Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1180/2023-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. M., OIB ..., iz S. L., zastupane p.p. K. R., odvjetnici u P. P., protiv tuženika: 1. T. J., OIB ..., iz S. L. i 2. Đ. M., OIB ..., iz S. L., zastupanih p.p. N. T., odvjetniku u P. P., radi zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu- Stalna služba u Poreču-Parenzo P-108/2023-17 od 3. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu-Stalna služba u Poreču-Parenzo P-108/2023-17 od 3. ožujka 2023.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da ne uznemiravaju tužiteljicu u ostvarivanju vlasničkih prava glede nekretnine k.č.br. 6655 k.o. L., upisane u z.k.ul. 2504 na način da prestanu s korištenjem dijela nekretnine kao privatni put za svoju nekretninu k.č.br. 6639/2 k.o. L., upisanu u z.k.ul.br. 2148, da uklone parkirana vozila i bager, te da na nekretnini k.č.br. 6655 k.o. L. ne čine nikakve radnje i ne ostavljaju nikakva vozila ili stvari, a kojim se radnjama ili stvarima onemogućava, ometa ili otežava vršenja vlasničkih prava tužiteljice, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi parnične troškove u iznosu od 663,60 eur / 4.999,89 kn, u roku od 15 dana."

2.Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1 toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), dakle, i iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi određeno ne navodeći o kojoj se bitnoj povredi radi već uopćeno ističe da je presuda nerazumljiva, izreka proturječi obrazloženju, da je podnesak s odgovorom na tužbu nerazumljiv s pogreškom glede oznake predmeta i pravne stvari, da nisu uzete u obzir činjenice utvrđene u predmetu uređenja međa R1-149/22 iako je pregledan u dokazne svrhe. Također i da se tužiteljica više puta obraćala policiji fotografirajući automobile i bager tužene na svojoj nekretnini, kako je nebitno tko je upravljao bagerom, već tko ga je angažirao, o čemu se može zaključivati i iz iskaza tuženice kada izjavljuje ”kako bi branila bager”, što sud nije uzeo u obzir te da sud nije poštovao procesne odredbe koje je bio dužan primijeniti a prilikom donošenja odluke ”slijepo se držao pravnih pravila” ne uzimajući u obzir konkretnu životnu situaciju, radi čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te je povrijeđeno i materijalno pravo.

2.1.Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tužiteljice nije osnovana.

4.Ispitivanjem pobijane presude ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje bitne povrede ovaj sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

4.1.Također nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajem žalbe upire tužiteljica jer, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži jasne, razumljive i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju s izrekom i koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja je prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

4.2.Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. u svezi sa čl. 109. ZPP-a time što je u podnesku ”Odgovor na tužbu” (list 53) umjesto oznake poslovnog broja P-467/2022 ispisan Pst-467/2022 ili upisano da se radi o smetanju posjeda, jer se očito radi o nebitnim tehničkim pogreškama a sadržaj podneska kojim se osporava tužba i tuženici protive tužbenom zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije je razumljiv i sadrži sve potrebno da bi se po njemu moglo postupiti (čl. 106. st. 2. ZPP-a), radi čega nije bilo razloga vraćanju na ispravak u smislu čl. 109. st. 1. ZPP-a. Nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 8. ZPP-a na koju sadržajem žalbe upire tužiteljica, jer sud ne čini tu povredu ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žaliteljica i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to ona čini, jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud. Također nije počinjena ni povreda postupka iz čl. 354. st.1. u svezi sa čl.221.a. ZPP-a, budući je iz obrazloženja presude razvidno kako je sud savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pravilno utvrdio činjenično stanje pri tome ne čineći povredu pravila o teretu dokazivanja, kako je to detaljno u razlozima i navedeno te na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao vlasnice kčbr 6655 Z.U. 2504 k.o. L. za zaštitu od uznemiravanja u ostvarivanju vlasničkih prava glede te nekretnine na način da tuženici prestanu s korištenjem dijela nekretnine kao privatnog puta za svoju nekretninu k.č.br. 6639/2 k.o. L., upisanu u z.k.ul.br. 2148, da uklone parkirana vozila i bager, te da na nekretnini k.č.br. 6655 k.o. L. ne čine nikakve radnje i ne ostavljaju nikakva vozila ili stvari, a kojim se radnjama ili stvarima onemogućava, ometa ili otežava vršenja vlasničkih prava tužiteljice.

6.Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- kako je tužiteljica, nakon što su se tuženici upustili u raspravljanje o glavnoj stvari, tijekom glavne rasprave, povukla tužbu, na što tuženici nisu pristali pa nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za povlačenje tužbe (čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a),

- kako je tužiteljica tijekom glavne rasprave navela kako se mora uzeti u obzir i spis predmeta poslovni broj R1-149/22 te pročitati iskaze svjedoka iz tog predmeta, ne tvrdeći da ove dokaze bez svoje krivnje nije mogla predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, radi čega ih sud nije uzeo u obzir (čl. 299. st. 3. ZPP-a),

- kako je tužiteljica vlasnica i posjednica k.č.br. 6655 iz z.k.ul. 2504 k.o. L., označena kao "U K., oranica", s površinom od 480 m[2] ,

- kako su tuženici suvlasnici i suposjednici susjedne k.č.br. 6639/2 iz z.k.ul. 2148 k.o. L. označena kao "Đardin, oranica, voćnjak, vinograd", s površinom od ukupno 6740 m[2] .

- kako je međa između ovih nekretnina prikazana na skici lica mjesta od 29. studenog 2022. (list 73), i to linijom označenom sa A-B-E-H-I,

-kako se samo iz priloženih fotografija ne može utvrditi je li upravo tužiteljičina nekretnina bila neprohodna, zarasla šikarom, grmljem i korovom, niti je li ju tužiteljica 2018. raščistila kako bi ju mogla iskorištavati,

- kako je u parnici radi smetanja posjeda pokrenutoj po ovdje tužiteljici protiv ovdje tuženika pravomoćnim rješenjem poslovni broj Psp-30/2021-14 od 11. lipnja 2021. odbijen tužiteljičin tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da su tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake k.č.br. 6655 k.o. L., tako što su izorali tlo na dijelu te nekretnine, u površini od oko 50 m[2] , na istočnoj strani nekretnine prema međi sa susjednom nekretninom oznake k.č.br. 6575/3 k.o. L., a zatim izoranu zemlju i kamenje nabacali na predmetnu nekretninu čime su stvorili ogromnu hrpu zemlje i kamenja na predmetnoj nekretnini tužiteljice, pa se nalaže tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije učinjenog smetanja na način da uklone hrpu zemlje i kamenja sa predmetne nekretnine tužiteljice i teren dovedu u prvobitno stanje, te im se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje ili smetanje, a sve pod prijetnjom novčanih ili drugih kazni predviđenih pozitivnim propisom, u roku od 48 sati," iz razloga što nije dokazala da su upravo tuženici izvršili sporni čin,

- kako iz u potvrde PP P.-P. od 20. svibnja 2022. proizlazi kako je tužiteljica tog dana prijavila: "Da joj je bager na parceli u K., Općina S. L., a ista nije naručila nikakve radove i traži izlazak policije,",

- kako iz potvrde PP P.-P. od 22. svibnja 2022. proizlazi da je tog dana tužiteljica prijavila: "Kako joj je netko u vremenskom razdoblju od 21.05.2022. od 22,00 sati, pa do 22.05.2022. do 10,00 sati na njenoj parceli k.č.br. 6655 k.o. S. L. izvadio dvije željezne armature koje su bile zabodene u zemlju i na kojima je bila zavezana traka i iste stavio odmah pored na pod, kojom prilikom iste nisu oštećene.",

- kako iz potvrde PP P.-P. od 24. svibnja 2022. proizlazi da je tog dana tužiteljica prijavila: "Da su na parceli k.č.br. 6655 k.o. S. L. u vlasništvu G. M. parkirana dva O.A. i to Renault reg. oznake PU ... (RH) i Toyota reg. oznake PU .. (RH) iako stoji znak opasnosti od odrona, te da po parceli tijekom noćnih sati M. J. vozi bager.",

- kako je među strankama nesporno kako je na desnoj strani fotografije (list 41 spisa), i to prva s lijeva snimljena tuženica pod 1. koja nekretnina se nalazi istočno od tužiteljičine nekretnine,

-kako se Iz fotografija i izvoda iz katastarskog plana ne može utvrditi jesu li upravo tuženici u svibnju 2022. osobnim automobilom i bagerom prolazili upravo tužiteljičinom nekretninom i na njoj parkirali,

- kako je prema iskazu tužiteljice, u bitnome, u svibnju 2022. vidjela tuženicu pod 1. da s autom, ali ne i bagerom, prolazi preko njezine nekretnine i parkira auto na toj nekretnini, dok nije vidjela da to čini tuženik pod 2.,

-kako je prema iskazu tuženice pod 1., u bitnome, ista u svibnju 2022. prolazila autom i parkirala ga, ali ne na tužiteljičinoj već na susjednoj nekretnini položenoj istočno od tužiteljičine koja je oduvijek javno dobro, dok bager nije vozila niti ga parkirala, kao ni tuženik pod 2. te kako je u svibnju 2022. s autom došla na nekretninu istočno od tužiteljičine kako bi branila bager koji je prije toga došao na ulaz njene nekretnine da bi odstranio kamenje i zemlju nabacane nekoliko dana ranije.

7.Slijedom navedenog prvostupanjski sud je odbio postavljeni tužbeni zahtjev utvrđujući kako tužiteljica kao vlasnica kčbr. 6655 Z.U. 2504 k.o. L. nije dokazala (čl. 221.a. ZPP-a) činjenice na kojima temelji zahtjev i baš da bi je tuženici u svibnju 2022. ugrožavali u vlasništvu na način da bi osobnim vozilima ili bagerom prolazili sjeveroistočnim dijelom njezine nekretnine i iste parkirali.

8.Iz navoda tužbe i sadržaja tužbenog zahtjeva proizlazi kako tužiteljica traži zaštitu svog vlasništva od uznemiravanja kakva je propisana odredbom iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZVDSP).

9.Pravom vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom (actio negatoria) tužitelj kao vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem (čl. 167. st. 1. ZVDSP). Da bi ostvario zaštitu prava vlasništva ovom tužbom, tužitelj mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo te da ga tuženik uznemirava u izvršavanju ovlasti na stvari, dok je na tuženiku teret dokazivanja da uznemiravanje nije bespravno (čl. 167. st. 2. ZVDSP).

9.1.Negatorijsku tužbu je ovlašten podići vlasnik koji je u neposrednom ili posrednom posjedu svoje stvari.

9.2.Pravo vlasništva na nekretnini tužiteljica je dokazala izvatkom iz zemljišnih knjiga, koja činjenica inače među strankama nije ni sporna.

9.3.U parnici radi prestanka uznemiravanja posjeda pasivno je legitimiran tuženik (čl. 167. st. 1. ZVDSP) koji uznemirava vlasništvo tužitelja. To može biti svatko tko čini radnju uznemiravanja, bez obzira čini li to u svoje ime i na svoju korist ili u ime treće osobe.

9.4.Vlasnik ima pravo podići negatorijsku tužbu kad ga netko "uznemirava" u pravu vlasništva. Riječ "uznemirava" znači da stanje izazvano radnjom uznemiravanja traje u vremenu stalno ili da se radnja uznemiravanja povremeno ponavlja zbog čega se ne može tražiti zaštita ovom tužbom zbog uznemiravanja učinjenog jednokratnom radnjom.

9.5.Istovremeno znači kako uznemiravanje mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe. Može se govoriti o postojanju uznemiravanja i onda kada s obzirom na okolnosti postoji vjerojatnost da će se čin uznemiravanja i ubuduće ponavljati.

9.6.Uznemiravanje treba biti posljedica neke ljudske radnje ili propuštanja ili uređaja kojeg je čovjek stvorio, a ne slučajnog događaja ili više sile.

9.7.Čin uznemiravanja može se sastojati u svojatanju nekog stvarnog ili obveznog prava na tužiteljevoj stvari, u proširenju postojećeg prava na tužiteljevoj stvari i faktičnom poduzimanju stanovitih radnji bez pretenzije da se time izvršava neko svoje pravo.

9.8.Pri tome, vlasnik stvari mora dokazati da je uznemiravanje učinjeno, ali na njemu ne leži teret dokaza da je uznemiravanje bespravno. Sama činjenica da ga je netko na određeni način ograničio u vlasničkim ovlastima, tužitelja legitimira na zaštitu.

9.9.Tuženik koji tvrdi da je radnju uznemiravanja poduzeo, jer mu na to pripada pravo, dužan je dokazati postojanje prava ili ovlasti na poduzimanje konkretne radnje uznemiravanja ili obvezu tužitelja da trpi takve radnje.

10.U konkretnom slučaju bilo je sporno jesu li tuženici poduzeli radnju uznemiravanja vlasništva nekretnine tužiteljice provozom i parkiranjem automobila i bagera na njezinoj nekretnini.

11.Pravilno je, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud utvrdio kako tužiteljica kao vlasnica i posjednica nekretnine označene sa k.čbr 6655 k.o. L. nije dokazala čin uznemiravanja od strane tuženika.

11.1Naime, iz rezultata dokaznog postupka pa tako iz priloženih fotografija, potvrda PP Poreč-Parennzo, postupka smetanja posjeda Psp-30/21 te iskaza stranaka ne može se sa stupnjem izvjesnosti koji isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost, utvrditi odlučna činjenica da su tuženici počinili uznemiravanje tužiteljičinog vlasništva na način i u opsegu koji bi joj osigurao vlasničku zaštitu, kako je to valjano zaključio i sud prvog stupnja iznoseći za svoju ocjenu jasne i prihvatljive razloge kako ih je detaljno izložio pod točkom 7. obrazloženja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11.2.U toj situaciji, kada jedino tužiteljičina izjava o tome kako je vidjela prvotuženicu da provozi i parkira automobil na njezinoj nekretnini, koju je prvotuženica odlučno porekla, dok takvih saznanja za drugotuženika tužiteljica nije imala, u nedostatku drugih dokaza, ne predstavlja valjanu činjeničnu osnovu zaključivanju o dokazanom uznemiravanju od strane tuženika, radi čega je s osnovom prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. ZPP-a zaključio kako tužiteljica nije dokazala uznemiravanje kakvo je utuženo, a žalbena razlaganja tužiteljice nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11.3.Pri tome je na žalbu dodatno odgovoriti i kako se neosnovano ukazuje na propust suda što ”cijeli predmet R1-149/22 ne razmatra kao dokaz u ovom postupku” jer je, kako iz sadržaja spisa proizlazi, tužiteljica tijekom glavne rasprave (1. ožujka 2023.) predložila izvođenje dokaza pregledom tog spisa i čitanjem iskaza svjedoka u tom predmetu, istovremeno ne tvrdeći kako ovaj dokaz bez svoje krivnje nije mogla predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (zaključen 17. veljače 2023.), radi čega prvostupanjski sud s pravom ovaj dokaz nije uzeo u obzir pozivom na odredbu iz čl. 299. st. 3. ZPP-a, o tome posebno obrazlažući pod točkom 6., koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

12.Proizlazi kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud izveo predložene dokaze, ocijenio ih baš na način kako to nalaže odredba iz članka 8. ZPP-a te je na temelju tako izvedenih dokaza ocijenio nedokazanom tužiteljičinu tvrdnju da su je tuženici uznemirili u izvršavanju vlasničkih prava.

12.1.Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude, pri čemu je žaliteljici još odgovoriti i kako su prema odredbi iz članka 7. ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a).

12.3.Navedena odredba ne nalaže utvrđivanje „materijalne istine“ već tzv. „stranačke istine“ jer se sud, u odlučivanju u konkretnom predmetu, kreće u okviru iznijetih činjenica i ponuđenih dokaza od strane stranaka, a bez ovlaštenja da po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice i provodi nepredložene dokaze, osim citiranih izuzetaka o kakvima u ovom slučaju nije riječ. Ponuđeni dokazi po tužiteljici, u konkretnom slučaju, kako je navedeno, ne pružaju temelja zaključivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako je pravilno uočio prvostupanjski sud i s tog razloga tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

12.4.Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe žaliteljica niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), na temelju odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a je valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

12.5.Odluka o parničnim troškovima koja se posebno ne pobija pravilno je utemeljena na odredbama iz čl. 154. i 155. ZPP-a, dok odluka o troškovima žalbenog postupka izostaje jer nisu popisani.

U Splitu 20. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.