REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1187/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HYPO GROUP d.o.o., Rijeka, Užarska 28, OIB 04938014535, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Madirazza & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tuženikove novčane tražbine, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-322/2022-3 od 26. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1796/20-9 od 26. ožujka 2021., u sjednici održanoj 19. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-322/2022-3 od 26. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1796/20-9 od 26. ožujka 2021.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, predlažući odbaciti, podredno odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, drugostupanjske odluke, kao i revizijske odluke na koje tužitelj ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije, ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti prvo do četvrto postavljenom pravnom pitanju, budući da nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa se ne može raditi o nejedinstvenoj sudskoj praksi viših sudova, odnosno situaciji kada je drugostupanjska odluka u suprotnosti sa pravnih shvaćanjem ovog suda. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju riječ o stečajnom postupku, a ne o predstečajnom postupku, u kojem je utvrđeno da je tuženik osobni vjerovnik nad dužnikom. Niti peto pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer ne proizlazi iz razloga pobijane odluke. Kako, dakle, u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno je kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Podredno, valja reći i to da tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio i žalbu, a što je bio dužan u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, pa samim time nije moguće ni provjeriti je li gore navedene povrede temeljnih ljudskih prava isticao i u žalbenom postupku, tj. je li prethodno iscrpio pravni put u smislu odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

5. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a.

Zagreb, 19. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

Željko Šarić

Broj zapisa: 9-3085a-a8dea

Kontrolni broj: 075f5-f19c4-566e3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Željko Šarić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.