REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 6 Us I-89/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja S. M. iz K., Š. D., protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10, uz sudjelovanje zainteresirane osobe O. L., L., L., koju zastupa opunomoćenik F. D., odvjetnik u R., I. G., radi komunalnog doprinosa, 19. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-363-02/22-01/24, URBROJ: 2170-03-08/4-22-2 od 14. studenog 2022.

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 621,88 EUR (šesto dvadeset i jedan euro i osamdeset i osam centi) / 4.685,55 kn (četiri tisuće šesto osamdeset i pet kuna i pedeset i pet lipa)[1] u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općine Lopar, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-363- 05/22-01/05, URBOJ: 2170-24-03/1-22-02 od 17. svibnja 2022. obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa S. M., ovdje tužitelju, određena je visina komunalnog doprinosa za izgradnju građevine stambene namjene, 3. b skupine, na novoformiranoj čestici oznake k.č.br. … (nastaloj od dijelova k.č.br. …*, …* i …*), upisanoj u zk.ul. …, k.o. L., za obujam 1.045,03 m³ u iznosu od 144.214,14 kn, uz prateća utvrđenja u t. 2. do 6. izreke tog rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-02/22-01/24, URBROJ: 2170-03-08/4-22-2 od 14. studenog 2022. odbio kao neosnovanu.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika tužitelj je pravodobno ovom sudu podnio opširnu tužbu. Tužitelj u tužbi prije svega navodi da je suvlasnik stambene kuće i dvorišta od 83,90 m[2] u L. na adresi L. od 14. veljače 2006. pa nadalje, da svake godine prijavljuje boravište u O. L., da plaća boravišnu pristojbu Turističkoj zajednici O. L., da je pružatelj usluga smještaja temeljem rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Rab, KLASA: UP/I-335-03/10-01/219 od 31. prosinca 2010. te da plaća troškove režija, poreze i sva ostala davanja za izgradnju i održavanje komunalne infrastrukture. S tim u vezi navodi da bi se i na tužitelja trebao primijeniti čl. 19. Odluke o komunalnom doprinosu ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj 2/19 i 20/21, dalje: Odluka o komunalnom doprinosu), odnosno ostvarenje prava na djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa od 70% za građevine obujma od 900 m[3] do 1200 m jer je građevinska dozvola izdana za građevinu obujma u navedenim parametrima. Nadalje, tužitelj pojašnjava da s obzirom da nije moguće da jedna osoba istovremeno ima prijavljeno prebivalište na dva mjesta, to se prijavljuje boravište u mjestu u kojem osoba boravi pa upravo zbog navedenog tužitelj ima prijavljeno boravište u L. Tužitelj smatra da s obzirom da veći dio godine boravi u L. i da ima prijavljeno boravište te da se bavi iznajmljivanjem i vlasnik je nekretnine više od 15 godina da ima ista prava i obveze kao i osobe koje imaju prijavljeno prebivalište u L. Smatra da se pojam prebivališta i boravišta u predmetnoj upravnoj stvari mogu izjednačiti radi ostvarivanja prava na djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa. Dalje tužitelj iznosi vlastito tumačenje Odluke o komunalnom doprinosu prema kojem vlasnici građevinske čestice koji imaju stambenu nekretninu u O. L. i/ili se bave pružanjem usluga smještaja i plaćaju komunalna davanja i poreze O. L. imaju pravo na djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa. Završno, tužitelj ističe da je vlasnik stambene nekretnine više od 15 godina, da ima prijavljeno boravište u L., plaća sve doprinose i komunalne naknade i doprinose za održavanje i izgradnju komunalne infrastrukture, kao i svi stanovnici s prijavljenim prebivalištem u O. L. te dodatno plaća i porez na kuću za odmor. Pojašnjava da je glavni i jedini razlog za djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa da je vlasnik stambene nekretnine više od 15 godina sufinancirao izgradnju i održavanje komunalne infrastrukture, a svi ostali uvjeti su prema mišljenju tužitelja nebitni. Stoga smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa jer ukoliko građani imaju iste obveze tada imaju i ista prava.

4. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže poništenje pobijanog rješenja tuženika, uz meritorno rješavanje ovog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog. Dodatno tuženik ističe da nadležno javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti, a da bi moglo rješavati po slobodnoj ocjeni javnopravno tijelo mora imati posebnu zakonom određenu ovlast u skladu s čl. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). S tim u vezi tuženik pojašnjava da kako u konkretnom slučaju zakonom nije predviđena ovlast nadležnih tijela da rješavaju po slobodnoj ocjeni, to proizlazi da su mogućnosti za eventualno djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa striktno propisane pa stoga niti tuženik niti prvostupanjsko tijelo u postupku pokrenutom povodom izjavljene žalbe tuženika ne mogu vrednovati okolnosti koje tužitelj navodi kao relevantne za umanjenje ukupnog iznosa komunalnog doprinosa.

6. Zainteresirana osoba O. L. u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. S tim u vezi pojašnjava da su uvjeti pod kojima se obveznici plaćanja komunalnog doprinosa mogu djelomično osloboditi od obveze plaćanja istog izričito i jasno propisani čl. 19. Odluke o komunalnom doprinosu, a koji uvjeti se imaju kumulativno ispuniti. Vezano za Odluku o komunalnom doprinosu zainteresirana osoba navodi da ista predstavlja opći akt u skladu s kojim, kako prvostupanjsko tijelo, tako i tuženik, moraju odlučivati u smislu čl. 5.st. 1. ZUP-a. S tim u vezi poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-61/16-7 od 27. rujna 2016. u kojoj je sud, odlučujući o zakonitosti čl. 13. i 14. ranije važeće Odluke o komunalnom doprinosu, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem Općinsko vijeće O. L., u čijoj je nadležnosti donošenje predmetnog općeg akta, nije povrijedilo zakon odredivši prebivalište kao kriterij oslobođenja od plaćanja komunalnog doprinosa jer je čl. 31. st. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje: ZKG95) predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ovlašteno propisati uvjete i razloge zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima može odobriti djelomično ili potpuno oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa. Što se tiče značenja pojmova prebivalište i boravište zainteresirana osoba navodi da su predmetni pojmovi uređeni Zakonom o prebivalištu ("Narodne novine" broj 144/12, 158/13 i 114/22) te citira čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o prebivalištu. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da tužitelj kumulativno ne udovoljava uvjetima propisanim čl. 19. Odluke o komunalnom doprinosu, to zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova ovog spora zainteresiranoj osobi.

7. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud na temelju čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS), predmetni spor riješio bez održavanja rasprave.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama u ovom sporu nije sporno da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, da je tužitelj ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu KLASA: UP/I-361-03/22-01/000018, URBROJ: 2170/1-03-07/2-22-0010 od 4. svibnja 2022. za izgradnju građevine stambene namjene, 3. b skupine, na novoformiranoj k.č.br. … (nastaloj od dijelova k.č.br. …*, …* i …*), upisanoj u zk. ul. …, k.o. L. Nije niti sporno da obujam građevine za koji se plaća komunalni doprinos iznosi 1.045,03 m[3] , da se građevna čestica na kojoj se planira izgradnja poslovno- stambene zgrade nalazi u I. zoni komunalne opremljenosti, da je namjena građevine stambena. Nije niti sporno da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na području G. K. u D. Š. na adresi D. Š.

11. Međutim, među strankama je sporna primjena mjerodavnog materijalnog prava, odnosno je li pravilnom primjenom Odluke o komunalnom doprinosu tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u visini od 144.214,14 kn. 12. Odredbom čl. 77. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG) propisano je da komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

13. Prema čl. 78. ZKG-a predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom doprinosu kojom se određuju:

1. zone u jedinici lokalne samouprave za plaćanje komunalnog doprinosa;

2. jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po pojedinim zonama u jedinici lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: jedinična vrijednost komunalnog doprinosa);

3. način i rokovi plaćanja komunalnog doprinosa;

4. opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa.

14. Nadalje, čl. 19. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu propisano je da vlasnici građevinske čestice, odnosno investitori koji imaju mjesto prebivališta na području O. L. u kontinuitetu zadnjih petnaest ili više godina ostvaruju pravo na djelomično oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa samo za izgradnju stambenih, poslovno-stambenih i stambeno-poslovnih objekata kako slijedi:

- za 90% za građevine obujma do 450 m[3] ;

- za 80% za građevine obujma od 450 m[3] do 900 m ;

- za 70% za građevine obujma od 900 m[3] do 1.200 m ;

- za 60% za građevine obujma od 1.200 m[3] do 1.500 m ;

- za 50% za građevine preko 1.500 m[3] .

15. Prema čl. 19. st. 6. Odluke o komunalnom doprinosu kao dokaz mjesta prebivališta na području O. L., podnositelj zahtjeva dužan je dostaviti uvjerenje Policijske postaje Rab.

16. Dakle, citirani čl. 19. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu propisao je uvjete na temelju kojih vlasnik građevinske čestice, odnosno investitor može ostvariti pravo na djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa. Iz citiranog čl. 19. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu slijedi da su odlučni kriteriji za ostvarivanje prava na djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa sljedeći: kriterij prebivališta na području O. L. u kontinuitetu zadnjih 15 ili više godina te kriterij izgradnje stambenih, poslovno-stambenih i stambeno-poslovnih objekata. Navedeni kriteriji moraju biti kumulativno ispunjeni. Neispunjavanje jednog od čl. 19. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu propisanih kriterija ima za posljedicu neostvarivanje prava na djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa.

17. Primjenjujući potonje navedeno na predmetnu upravnu stvar po ocjeni ovog suda tuženik je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava odlučio o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja. Ovo iz razloga što u konkretnom slučaju nisu ispunjeni svi propisani kriteriji iz čl. 19. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu. Naime, tužitelj zadovoljava kriterij izgradnje stambenog objekta. Međutim, tužitelj ne zadovoljava kriterij prebivališta na području O. L. u kontinuitetu zadnjih 15 godina ili više budući da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na području G. K., u D. Š., na adresi D. Š. Stoga, kako kriteriji iz citiranog čl. 19. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu nisu kumulativno ispunjeni, to tužitelj niti ne ostvaruje pravo na djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa.

18. Pri tome navodi tužitelja koji se odnose na njegovo tumačenje Odluke o komunalnom doprinosu, izjednačavanje prebivališta i boravišta te plaćanje troškova režija, poreza na kuću za odmor, kao i sva ostala davanja za izgradnju i održavanje komunalne infrastrukture, vlasništvo nekretnine više od 15 godina, a pobliže navedeni pod t. 3. obrazloženja ove presude, nisu od drugačijeg utjecaja na rješenje ove upravne stvari kraj nesporne odlučne činjenice da tužitelj nema prijavljeno prebivalište na području O. L. u zadnjih 15 godina ili više u kontinuitetu u smislu čl. 19. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu.

19. S tim u vezi valja reći da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ovlašteno donijeti odluku o komunalnom doprinosu kojom će, između ostalog, propisati kriterije za djelomično ili potpuno oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, a sve sukladno čl. 78. st. 1. ZKG-a. Pri tome je za istaknuti da su javnopravna tijela dužna riješiti konkretnu upravnu stvar u skladu s načelom zakonitosti sadržanim u čl. 5. st. 1. ZUP-a kojim je propisano da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Dakle, upravna tijela su rješavanjem predmetne upravne stvari u skladu s citiranim čl. 19. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu postupila u skladu s načelom zakonitosti te takvim rješavanjem nisu dovela tužitelja u nepovoljniji položaj, a kako to smatra tužitelj.

20. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima zainteresirane osobe temelji se na čl. 79. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

22. Slijedom prethodno citiranog čl. 79. st. 1. ZUS-a sud je zainteresiranoj osobi kao opravdan i nužan trošak priznao trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku za sastav odgovora na tužbu u skladu s Tbr. 23. toč. 1. u svezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) u iznosu od 621,88 EUR, u što je uključen i porez na dodanu vrijednost u visini od 621,88 EUR.

23. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 19. srpnja 2023.

Sutkinja

Daria Pugel, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.