Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-13760/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Ivanke Mašić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. L., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama 15. prosinca 2022., broj: 25.PpP-1659/2020, u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2023.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. S. L. kao osnovane, ukida se prvostupanjska presuda u točki 2. izreke, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca i trošak uporabe alkotesta u iznosu od 10,62 EUR (deset eura i šezdesetdvije lipe) / 80,00 kn[1] (osamdeset kuna) te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

p r e s u d i o  j e

I Uslijed prethodnog rješenja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupno izrečenoj kazni, tako da se okr. S. L. za djelo u točki 1. prihvaća po prvostupanjskom sudu odmjerena kazna u iznosu od 331,81 EUR (tristotridesetjedan euro i osamdesetjedan cent) / 2.500,00 kn (dvijetisućepetsto kuna), u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja 2. kolovoza 2020. kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti 291,99 EUR (dvjestodevedeset eura i devedesedevet centi) / 2.200,00 kn (dvijetisućedvjesto kuna), koju kaznu je dužan platiti u roku trideset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će da je kazna u cjelini plaćena. II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. S. L. kao neosnovana te se, u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama okr. S. L. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci u točkama 1. i 2. počinio djela iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kuna i 10.000,00 kuna, a potom je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 12.500,00 kuna / 1.659,04 eura.

1.1. Uz novčanu kaznu okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 995,00 kuna / 132,06 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno ponio žalbu, putem branitelja P. P., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškova postupka.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) iz razloga navedenih u žalbi ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u točki 2. izreke.

4.1. U pravu je žalitelj kada dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja njegove alkoholiziranosti inkriminirane prilike, upirući da nije podvrgnut liječničkom pregledu te uzimanju krvi i urina, kao mjerodavnom načinu utvrđivanja prisutnosti alkohola u organizmu. Naime, policijski službenici te prilike nisu postupali u smislu članka 4. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već su obavljali očevid prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih ljudi, kako to proizlazi i iz izreke pobijane presude u točki 1., budući da se okrivljenika tereti i za počinjenje djela iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U takvoj situaciji, glede tog događaja, policijski službenici dužni su postupati sukladno odredbe članka 181. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno podvrgnuti sudionike prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih osoba ispitivanju na način kako je propisano u stavku 1. istog članka i Zakona, a ako sudionik odbije ispitivanje ili se tim ispitivanjem utvrdi da u organizmu ima alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima (kako bi to bio slučaj u ovom predmetu) policijski službenik je dužan narediti liječnički pregled uzimanja krvi i urine radi analize, s time da je stavkom 9. propisano da će se osobe iz stavka 2. i 3. koje odbiju otići na liječnički pregled te uzimanja krvi i urina radi analize prisilno odvesti. Prema tome, u pravu je žalitelj kada dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja alkoholiziranosti s obzirom na propisano postupanje i način utvrđivanja alkoholiziranosti sudionika prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih osoba.

4.2. Pri takvom stanju stvari, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu djela prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako to s pravom sugerira žalitelj.

5. Slijedom rečenog, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika i prvostupanjsku presudu ukinuti u točki 2. izreke, a budući da je i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca izrečena zbog tog prekršaja to je trebalo ukinuti i zaštitnu mjeru kao i trošak upotrebe alkotesta te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

5.1. Prvostupanjski sud će respektirajući razloge ovog rješenja, ocjenom svih raspoloživih dokaza za pravilno utvrđenje stanja stvari, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

6. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 206. stavka 3. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

7. Uslijed ukidanja dijela prvostupanjske odluke, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio odluku o izrečenoj novčanoj kazni, tako da je za djelo u točki 1. izreke prvostupanjske presude prihvatio kaznu odmjerenu po prvostupanjskom sudu, te je u izrečenu kaznu uračunao vrijeme koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem 2. kolovoza 2020., kao jedan dan zatvora, odnosno 39,82 eura.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

9. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona u odnosu da djelo u točki 1. izreke pobijane presude, jer je izreka jasna i razumljiva te sadrži sve bitne elemente sukladno članka 183. Prekršajnog zakona, gdje je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koji prekršaj je okrivljenik proglašen krivim. Prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta, uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u kojima nema znatnog proturječja.

U pogledu stupnja krivnje počinitelja, ističe se da je za počinjenje prekršaja dovoljan nehaj (najblaži oblik krivnje), pa činjenica da u presudi nema objašnjenja o stupnju krivnje okrivljenika, ne čini presudu nerazumljivom, budući da se počinitelj prekršaja proglašava krivim za namjeru kada je propisom o prekršaju propisana odgovornost za taj oblik krivnje, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

10. Suprotno paušalnoj tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je činjenično stanje u pogledu djela iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrdio pravilnom ocjenom svih na raspravi izvedenih dokaza, odnosno na temelju obrane okrivljenika, zapisnika o očevidu i situacijskog plana te iskaza svjedoka T. Š. i Đ. P. Naime, i sam okrivljenik u svojoj obrani nije dovodio u pitanje svojstvo vozača, nastanak prometne nesreće kako je opisano u izreci i činjenicu da je tom prilikom zadobio ozljedu desne arkade, pa je u suštini priznao sve odlučne činjenice prekršaja stavljenog mu na teret, a opravdanje da bi nadzor nad vozilom izgubio jer je najvjerojatnije zaspao, odnosno paušalnim navođenjem da bi nešto pretrčavalo cestu, ne ispričava ga odgovornosti za izazivanje prometne nesreće s ozlijeđenom osobom, niti iz rezultata provedenog prekršajnog postupka i iskaza svjedoka proizlazi da bi prilikom očevida isticao životinju na cesti (kao uzrok nastanka nesreće).

10.1. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Neosnovano žalitelj ističe da je kazna prestroga, jer je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti od utjecaja za na kaznu iz članka 36. Prekršajnog zakona i za počinjeni prekršaj utvrdio fiksno propisanu kaznu. S obzirom na značaj i težinu djela te imajući na umu utvrđenu otegotnu okolnost u vidu prethodne kažnjavanosti zbog prometnih prekršaja, to suprotno tvrdnji žalitelja, nisu ostvareni uvjeti za blaže kažnjavanje primjenom instituta ublažavanja novčane kazne.

12. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

13. Neosnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka u neukinutom dijelu, odnosno u iznosu od 915,00 kuna, budući da je odluka utemeljena na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, kojom je obvezan na naknadu materijalnih troškova koje je sam skrivio, i to trošak izrade skice mjesta događaja u iznosu od 200,00 kuna, troškova prijenosa podataka na CD/DVD u iznosu od 15,00 kuna i paušalni iznos troškova u iznosu od 700,00 kuna, odmjeren sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) te je i po mišljenju ovog suda razmjeran u postupku poduzetim radnjama, s obzirom na održane četiri rasprave, kako to proizlazi iz stanja prvostupanjskog spisa. Žalitelj u postupku pred sudom i sada uz žalbu nije doprinio nikakve dokaze da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati, a iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je zaposlen, pa bez uspjeha dovodi u pitanje visinu izrečenih troškova.

14. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

15. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. srpnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.