Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-43/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Đorđu Benussi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. Ž. & p. d.o.o. u Z., protiv tuženice D. J.-V. S. iz Z., OIB:…, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-502/2021-11 od 4. studenog 2021., 19. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
Žalbe tuženice D. J.-V. S. se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-502/2021-11 od 4. studenog 2021. (točka I, II i III izreke).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:
"I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi J. b. M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-32876/2020 od 19. studenog 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženici D. J.-V. S. iz Z., OIB: …, isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., P. Z., Z., OIB: …, iznos od 500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. kolovoza 2020. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 800,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. studenog 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka."
2. Protiv te odluke tuženica je izjavila dopuštenu i pravodobnu žalbu i to kako se navodi iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku -„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), te zbog odluke o troškovima parničnog postupka, te traži da se žalba prihvati te ukine pobijana odluka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno "preinači i donese odluku o plaćanju naknade za premještanje vozila na ime korisnika vozila Z. J.".
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalbe nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu iznosa od 500,00 kuna na ime troškova premještanja pogrešno parkiranog vozila vlasništvo tuženice.
6. Prema tome u ovom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP).
7. A člankom 467. stavak 1. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovog Zakona osim zbog povreda iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona dok je stavkom 2. citiranog članka propisano da se u postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuje odredba članka 370. ovog Zakona, a što znači da s ova odluke ne može pobijati zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Žaliteljica u svojoj žalbi pored toga što pobijanu odluku pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (što se ne može kako je to već rečeno) ukazuje i na povredu iz članka 8. ZPP (ocjena dokaza) odnosno na povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP, no ni iz tog razloga se ne može pobijati pobijana odluka. Žaliteljica dalje ukazuje na povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP navodeći pri tome da pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, no ni taj žalbeni navod ne stoji jer se pobijana odluka može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci.
9. Dalje ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. u vezi sa člankom 457. i člankom 467. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena i neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
10. Na utvrđeno činjenično stanje koje se u sporovima male vrijednosti ne može pobijati proizlazi da je vozilo tuženice bilo nepropisano parkirano, te da je zbog toga izdat nalog za premještanje vozila, te da je u vezi tog premještanja vozila nastao trošak kojeg tuženica nije podmirila tako da je prvostupanjski sud pravilno promijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. broj Ovrv-32876/2020 od 19. studenog 2020. glede glavne stvari (500,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2020. do isplate).
11. Kako je tijekom postupka tuženica dovodila u pitanje svoju pasivnu legitimaciju tvrdeći da je kritične zgode vozilo koristio njezin suprug (u tom pravcu i predlaže da se preinači pobijana odluka odnosno da se istog obveže na plaćanje zatraženog iznosa), za istaknuti je da je odredbom članka 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/20 i 114/22- dalje: ZSPC) propisano da troškove premještanja vozila ili pokušaja premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. ovog Zakona snosi vlasnik odnosno korisnik vozila, a što je propisano i u Pravilniku o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisano zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisano zaustavljenih ili parkiranih vozila ("Narodne novine", broj: 134/08, 98/18, 2/19-članak 9. stavak 1.). Iako iz prije navedenog proizlazi da obveznik plaćanja troškova premještanja vozila snosi vlasnik vozila odnosno korisnik vozila u konkretnom slučaju tuženica nije podnijela dokaz da je ugovorom prenijela pravo korištenja svog vozila na drugu osobu a citirane odredbe se odnose na korisnika u slučaju ugovora o leasingu ili rent a car korisnika, tako da je u svakom slučaju pasivno legitimirana u ovoj parnici tuženica kao vlasnica predmetnog vozila koje vozilo je kritične zgode bilo nepropisno parkirano. To uostalom da je vozilo bilo nepropisano parkirano ne dovodi u pitanje ni žaliteljica. Pored toga a kako je nesporno da je vlasnica predmetnog vozila tuženica (to proizlazi iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova) to je ona a kao vlasnica vozila pasivno legitimirana i u skladu sa člankom 230. stavak 1. ZPP.
12. Kako se žalbom pobija odluka u cijelosti dakle i odluka o troškovima (s tim da u tom dijelu žalba navodi da dosuđeni trošak znatno premašuje glavni dug) za istaknuti je da je odluka o troškovima pravilna i zakonita i jasno obrazložena točkama 25.-30. obrazloženja pobijane odluke, što sve prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud te se radi nepotrebnog ponavljanja žaliteljica upućuje na obrazloženje dato u pobijanoj odluci.
13. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP u vezi sa člankom 457. ZPP.
Dubrovnik, 19. srpnja 2023.
Sudac:
Đorđo Benussi, v.r.
