8.5.2019. nije dopuštena i zahtjev tužiteljice za vračanje na posao na radno mjesto samostalnog referenta zaliha, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa stručnom spremom tužiteljice.

10. Tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu jer je u vrijeme otkazivanja bila privremeno nesposobna za rad zbog ozljede na radu i jer tuženik za odluku o otkazu nije dobio suglasnost radničkog vijeća.

10.1. Naime, tužiteljica da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila na bolovanju zbog psihijatrijskih dijagnoza koje su u uzročno-posljedičnoj vezi s događanjima na poslu koja imaju obilježja mobinga pa kako joj je bolovanje otvoreno kao posljedica ozljede na radu, poslodavac da joj nije mogao otkazati ugovor o radu i da to nije mogao učiniti bez suglasnosti radničkog vijeća.

10.2. Nadalje, iz iskaza tužiteljice koji je dala pred sudom (list 312 spisa) proizlazi kako tužiteljica smatra, da odluka o otkazu nije donesena zbog poslovno uvjetovanih razloga već da je ista rezultat mobinga koji je trpjela na radnom mjestu.

10.3. Tuženik tvrdi, da u postupanju tuženika ne postoji štetna radnja (mobing) prema tužiteljici, da tužiteljica nije zadobila ozljedu na radu pa da ne postoji zakonska zabrana otkazivanja ugovora o radu, da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti pa da bi za otkaz bila potrebna suglasnost radničkog vijeća već da je odluka o otkazu donesena zbog poslovno uvjetovanih razloga kada je poslodavac uslijed organizacijskih promjena ukinuo radno mjesto tužiteljice pa je prestala potreba za radom tužiteljice, a u svezi čega je provedeno savjetovanje s radničkim vijećem.

11. Članak 38. Zakona o radu (Narodne novine" br. 93/14., 127/17., dalje ZR) propisuje da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.

11.1. Članak 151. st. 1. t. 3. ZR-a propisuje da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom.

12. U dokaznom postupku utvrđeno je slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme (među strankama nesporno) i da je obavljala poslove radnog mjesta Samostalni referent zaliha - SP unutar organizacijske jedinice Split;

- da je tuženik 8.5.2019. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljičinog ugovora o radu;

- da je tužiteljica na dan otkazivanja ugovora o radu (8.5.2019.) bila privremeno nesposobna za rad zbog korištenja neprekidnog bolovanja od 29.7.2016. radi kontinuiranog ambulantnog i bolničkog liječenja psihijatrijskih dijagnoza (F43.1.- posttraumatski stresni događaj, F43.2.-poremećaj prilagodbe, F41.2. – anksiozno- depresivni poremećaj, F32.1.-umjerena depresijska dijagnoza) koje su u uzročno- posljedičnoj vezi s događanjima na poslu i radi kojih se tužiteljica i danas liječi tj. liječenje nije završeno, a kako to proizlazi iz Popisa bolovanja i nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. N. S., spec. psih.;

- da je tužiteljica protiv odluke o otkazu u zakonskom roku, što je među strankama nesporno, podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik oglušio, a u kojem zahtjevu tužiteljica ističe da je na dugotrajnom bolovanju koje je posljedica ozljede na radu pa da joj tuženik ne može otkazati ugovor o radu; u kojem ističe psihijatrijske dijagnoze koje su u uzročno-posljedičnoj vezi s događanjima na poslu i zbog kojih se lijeći;

- da je tužiteljica Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje podnijela zahtjev za priznavanje ozljede na radu od dana 29.7.2016., s obzirom su joj nastale psihijatrijske dijagnoze (F43.0-akutna reakcija na stres, F41.2. – anksiozno- depresivni poremećaj) koje da su uzrokovane mobingom na poslu, ali je njen zahtjev pravomoćno odbijen;

- da je tužiteljica tražila procjenu svoje radne sposobnosti, ali je Sektor za vještačenje, Zavod na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 11.6.2018. ocijenio da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

12.1. Sud je pročitao spisu priloženo rješenje Zavoda, Direkcija Klasa: UP/II-502- 03/17-01/783, Urbroj: 338-01-21-17-03 od 14. studenoga 2017. kojim se odbija žalba osiguranice (tužiteljice) i potvrđuje prvostupanjsko rješenje HZZO-a Klasa: UP/I-502- 03/17-02/98, Urbroj: 338-17-81-17-12 od 11. kolovoza 2017. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja HZZO-a navodi se, da je u prvostupanjskom postupku provedeno vještačenje pa da je Povjerenstvo regionalnog ureda Zavoda u S. dalo nalaz i mišljenje od 10.7.2017. prema kojem se navedene dijagnoze ne mogu priznati ozljedom na radu vezano za događaj od 29.7.2016. jer da opisano stanje nije bilo vezano uz radni proces pa se i ne može s tim dovesti u uzročno-posljedičnu vezu. Po izjavljenoj žalbi tužiteljice doneseno je drugostupanjsko rješenje u obrazloženju kojeg se navodi da za predmetni događaj nije ispunjen uvjet za priznavanje ozljede na radu s obzirom se radi o događaju koji je nastao na dan kada osiguranica nije radila jer je 29.7.2016. osiguranica bila na godišnjem odmoru koji je prekinula radi otvaranja bolovanja.

13. Tužiteljica smatra da joj HZZO nije priznao ozljedu na radu iz formalnih razloga jer službena tiskanica HZZO-a koju je ispunila traži definirani sat nastanka ozljede dok da nije predviđeno razbolijevanje kao posljedica ozljede na radu. Tužiteljica da je zbog citiranih dijagnoza bila na bolovanju od 29.7.2016. do 31.5.2019., a ne samo 29.7.2016. pa da se ne radi samo o jednom događaju već o trajnoj duševnoj bolesti sa teškim posljedicama zbog kojih se i danas liječi i koja je nastala kao posljedica ozljede na radu.

13.1. Pravni stav ovog suda je da je tužiteljica navedeno trebala dokazivati u upravnom sporu pred Upravnim sudom, a ne u ovom parničnom postupku. Naime, u drugostupanjskom rješenju HZZO-a od 14.11.2017. kojim se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje prvostupanjsko rješenje HZZO-a od 11.8.2017. kojim tužiteljici nije priznata ozljeda o radu, daje se jasna uputa nezadovoljnoj stranci da može pokrenuti upravni spor pred nadležnim Upravnim sudom u roku od 30 dana od dana primitka rješenja, a što tužiteljica iskazujući pred ovim sudom navodi da nije učinila. Nadalje, i postupak utvrđivanja i priznavanja bolesti za profesionalnu bolest pokreće se i provodi pred ovlaštenim tijelom HZZO-a, što tužiteljica također ne navodi da je učinila.

13.2. Dakle, kako pravomoćnim rješenjem HZZO-a tužiteljici nije priznata ozljeda na radu, kako nije utvrđeno da je tužiteljica oboljela od profesionalne bolesti i kako je nadležno tijelo ocijenilo da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni naprijed citiranih odredbi čl. 38 ZR-a i čl. 151. st. 1. t. 3. ZR-a pa sud nije utvrdio da bi odluka o otkazu bila ne dopuštena iz razloga na koje se tužiteljica poziva u tužbi.

14. Nadalje, tužiteljica u postupku tvrdi da je razlog otkazivanja mobing koji je trpjela na radnom mjestu.

15. Prema prihvaćenom pravnom standardu, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale i u tom slučaju radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavaca sukladno općim propisima obveznog prava.

16. Tužiteljica je prilikom iskazivanja pred sudom, na upit suda, što smatra koji je razlog otkaza, odgovorila da je to zato što je od 2010. pa na dalje htjela prikazati gubitke u poslovanju tuženika, a ne prikrivati gubitke iz skladišta. Tužiteljica da je uvela automatsku obradu podataka pa da je bila manja mogućnost pogrešaka i bolja evidencije svega, a da je uvela i praćenje tri mala spremnika na obali koja također do tada nisu bila u evidenciji u zalihi skladišta, a kada da je primila prvu prijetnju. To da je bilo 2011. kada da joj je kolega J. K. G. rekao, da se ne dira u male spremnike jer da ona ima malu djecu i da ću se zamjerit kolegama. Inače, kolega K. G. da je bio zadužen za nadgledanje ispravnosti instalacija u skladištu i da je radio na rasporedu ljudi tko će raditi u kojoj smjeni. Navedenu prijetnju da je prijavila tadašnjem rukovoditelju F. M., a nakon čega da je kolega K. G. bio upozoren, a tužiteljica nastavila raditi i dalje na svom projektu smanjivanja gubitaka. Nakon toga, da je vodila skladište S., da bi 2013. direktor S. Č. došao iz Z. i usmeno tužiteljici rekao da zaboravi što je do tada radila i da ubuduće nastavi raditi na svim ostalim poslovima vezano uz zaposlenike, troškove i nabavu. Naglašeno joj je da više ne radi na zalihama, da to više nije njen posao već da nastavi raditi druge poslove. Naime, tužiteljica da je i prije toga prijavljivala nepravilnosti koje bi uočila, ali da na to odgovor nikada nije dobila već da joj je usmeno navedene prigode direktor Č. rekao, da bi ona to teško shvatila jer da to teško shvaća i jedan inženjer strojarstva. Nakon toga tužiteljica da je nastavila raditi druge poslove sve do 2016., a kada je kolega M. Z. naglo otišao iz firme. Tada da je preuzela i njegove poslove koji su se odnosili na praćenje zaliha, samo ne na terminal Solin već na terminal P. i S. D.. Poslove da je preuzela i počela raditi od ožujka 2016., a kada da je primijetila da kolege K. i K. G. svakodnevno odlaze u skladište u P. i da to skrivaju od tužiteljice, iako su nju zadužili kao odgovornu za taj dio. Jednog dana da je sjela u auto i otišla dolje kako bi saznala je li se rade sve radnje koje bi se trebale raditi jer je za to bila odgovorna, a nitko da je o tome nije izvještavao. Konkretno, da se radilo o prepumpavanju spremnika, promjeni namjene, čišćenju i dr. Tužiteljica da je prikupila sve potrebe papire kako bi mogla napraviti inventuru na kraju mjeseca. Prethodno da su joj obrazložili da je nisu zvali jer da prije nikada nije sudjelovala u čišćenju i prepumpavanju spremnika. Nakon inventure tužiteljica navodi da je utvrdila, da oni nisu transparentni u svojim količinskim i financijskim podacima. Tužiteljici je sve to bilo sumnjivo, a da je shvatila ozbiljno i upozorenje kolege Z., koji prethodno nikada nije bio na bolovanju, a naglo je otišao iz firme, a koji da ju je upozorio, da dobro pazi i prati svaki detalj uz navedena skladišta. Stoga da je nepravilnosti prijavila Etičkom povjerenstvu (prijavljeno 19.8.2016., vidljivo iz Odluke Etičkog povjerenstva, list 10 spisa) koje je tek devet mjeseci nakon prijave imalo prvi kontakt sa tužiteljicom. Tužiteljica da je prijavila povredu transparentnosti financijskog poslovanja, pogodovanje i sukob interesa. Nakon provedene inventure u P., tužiteljica da je otišla na bolovanje u petom mjesecu 2016. Kako je bila u pitanju ogromna odgovornost, ogromni novci i velike količine goriva koje su jednostavno nestajale, tužiteljica da po cijele noći nije spavala i da je s grčem dolazila na posao. Tužiteljica da se kratko vratila na posao, a kada da je došao direktor iz Z., S. N., kojem da je predočila dokumentaciju, a nakon čega da je isti napravio potez rukom kao da će tu dokumentaciju iskidati i da joj je rekao da to nije učinio samo zato jer mu je tužiteljica rekla da ima kopije, a nakon čega da joj je direktor rekao, da ima svoju djecu i da bi joj bilo bolje da mijenja firmu. Tužiteljica se nakon toga jako uzrujala pa je otišla kod svoje doktorice i dobila uputnicu za psihijatra. Od prilike u to vrijeme, tužiteljica je podnijela naprijed kazivanu prijavu Etičkom povjerenstvu. Na razgovor je pozvana 9 mjeseci nakon toga, kao i svjedoci, a Etičko povjerenstvo da je donijelo rješenje (Odluka Etičkog povjerenstva I. grupe od 20.2.2017., list 10-12 spisa) u kojem navode da je uočena diskriminacija u odnosu na tužiteljicu, počinjena od strane J. K. G.. Vezano za transparentnost podataka, da su naveli da su to proslijedili nadređenima dalje o postupanju. Međutim ti nadređeni, da su upravo oni koje je tužiteljica prijavila Etičkom povjerenstvu. Nikad da nije doznala što se dogodilo. Cijelo to vrijeme tužiteljica da je bila na bolovanju, da se liječi i dan danas kod spec. psihijatra u P. S., a uzrok njenih psihičkih tegoba da su događanja na poslu.

17. Iz navedenog se može zaključiti da je tužiteljica bila na neprekidnom bolovanju od 29.7.2016. koje je otvoreno zbog psihijatrijskih dijagnoza i za koje je od strane sudskog vještaka dr. N. S. spec. psihijatara utvrđeno da su u uzročno posljedičnoj vezi s događanjima s posla. Međutim, sva događanja, odnosno ponašanja tužiteljici nadređenih osoba i kolega s radnog mjesta, koja tužiteljica opisuje i karakterizira kao mobing i uzrok otkazivanja ugovora o radu, dogodila su se do 29.7.2016. odnosno do trenutka od kada tužiteljica više nije na radnom mjestu zbog otvorenog dugotrajnog bolovanja te je odluka o otkazu uslijedila tek 8.5.2019. dakle, gotovo 3 godine nakon što je tužiteljici otvoreno bolovanje, a u samom postupku otkazivanja ugovora o radu sud nije utvrdio postojanje štetne radnje tuženika (mobinga), a kako će se to obrazložiti niže u ovoj odluci, pa je sud zaključio da odluka o otkazu nije rezultat postupaka tuženika koji imaju obilježja mobinga.

17.1. S druge strane, tužiteljici ostaje mogućnost od poslodavca tražiti naknadu štete ukoliko joj je ista nastala zbog postavljenih psihijatrijskih dijagnoza za koje je sudski vještak utvrdio da su u uzročno-posljedičnoj vezi s događanjima na poslu, a čije mišljenje kao stručno prihvaća ovaj sud jer je isto u skladu s obilnom medicinskom dokumentacijom priloženom u spisu, kazivanjem tužiteljice i iskazima svjedoka M. B., F. M. i M. L.. Naime, M. B., kolega tužiteljice je iskazao da je iz razgovora s J. K. G. nakon što ga je tužiteljica 2016. prijavila Etičkom povjerenstvu stekao dojam da su se tužiteljice htjeli riješiti, da je J. K. G. tužiteljicu nazivao glupačom, čudio se zašto je M. B. brani, da nije moguće da će i on dobiti otkaz zbog jedne "p….". Svjedok F. M., neposredno nadređena osoba tužiteljici do kraja 2016. iskazao je da je tužiteljica bila radnik s kojom je mogao napraviti gotovo sve, da je sudjelovala u radu, željela raditi, da je odavala znanje i povjerenje, međutim, da mu se u nekoliko navrata žalila da joj K. G. nije dozvolio da izvrši pregled spremnika, da je doživjela od njega "nekakvu prijetnju", a o čemu da se tužiteljica žalila i drugim nadređenim osobama, ali da nije dobila njihovu podršku, da se žalila na financijsko poslovanje za što je svjedok procijenio da se osnovano žali pa da ju je uputio da podnese prijavu Etičkom povjerenstvu, a koje da je među ostalim odlučilo, da se K. G. treba kazniti jer da su se na njegove postupke i izmjenu inventure žalila već tri radnika iz skladišta i da je dva puta u provedenom postupku Etičko povjerenstvo utvrdilo nepravilnosti u njegovom radu, maltretiranje radnika, prijetnje i nedostavljanje činjeničnog stanja procesa pa svjedok M. zaključuje, da je I. bila "kap u moru" što se tiče cijele priče. Svjedok M. L. iskazao je da radi poslove voditelja smjene T. 2, da je s tužiteljicom surađivao dugi niz godina i da bi ona uvijek korektno radila svoj posao, da se po prijavi vodio postupak pred Etičkim povjerenstvom koje je utvrdilo odgovornost J. K. a G., a koji da je u to vrijeme tražio od M. L. pisano podršku, na što svjedok nije pristao jer da on po njegovom mišljenju "nije čovjek" i da mu nije jasno koji je interes I.-e da takva osoba radi za njih, a o tužiteljici da je govorio da je svoje radno mjesto dobila na račun toga što je ženska osoba i što je s nekima "imala šporkarije" te da je jedan od razloga zašto je tužiteljica otvorila bolovanje ponašanje K. G. prema njoj. Nadalje, što se tiče događaja koji tužiteljica ističe u svom iskazu da se dogodio u jesen 2020. kada je primila poruku od J. K. G. sadržaja istog natpisu na njenoj kacigi motora, a u vezi čega se tužiteljica nije ni malo ugodno osjećala jer da je desetak dana prije toga s tog motora "bačen" direktor transporta G. Š. i nakon toga prebačen u R., za navesti je da taj događaj nije predmet razmatranja u ovom postupku jer je uslijedio nakon donošenja odluke o otkazu, što ne znači da ne može biti predmet razmatranja u nekom drugom postupku.

18. Članak 115. st. 1. t. 1. ZR-a propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). ri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac

Stavak 2. propisuje da p

mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a stavak 5. propisuje da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika.

18.1. Članak 127. st. 1. ZR-a propisuje da poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja

provedenom

potrebe za prestankom rada radnika. Stavak 5. propisuje da o savjetovanju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke iz stavka 3. ovoga članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno. Stavak 7. propisuje da je poslodavac dužan provesti postupak savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka i ako će nakon provedenog savjetovanja o višku radnika kod toga poslodavca i prestanku potrebe za njihovim radom odlučivati poslodavac koji nad njima ima vladajući utjecaj u skladu s posebnim propisom.

18.2. Članak 150. st. 1. ZR-a propisuje da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i

Radničko

sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Stavak 7. propisuje da vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim Zakonom.

19. U dokaznom postupku utvrđeno je i slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da je osporavana odluka o otkazu donesena zbog poslovno uvjetovanih razloga (organizacijskih) uslijed ukinutog radnog mjesta tužiteljice Samostalni referent zaliha- SP u organizacijskoj R. S. (Odluka o poslovno uvjetovan otkazu od 8.5.2019., Odluka o organizacijskim promjenama u L. od 21.1.2109.);

- da su se unutar R. S. ukinuta sva radna mjesta, između ostalih i radno mjesto tužiteljice (dva izvršitelja), da je R. S. promijenila naziv u T. D., da je R. S. sa 7 T. prešla na 3 T. uslijed reorganizacije i optimizacije radnih mjesta te da su oformljena nova radna mjesta s potrebnim brojem izvršitelja za koja je raspisan natječaj (Odluka o organizacijskim promjenama u L. od 21.1.2019., iskaz svjedoka M. M., rukovoditelj T. S. i nadređena osoba tužiteljici od 2014. do ožujka 2019., iskaz svjedoka H. M., direktor Odjela Ljudskih resursa, iskaz svjedoka M. C., predsjednika radničkog vijeća);

- da je tuženik raspisao natječaj za novooformljena radna mjesta u T. D. i to: Vodeći specijalist za terminale, Specijalist za terminale i Stručnjak za terminale, s datumom zatvaranja natječaja od 31.1.2019. objavljenog na mrežnim stranicama tuženika, a na koje natječaje se tužiteljica nije prijavila te za koje natječaje tužiteljica nije imala potrebnu stručnu spremu (Pozivi za prijavu na interni natječaj, iskaz tužiteljice i svjedoka M. M.), da su se na novooformljenim radnim mjestima radili razni poslovi, a ne samo poslovi tužiteljice jer su uvedeni novi sustavi koji prije nisu postojali i jer se krenulo u proces informatizacije i digitalizacije (iskaz svjedoka M. M.), da osim natječaja za navedena tri radna mjesta, drugih natječaja u organizacijskoj jedinici T. D. nije bilo, a da bi se odnosili na poslove koje je tužiteljica obavljala (iskaz svjedoka M. M.);

- da je tuženik radi utvrđenog viška radnika i prestankom potreba za radom radnika proveo savjetovanje s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika u skladu s odredbom čl. 127. ZR-a i da se Radničko vijeće očitovalo da nije suglasno da se utvrdi kolektivni višak radnika jer smatra da nisu iznesena zadovoljavajuća rješenja za zbrinjavanje radnika unutar I. grupe (Odluka o organizacijskim promjenama u L. od 21.1.2019., Odluka o kolektivnom višku INA d.d. od 13.3.2019., Zapisnik sa sastanka poslodavca i radničkog vijeća savjetovanje od 8.3.2019., Očitovanje Radničkog vijeća I. d.d. od 11.3.2019., iskaz svjedoka M. C., predsjednika Radničkog vijeća I. d.d.);

- da je u skladu s odredbama čl. 127. ZR-a poslodavac obavijestio i dostavio podatke Hrvatskom zavodu o zapošljavanju o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja vezano uz kolektivni višak radnika (dopis HZZZ-a od 19.3.2019.);

- da tuženik za tužiteljicu "nije provedeno bodovanje", odnosno nije se utvrđivalo trajanje radnog odnosa, starost i obveza uzdržavanja koja tereti tužiteljicu jer su ukinuta sva radna mjesta u Terminalima bivše R. S. (Odluka o organizacijskim promjenama u L. od 21.1.2019., iskaz svjedoka M. M. i svjedoka H. M.);

- da su se poslovi koje je radila tužiteljica nastavili obavljati kod tuženika i da je tuženik poslovanje organizirao na način da su se poslovi tužiteljičinog, ukinutog radnog mjesta raspodijelili na druga radna mjesta, a u sklopu kojih se obavljaju i drugi poslovi, a ne samo poslovi koje je tužiteljica obavljala (iskazi svjedoka M. M. i M. C.);

- da je tuženik nakon utvrđenog kolektivnog viška radnika proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem u vezi donošenja namjeravanih odluka o otkazu za 51 radnika i da Radničko vijeće I. d.d. nije dalo suglasnost za donošenje odluka o poslovno uvjetovanim otkazima za 50-oricu radnika, od toga ni za tužiteljicu, uz obrazloženje da bi provođenjem namjeravane odluke tužiteljicu dovelo u teško materijalno stanje pa da bi poslodavac trebao razmotriti mogućnost razmještaja radnice na neko drugo radno mjesto (Očitovanje Radničkog vijeća I. d.d. od 29.4.2019.);

- da radničko vijeće nije dalo suglasnost za gotovo sve radnike koji su dobili otkaz u razdoblju od posljednjih deset godina u kojem se tuženik kontinuirano rješavao viška radnika te da nije bilo ostvarivo za sve radnike koji su dobili poslovno uvjetovan otkaz naći drugo radno mjesto i da se svima savjetovalo da se prijavljuju na interne natječaje (iskaz svjedoka Z. M., predsjednik sindikata).

20. Nakon ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio da je tuženik imao opravdan razlog da tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog poslovnih (organizacijskih) razloga jer je tužiteljičino radno mjesto ukinuto kao i sva druga radna mjesta u toj autonomno je pravo poslodavca da uredi proces poslovanja organizacijskoj jedinici, a

kako to njemu odgovara, dakle, da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući ukidanje pojedinih radnih mjesta, organizacijskih cjelina i oformljivanje novih radnih mjesta. Kako u konkretnom slučaju nije bilo radnika s kojim bi se u pogledu socijalnih kriterija tužiteljica mogla uspoređivati, nije bilo potrebe i nije bilo moguće primijeniti zakonsku odredbu iz čl. 115. st. 2 ZR-a. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da su poslovi koje je tužiteljica obavljala, disperzirani na novooformljena radna mjesta, na kojima se obavljaju i drugi poslovi, za koja radna mjesta tužiteljica nema potrebnu stručnu spremu, a poslodavac nema obvezu zaposliti radnika na nekim drugim poslovima ili ga obrazovati i zaposliti na nekim drugim poslovima. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi poslodavac 6 mjeseci od dana dostave odluke o otkazu tužiteljici na istim poslovima zaposlio drugog radnika jer je tužiteljica upitana od suda iskazala da bi to bila kolegica Boban, ali za tu radnicu svjedok Muža ističe da je primljena u radni odnos već u 2018., dakle prije nego što je tužiteljica u 2019. dobila otkaz.

21. Kako je utvrđeno da je tuženik imao opravdani razlog da tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog poslovnih (organizacijskih) razloga, pri čemu je utvrđeno da je postupak otkazivanja proveden u skladu s odredbama čl. 115. i 150. ZR-a, a nije utvrđeno da je proveden uz postojanje štetnih radnji tuženika (mobing), valjalo je iz tih razloga i iz razloga navedenih pod točkama 13.1. 13.2. i 17. obrazloženja ove odluke, tužbeni zahtjev za utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom i za vračanje na posao odbiti

22. Tuženiku je određen trošak zastupanja po punomoćniku u granicama postavljenog zahtjeva primjenom odredbe članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22., u tekstu ZPP) pa mu pripadaju troškovi u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) i to u vidu jednokratne naknade u iznosu od 200 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife) te uvećano za 25% PDV (Tbr. 42. Tarife) daje iznos od ukupno 497,71 EUR / 3.750,00 kn koliko je naloženo tužiteljici da isplati tuženiku na ime naknade parničnog troška.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 20. srpnja 2023.

s u t k i nj a:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis

za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

Ružica Sunara