Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 26 Gž-1424/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o. Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku u O. društvu G., H., Ž. d.o.o. iz Z., protiv tuženice Đ. Z. iz K., OIB:..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-500/18-30 od 5. studenog 2021., dana 20. srpnja 2023.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda Splitu poslovni broj Povrv-500/18-30 od 5. studenog 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:
„I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika S. P. iz Z., posl. br. Ovrv- 1972/18 od 25.8.2017. te se usvaja tužbeni zahtjev koji glasi: Dužna je tužena Z. Đ., u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju V. I. O. d.o.o. Z., OIB:..., iznos od 555,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 32,99 kn, koje teku
- na iznos od 87,76 kn 15.8.2016.,
- na iznos od 89,71 kn 15.8.2016. pa do isplate,
- na iznos od 86,34 kn 15.10.2016. pa do isplate,
- na iznos od 93,82 kn 15.11.2016. do isplate,
- na iznos 102,28 kn od 15.12.2016. do isplate,
- na iznos od 95,68 kn od 15.1.2017. do isplate,
po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
II. Dužna je tužena u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak
u
iznosu
od
725,00
kuna.“
2. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženica pobija navedenu presudu ne navodeći zakonske žalbene razloge i ne predlažući način postupanja po žalbi. Tuženica u žalbi ponavlja da s tužiteljem nije imala sklopljenu „nikakvu pogodbu“, te da u utuženom razdoblju nije bilo potrošnje vode, niti su u stanu bili podstanari. Ističe da datum „28.10.“ ukazuje na to da se ne radi o tražbini s osnove potrošnje vode već da se radi o „nekim drugim zakulisnim igrama“.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica s osnova pružene usluge opskrbe vodom za razdoblje od srpnja do prosinca 2016. isplati iznos od 555,59 kn sa zateznom kamatom od dospijeća računa do isplate i zateznu kamatu u iznosu od 32,99 kn, kako je dosuđeno točkom I. izreke pobijane presude.
6. Pravno stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud temelji na nespornoj činjenici da je tuženica vlasnica stana u Z., da je tužitelj pružao tuženici usluge isporuke i odvodnje vode (utuženi računi odnose se samo na potrošnju vode – opaska ovog suda) i da je ispostavio tuženici račune. Zaključivši da iz utuženih računa proizlazi da je „bilo potrošnje na predmetnom potrošnom mjestu“, te unatoč tome što iz tužbe nije jasno na koji način su prikupljeni podaci o potrošnji vode i odvodnje, odnosno da li prema utrošku svakog internog mjerila ili prema utrošku cijele zgrade u odnosu na obiteljsko domaćinstvo, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos.
7. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, a koja odredba se u ovom postupku obzirom na vrijeme pokretanja istog primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 70/19.), presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Tuženica sadržajem žalbe ne ukazuje na bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud prvostupanjsku presudu i stanje spisa predmeta koje je prethodilo donošenju iste, ispitao s aspekta eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 457. ZPP i utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost, odnosno jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, te nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja.
9. Prvostupanjski sud je točkom I. izreke presude obvezao tuženicu isplatiti tužitelju iznos od 555,59 kn „sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 32,99 kn koje teku na iznos od 87,76 kn 15.8.2016., na iznos od 89,71 kn 15.8.2016. pa do isplate, na iznos od 86,34 kn 15.10.2016. pa do isplate, na iznos od 93,82 kn 15.11.2016. do isplate, na iznos 102,28 kn od 15.12.2016. do isplate i na iznos od 95,68 kn od 15.1.2017. do isplate“. Osim što je točka I. izreke presude gramatički nepravilna i pravopisno netočna, te da nije jasno na koje iznose teče zatezna kamata i od kada, može se razabrati da je prvostupanjski sud obvezao tuženicu platiti zateznu kamatu na pojedinačne mjesečne iznose od dospjelosti svakog računa do isplate, dok je istodobno obvezao tuženicu platiti zateznu kamatu u iznosu od 32,99 kn, a koji iznos predstavlja (već) obračunatu zateznu kamatu i izraženu u nominalnom iznosu od dospijeća glavnice iz svakog računa pa do 11. kolovoza 2017. (kao dana kada je izdan izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga), a što je ovrhovoditelj jasno opisao u prijedlogu za ovrhu u kojem je (i) zateznu kamatu zatražio na ukupni iznos za daljnje razdoblje (od 12. kolovoza 2017. nadalje). Kako sud nije sudio u okviru zahtjeva tužitelja, te je formulirao izreku presude pod toč. I. na način da nije jasno što je suđeno, to navedeno izreku presude čini nerazumljivom i proturječnom samoj sebi i stanju u spisu.
10. Tražbina tužitelja temelji se na dospjelim računima za potrošnju vode, koji sadrže fiksni i varijabilni dio cijene vodnih usluga. Međutim, prvostupanjski sud navodi u točki 17. obrazloženja pobijane presude da iz računa nije razvidno na koji način je tužitelj prikupljao podatke o potrošnji vode, odnosno da li je iste prikupljao prema utrošku svakog internog mjerila ili utrošku cijele zgrade u odnosu na obiteljsko domaćinstvo. U odnosu na tvrdnju tuženice da u stanu nije bilo potrošnje vode jer u istom nitko nije živio, prvostupanjski sud navodi da „u cijelosti poklanja vjeru priloženim računima iz kojih je razvidno da je bilo potrošnje na predmetnom potrošnom mjestu“, nakon čega citira odredbe „Općih uvjeta“ (bez navođenja cjelovitog naziva akta i datuma kada je donesen) kojih nema u spisu i zaključuje da je tuženica u obvezi platiti troškove isporučene usluge.
10.1. Obzirom je tuženica istakla da potrošnje vode nije bilo jer u stanu nitko nije živio, kao i da je samom sudu ostalo nejasno na koji način je tužitelj obračunao potrošnju vode, a da se tužitelj o tome nije izjasnio niti je sud proveo postupak na način da utvrdi sporne činjenice, ali je neovisno o tome ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja pozivajući se i na „Opće uvjete“, a ne navodeći njihov puni naziv niti kada su izdani (nema ih u spisu) i ne navodeći što iz njih utvrđuje u odnosu na konkretan predmet spora, to presuda uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
11. Osim toga valja ukazati da u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, u vezi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sud ne održava na snazi „javnobilježničko rješenje o ovrsi“, već odlukom o glavnoj stvari odlučuje da li se platni nalog (sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, te u slučaju ukidanja platnog naloga sud i odbija tužbeni zahtjev.
12. Slijedom iznijetog ovaj sud je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, te će sa strankama ponovno raspraviti predmet spora i provođenjem predloženih dokaza na pouzdan način utvrditi odlučne činjenice na kojima će utemeljiti zaključak je li tuženica u obvezi u utuženom razdoblju plati tužitelju trošak vodne usluge. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Varaždinu 20. srpnja 2023.
Sutkinja
Sanja Bađun v.r.
