Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“, Dračevac

21 000 Split

Poslovni broj: 96 P-141/2020-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Antoniji Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja M. S., OIB: …, S., kojeg zastupaju

punomoćnici – odvjetnici u OD K. & K. iz S. protiv tuženika

I. S., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik

D. B., odvjetnik u K. K., radi prestanka uznemiravanja prava

vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 30. lipnja 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika M. B. i punomoćnika tuženika D. B., na ročištu za objavu presude 19. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku I. S. da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude, prestane uznemiravati tužitelja M. S. u ostvarivanju vlasničkih prava glede garaže koja se nalazi na nekretnini označenoj kao čst. zem. 971 ZU 5921 K.O. D. P. zv. M. B., na način da

prestane svojatati vlasničko pravo nad garažom koja se nalazi na nekretnini označenoj kao čst. zem. 971 Z. 5921 K.O. D. P. zv. M. B., te da se

kani svakog takvog budućeg uznemiravanja.

Dužan je tuženik I. S., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.569,44 eura / 11.825,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj 22. listopada 2013. navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čst. zem. 971 ZU 5921 K.O. D. P. zv. M. B. a da je tuženik pred Općinskim sudom pokrenuo postupak protiv tužitelja radi smetanja posjeda jedne od dviju garaža koje se nalaze na gore navedenoj nekretnini, unatoč tome što je tužitelj vlasnik i posjednik sporne garaže na predmetnoj nekretnini. Tužitelj tužbom zahtjeva od tuženika da ga prestane uznemiravati u ostvarivanju vlasničkih prava glede garaže koja se nalazi na nekretnini označenoj kao čst. zem. 971 ZU 5921 K.O. D. P. zv. M.

. na način da prestane svojatati vlasničko pravo nad predmetnom garažom te da se kani svakog takvog budućeg uznemiravanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo da je on stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine i to za 1/3 dijela iako je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine upisan tužitelj za cijelo. Ističe da je dogovor njega i tužitelja i njihovog brata M. S. bio da tuženik napravi zajedničku garažu za svu trojicu i stan za sebe na I. katu, a da tužitelj i drugi brat sagrade svaki za sebe po jedan stan, dakle garaža je zamišljena kao zajednička pa navodi da su netočni navodi tužitelja da se radi o dvije garaže već je riječ o jednoj garaži s dva ulaza. Garaža da je sagrađena kao jedna jedinstvena uporabna cjelina, sve dok tužitelj nije samoinicijativno i mimo dogovora sa tuženikom, prezidao betonskim blokovima sjeverni dio garaže koji je i on koristio te je tom prilikom na ulazu u garažu ugradio vrata s bravom. Nadalje navodi da je nakon što je tužitelj za sebe fizički odvojio 1/3 dijela garaže ostatak garaže koristio tuženik, sve dok brat parničnih stranaka nije tužitelju prodao svoj stan na III. katu obiteljske kuće. Nakon toga da su se stranke dogovorile o fizičkoj podjeli garaže tako da je tuženiku kao vlasniku 1/3 idealnog dijela predmetne garaže ostao u posjedu točno određenih fizički djelomično odijeljeni dio garaže, od dijela koji je pripao tužitelju. Ističe da su istinite tvrdnje tužitelja da se pred Općinskim sudom u Splitu vodi postupak protiv tužitelja zbog smetanja posjeda predmetne garaže, te smatra da je tužitelj taj koji je uznemirio tuženika u posljednjem mirnom suposjedu predmetne garaže a nikako obratno kako to nastoji prikazati tužitelj u ovoj tužbi.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: zapisnika od 20. svibnja 2013., sastavljenog pred Općinskim sudom u Splitu – Zemljišnoknjižni odjel, izjave M. S. od 10.

srpnja 2013., izjave R. S. od 10. srpnja 2013., vlasničkog lista za nekretninu označenu kao čst. zem. 971, upisanu u ZU 5921 K.O. D. P., presude

Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pst-751/2013 od 18. svibnja 2017., presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž-891/2017-7 od 26. kolovoza 2019., spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-75/2013, rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pst-751/2013 od 26. travnja 2022., rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj: Ovr-5191/2016 od 23. prosinca 2021., rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ovr-129/2022-2 od 5. rujna 2022. U postupku je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Stranke su odustale od pribavljanja spisa poslovni broj: Ovr-5191/2016 i Pst-751/2013.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi prestanka uznemiravanja vlasništva.

5. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik garaže kao i prostora ispred garaže. Naime, tuženik je u početku postupka sporio da bi tužitelj bio vlasnik predmetne garaže, dok je na ročištu od 21. travnja 2021. prilikom izvođenja dokaza njegovim saslušanjem kao parnične stranke u postupku, izjavio da je tužitelj utvrđen vlasnikom garaže i prostora ispred garaže u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pst-751/2013, pa samim tim je činjenica prava vlasništva predmetne nekretnine postala nesporna.

6. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li tuženik svojim ponašanjem uznemiravao tužiteljevo pravo vlasništva predmetne garaže i prostora ispred nje.

7. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-75/2013 utvrđeno je da je rješenjem od 15. listopada 2015. utvrđeno da je tuženik M. S. –

ovdje tužitelj zasmetao tužitelja I. S. – ovdje tuženika u posljednjem mirnom posjedu krajnjeg dijela južne garaže – podruma na nekretnini označenoj kao čst. zem. 971 upisane u ZU 5921 K.O. D. P., na način što je parkirao svoj

osobni automobil, te je tuženiku – ovdje tužitelju naloženo da makne svoj automobil sa gornjeg pristupnog puta koji vodi do južne garaže podruma dok je odbačena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da je tuženik – ovdje tužitelj u odnosu na tužitelja – ovdje tuženika izvršio čin smetanja posjeda garaže – podruma time što je promijenio šifru na garažnim ulaznim vratima te postavio ulazna vrata i bravu na nekretninu sa strane stubišta unutar obiteljske kuće. Čitanjem rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-632/2016 od 19. svibnja 2016. utvrđeno je da je tom odlukom potvrđeno gore navedeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-75/2013 od 15. listopada 2015.

8. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj: Ovr-5191/2016 od 23. prosinca 2021. utvrđeno je da je predmetnim rješenjem obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj: Ovr-5191/2016 od 28. listopada 2016., budući da je tražbina utvrđena u postupku Psp-75/2013 (ovršna isprava) ispunjena uslijed dobrovoljnog postupanja ovršenika odnosno ista nije ostvarena prisilnim putem. Čitanjem rješenja Županijskog suda u Splitu: Gž Ovr-129/2022-2 od 5. rujna 2022. utvrđeno je da je potvrđena prethodno navedeno rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj: Ovr-5191/2016 od 23. prosinca 2021.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da isti smatra da je pravomoćno utvrđen vlasnik nekretnine koja je predmet spora a da je riječ o garaži koja je površine 120 m² odnosno o prostoru koji se nalazi ispred te garaže i koji služi za pristup toj garaži, a da tuženik redovito fotografira osobe koje se parkiraju ispred garaže i te fotografije dostavlja u spis koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj: Ovr-5191/2016 od 23. prosinca 2021. Ujedno ističe da mu tuženik izriče i usmene prijetnje govoreći da će "minirati mene i kuću" te da ga tuženik prijavljuje policiji tvrdeći da je obiteljski nasilnik. U iskazu je istaknuo da mu tuženik nikada fizički nije priječio ulazak u garažu osim na način kako je to prethodno kazao.

10. Iz iskaza tuženika proizlazi da isti smatra neistinitim iskaz tužitelja, navodi da je točno da je tužitelj utvrđen vlasnikom garaže kao i prostora ispred garaže, ističe da mu tužitelj ne dopušta da preuzme stvari koje su njegovo vlasništvo, a nalaze se u garaži. Ističe da tužitelja ne uznemirava ni na koji način u njegovom pravu vlasništva pa tako niti na način koji tužitelj opisuje kao fotografiranje osoba koje parkiraju vozilo ispred garaže pa tako ni izricanjem usmenih prijetnji.

11. Sukladno odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtjevati da to uznemiravanje prestane, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo I da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

12. Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu - actio negatoria razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik - posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, zadiranje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja

13. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Naime, cilj tužbe kojom se traži prestanak uznemiravanja vlasništva je postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.

15. Tužitelj je taj koji u parnici radi zaštite od uznemiravanja mora dokazati čin uznemiravanja koji mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje. To znači da treba dokazati da su doista učinjene one radnje koje znače svojatanje prava ili neko drugo smetanje prava vlasništva.

16. Prema shvaćanju ovog suda tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije s uspjehom u parnici dokazao na koji ga to način tuženik uznemirava, odnosno kojim to radnjama tuženik treba prestati uznemiravati tužitelja.

16.1. Naime, samo pokretanje zakonom propisanih postupaka radi zaštite stvarnih prava pa tako i predlaganja dokaza dostavljanjem fotografija predmetne tužiteljeve garaže u postupcima koje je pokrenuo tuženik, ne može se smatrati bespravnim uznemiravanjem nečijeg prava vlasništva. Osim toga eventualne verbalne prijetnje tuženika kao i eventualno prijavljivanje policiji tužitelja da je obiteljski nasilnik ne predstavljaju čin uznemiravanja prava vlasništva predmetne garaže i prostora ispred nje, koji daje pravo tužitelju na zaštitu sukladno odredbi članka 167. ZV, u situaciji kada u tijeku postupka nije dokazano da bi gore navedeno bilo u uzročno posljedičnoj vezi s uznemiravanjem prava vlasništva predmetne garaže.

16.2 Ovakav je zaključak suda tim više potkrijepljen činjenicom da je sam tužitelj u svom iskazu naveo da mu tuženik nikada nije priječio ulazak u njegovu garažu. Ovdje je za napomenuti da ovaj sud ima na umu da se uznemiravanje prava vlasništva može ogledati i u drugom vidu uznemiravanja, a ne samo u fizičkom sprječavanju prilaska garaži. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi do uznemiravanja njegovog vlasništva od strane tuženika došlo na neki drugi način, a osim toga niti u tužbi nije naveo na koji to način tuženik svojata vlasničko pravo predmetne nekretnine.

17. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da ga tuženik bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu predmetne nekretnine pa se samim tim nisu ispunili zakonski uvjeti za ostvarivanje prava na zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva.

18. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženiku pripada cjelokupan trošak postupka.

20. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.459,95 EUR/ 11.000,00 kuna te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15.,

37/22., 126/22.; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR/15,00 kn (Tbr. 50 Tarife).

20.1. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 2. svibnja 2014. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 10. rujna 2014. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 18. studenoga 2014., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima. (Tbr. 9/2 Tarife) iznos od 99,54 eura / 750,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 5. ožujka 2020. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 1. rujna 2020. (Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 49,77 eura / 375,00 kuna, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja,

- zastupanje na ročištu od 21. travnja 2020. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 16. svibnja 2022. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 20. ožujka 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 30. lipnja 2023. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife) iznos od 99,54 eura / 750,00 kuna,

- sastav neobrazloženog podneska od 12. rujna 2014. (Tbr. 8/3 Tarife) iznos od 49,77 eura / 375,00 kuna,

- sastav neobrazloženog podneska od 27. veljače 2020. (Tbr. 8/3 Tarife) iznos od 49,77 eura / 375,00 kuna,

20.1. Nadalje, tuženiku je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("NN" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("NN" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od

26,54 EUR / 200,00 kuna (Tar.br. 1. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi).

20.2. Dakle, tuženiku je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.569,44 eura / 11.825,00 kuna.

21. Tuženiku nije priznat popisani trošak zastupanja na ročištu od 2. lipnja 2014. budući ročište nije održano kao i trošak zastupanja na ročištu od 25. listopada 2021., budući na to ročište nije pristupio punomoćnik tuženika. Nadalje, tuženiku nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 27. lipnja 2017. i 25. svibnja 2022. imajući na umu da je punomoćnik ovlašten sudu upućivati podneske prema vlastitom nahođenju, međutim sud će primjenom načela ekonomičnosti priznati nužnim samo one podneske koji su bili doista potrebni za vođenje postupka. Isto tako tuženiku nije priznat sastav odgovora na tužbu od 5. svibnja 2014. budući da tuženik ima pravo troška samo jednog odgovora na tužbu, a osobito imajući na umu da su oba odgovora na tužbu sadržajno približno identična.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

22. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u R. H.

("NN" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

U Splitu 19. srpnja 2023.

Sutkinja

Antonia Škaričić

Majić,v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud R.

H.. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.