Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-672/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz V.-V., OIB …, kojega zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u P.-P., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P- 888/2021-15 od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P-888/2021-15 od 31. svibnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

"I Utvrđuje se da je tužitelj M. G., iz V., OIB …, vlasnik nekretnine oznake k.č.br. … upisane u z.k.ul. … k.o. S. I., pa se tužitelj ovlašćuje da zahtijeva i ishodi da se na temelju ove presude u zemljišnim knjigama navedena nekretnina uknjiži kao vlasništvo tužitelja u cijelosti (1/1).

II Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 5.147,80 kn, u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.“

2. Tuženica je podnijela žalbu zbog navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žaliteljica je zahtijevala naknadu parničnih troškova za sastav žalbe.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da su počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini oznake k.č.br. … upisane u zk.ul. … k.o. S. I. i uknjižbu tog prava u zemljišnu knjigu.

8. Nije sporno da je predmetna nekretnina uknjižena kao vlasništvo tuženice.

9. Tužitelj tvrdi da je njegovom pravnom predniku I. G. (djedu) predmetna nekretnina predana u vlasništvo odlukom Kotarske agrarne komisije od 26. travnja 1948. i N. odbora K. P. od 2. rujna 1962., te da je upis tuženice pogrešan, a da su tužitelj i njegovi prednici njezini dugogodišnji posjednici.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je odlukom Kotarske agrarne komisije od 26. travnja 1948. utvrđeno da se nekretnine A., E. i G. Z., i to k.č.br… označena kao niska šuma s površinom od 2.574 m2 i k.č.br. … označena kao oranica s površinom od 2.720 m2, te k.č.br. … označena kao vinograd i k.č.br. … označena kao livada dosuđuju u vlasništvo I. G. pok. I., njegovoj ženi M., sinovima I. i A. kćerkama A. i F. na jednake dijelove;

- da je rješenjem N. odbora K. P. od 2. veljače 1962. mijenjana točka II odluke Kotarske agrarne komisije od 26. travnja 1948. godine tako da se tamo navedene nekretnine dosuđuju samo u vlasništvo I. G. pok. I.;

- da je I. G. bio tužiteljev djed, a i otac mu je zvao I. G.;

- da je prijavnim listom U. za katastar P. koji je sastavljen 12. rujna 1960., izvršeno cijepanje k.č.br. … k.o. S. I. na parcele broj …, šuma, površine 2.574 m2 i k.č.br. …, oranica, površine 2.720 m2, kao i parcela … u … i …, a da je površina parcele od … 590 m2;

- da je cijepanje provedeno u zemljišnoj knjizi 20. rujna 1960. (Z-342/60); - da je djed tužitelja darovao nekretninu tužiteljevom ocu;

- da je djeda tužitelja naslijedio I. G. (otac tužitelja) za 6/7 dijela i J. G. za 1/7 dijela, a da u rješenju o nasljeđivanju nije navedena nekretnina k.č.br…. k.o. S. I.;

- da je tužiteljevog oca rješenjem od 25. ožujka 1983. naslijedila tužiteljeva majka, a u rješenju je navedena k.č.br…. k.o. S. I.;

- da je tužiteljeva majka oporukom od 18. siječnja 1994. svu svoju imovinu ostavila tužitelju, a rješenjem o naslijeđivanju 3. rujna 2020. tužitelj je proglašen njezinim nasljednikom, između ostalog i u odnosu na nekretninu k.č.br. … k.o. S. I.;

- da je u posjedovnom listu … k.o. S. I. 5. listopada 1981. kao posjednik bio upisan I. G. na k.č.br. …;

- da se I. G. (otac) vodio kao posjednik i k.č.br. … i … k.o. S. I., a kasnije tužiteljeva majka (prijavni list od 17. listopada 2009.);

- da su k.č.br…. i … k.o. S. I. susjedne;

- da je tužitelj posjednik predmetnih nekretnina nakon smrti svoga oca tj. od 1982.

11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je predmetna nekretnina, koja je nastala cijepanjem k.č.br. … k.o. S. I., površine 2.720 m2 postala vlasništvo tužiteljevog djeda, dakle prestala je biti općenarodna imovina, na osnovi odluka Kotarske agrarne komisije od 26. travnja 1948. i rješenja N. odbora K. P. od 2. veljače 1962. godine. Da se radi o nekretnini koja je bila predmet odluke Kotarske agrarne komisije sud zaključuje na temelju činjenice da je odlukom Kotarske agrarne komisije predan u vlasništvo I. G. dio k.č.br…. površine 2.520 m2 i dio k.č.br. … površine 2.720 m2, a k.č.br. … upravo ima površinu od 2.720 m2. Ovdje valja dodati da je odlukom Kotarske agrarne komisije predan u vlasništvo i dio k.č.br. … površine 990 m2 kao i dio k.č.br. … površine 2.049 m2, te da je izvršeno cijepanje i te nekretnine, tako da je dio površine 990 m2 dobio oznaku … k.o. S. I. i sastavni dio je istog knjižnog uloška kao i predmetna nekretnina.

12. Sud smatra da je nekretnina greškom uknjižena kao općenarodna imovina a kasnije i kao vlasništvo tuženice pa je prihvaćen tužbeni zahtjev.

13. Osim toga, sud zaključuje i da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću s obzirom na dugogodišnji posjed tužitelja i njegovih prednika.

14. Odluka suda je pravilna.

15. Predmetna nekretnina je predana u vlasništvo I. G., tužiteljevom djedu, odlukama Kotarske agrarne komisije 26. travnja 1948. i rješenja N. odbora K. P. od 2. veljače 1962., iz čega slijedi da više nije bila u režimu općenarodne imovine a niti je mogla postati vlasništvo tuženice pretvorbom društvenog vlasništva. Prvostupanjski sud je dao valjane razloge na osnovi kojih smatra da je k.č.br. … nastala od k.č.br…. k.o. S. I., i to onaj dio koji je predan u vlasništvo I. G. u površini od 2.720 m2. Žalbenim navodima ovaj zaključak nije doveden u pitanje. Tužitelj je nekretninu stekao nasljeđivanjem iza majke, a prije toga tužiteljev djed je nekretninu darovao svome sinu, tužiteljevom ocu, kojega je naslijedila tužiteljeva majka. Tužitelj je ovlašten, kao osoba koja je stekla pravo vlasništva na temelju Zakona, ishoditi upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

16. Tuženica u žalbi ističe da je odlukom Kotarske agrarne komisije od 26. travnja 1948., odnosno rješenjem N. odbora K. P. od 2. veljače 1962. utvrđeno da se I. G. dodjeljuje vlasništvo nekretnine oznake k.č.br…., dakle ne i … k.o. S. I., te da je cijepanje nekretnine izvršeno za vrijeme Italije zbog čega smatra da predmetna nekretnina nije bila predmet odlučivanja odlukom Kotarske agrarne komisije od 6. travnja 1948.

17. U odnosu na ove žalbene navode valja reći da je prijavnim listom U. za katastar P. od 12. rujna 1960. cijepana k.č.br. … k.o. S. I. u k.č.br…. i …, a to cijepanje je provedeno u zemljišnoj knjizi 20. rujna 1960., i da je na prijavnom listu zapisano da je cijepanje izvršeno za vrijeme Italije. Ako je cijepanje k.č.br. … k.o. S.

I. izvršeno za vrijeme Italije, za primijetiti je da je provedeno u zemljišnoj knjizi tek na osnovi prijavnog lista U. za katastar u P. od 12. travnja 1960. Međutim, time što je na prijavnom listu navedeno da je cijepanje izvršeno za vrijeme Italije, a ono je stvarno provedeno u zemljišnim knjigama 1960., nije doveden u pitanje činjenični zaključak prvostupanjskog suda da je dio odluke Kotarske agrarne komisije od 26. travnja 1948. godine kojim su predana u vlasništvo prednika tužitelja dva dijela k.č.br. …, i to dio k.č.br. … u površini od 2.720 m2 i dio u površini od 2.548 m2, te da je dio k.č.br…. u površini od 2.720 m2 dobio oznaku k.č.br. … k.o. S. I., i da je to predmet rasprave u ovom parničnom postupku.

18. Ostalim žalbenim navodima tuženica pokušava dovesti u pitanje ocjenu provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, i pri tome daje svoju ocjenu dokaza. Sud je ovlašten ocjenjivati dokaze, i to je prvostupanjski sud pravilno uradio tj. ocijenio je provedene dokaze po slobodnoj ocjeni ali je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima. Iskaze svjedoka doveo je u vezu sa činjenicama utvrđenim na osnovi pregleda isprava priloženih u spis a odlučnu činjenicu da je predmetna nekretnina predana u vlasništvo pravnom predniku tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio.

19. Dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, a niti ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se također ukazuje u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno sadrži sve razloga o odlučnim činjenicama.

20. Budući je tuženica izgubila spor pravilno joj je naloženo platiti parnične troškove, a u žalbi ne navodi određeno u kojem dijelu pobija odluku o troškovima.

21. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je i njena žalba odbijena kao neosnovana.

22. Radi iznesenog na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 19. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić, v.r.