Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1201/2023-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika pod 1) A. M. iz O., OIB: …, pod 2) Z. V. iz O., OIB: …, pod 3) A. P. iz O., OIB: …, pod 4) Z. P. iz O., OIB: …, pod 5) S. P. iz O., OIB: …, pod 6) ranije V. M. iz O., OIB: …, sada V. M., iz O., OIB: …, pod 7) E. d.o.o. iz O., OIB: …, pod 8) ranije A. M. O. N. iz O., OIB: …, sada D. O., iz O., OIB: …, pod 9) P. I. iz O., OIB: …, pod 10) Ž. Š.-M. iz O., pod 11) S. d.o.o. iz O., OIB: …, pod 12) Đ. K. iz O., OIB: … i pod 13) R. K. iz O., OIB: … i dr. zastupanih po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz ZOU D. Š., I. K. R., I. J. i D. V., u O., protiv tuženika-protutužitelja N. D. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u O., radi predaje u suposjed, i ovdje tuženika-protutužitelja protiv ovdje tužitelja-protutuženika, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 15. P-312/2019-38 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. srpnja 2023.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika-protutužitelja kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 15. P-312/2019-38 od 14. travnja 2023. u pobijanom dijelu (točka i. i III. izreke) te predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Tuženik-protutužitelj N. D. iz O., OIB: … dužan je tužiteljima-protutuženicima A. M. iz O., OIB: …, Z. V. iz O., OIB: …, A. P. iz O., OIB: …, Z. P. iz O., OIB: …, S. P. iz O., OIB: …, V. M. iz O., OIB: …, E. d.o.o. iz O., OIB: …, A. M. O. N. iz O., OIB: …, P. I. iz O., OIB: …,

Ž. Š.-M. iz O., S. d.o.o. iz O., OIB: …, Đ. K. iz O., OIB: … i R. K. iz O., OIB: … predati suposjed tavanskih prostorija u istočnom i jugoistočnom dijelu stambene zgrade u O., sagrađene na kč.br. 5439 i to površine 32,67 m[2] i 45,58 m , u roku od 15 dana kao i naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.747,12 EUR / 35.767,18 kn[1] sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, odnosno od 14. travnja 2023. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena.

II. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 4.747,12 EUR / 35.767,18 kn tužitelji-protutuženici se odbijaju kao neosnovan.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja N. D. iz O., OIB: …, koji glasi:

"Utvrđuje se kako je tuženik-protutužitelj N. D., OIB: …, vlasnik tavanskih prostorija i to u istočnom dijelu stambene zgrade u O., sagrađene na kč. br. 5439, koja je u diobnom planu iz 1984. god. označena kao tavanski prostor površine 32,67 m[2] , kao i polovice južne tavanske prostorije ukupne površine 45,58 m . Tužitelji-protutuženici su dužni tuženiku-protutužitelju izdati ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na nekretnini iz toč. I., a koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

Nalaže se tužiteljima-protutuženicima naknaditi tuženiku-protutužitelju prouzročeni mu trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa sve do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana.",

kao neosnovan u cijelosti.“

2. Žali se tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) pobijajući prvostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelji) te prihvati zahtjev tuženika, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zatražio je trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji su istakli kako su žalbeni navodi tuženika neosnovani u cijelosti te su predložili žalbu odbiti, a tuženika obvezati na naknadu troškova postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za predaju u suposjed tavanskih prostorija u istočnom i jugoistočnom dijelu stambene zgrade u O., sagrađene na kč.br. 5439 i to površine 32,67 m[2] i 45,58 m kao i zahtjev protutužbe tuženika da se utvrdi vlasnikom tih tavanskih prostorija te naloži tužiteljima izdati mu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

6. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev zasnivaju na tvrdnji da predmetni tavanski prostor kojeg tuženik drži u posjedu, predstavlja zajedničko vlasništvo vlasnika posebnih dijelova predmetne stambene zgrade, s obzirom da u navedenoj zgradi nije provedeno etažiranje i nije došlo do podjele i pripajanja zajedničkih dijelova kao eventualnih sporednih dijelova stanovima.

7. S druge strane, tuženik prigovara nedostatku aktivne legitimacije te postavlja protutužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva spornog tavanskog prostora držeći da je vlasništvo na istom stekao dosjelošću.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku zaključuje da se radi o zajedničkom vlasništvu na spornim dijelovima nekretnine, koje prostorije drži u posjedu tuženik, dok ostali suvlasnici samo uz njegovu suglasnost ili ulaskom kroz drugi stan i uz suglasnost vlasnika Predraga Ivankovića, mogu doći do ovog dijela zgrade u kojem se nalaze ventilacijski kanali i dimnjaci. Stoga u smislu odredbe članka 57. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, BROJ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP) u svezi s člankom 67. stavak 6. istoga Zakona sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Ujedno, sud prvog stupnja zaključuje kako tuženik u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik spornog tavanskog prostora, da isti drži bez valjane pravne osnove jer da raniji vlasnik B. B. nije mogao na tuženika prenijeti trajno pravo korištenja tavana jer je isti u zajedničkom vlasništvu svih suvlasnika. Smatrajući da posjed tuženika nad spornim dijelovima nekretnine nije zakonit, istinit ni pošten, sud prvog stupnja odbija protutužbeni zahtjev tuženika.

10. Prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključci prvostupanjskog suda za sada se ne mogu prihvatiti jer su žalbenim navodima tuženika pravilnost i zakonitost istih dovedeni u sumnju. Time je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti tužbenog i zahtjeva protutužbe nije potpuno i pravilno utvrđeno.

11. Predmet spora jest stvarno-pravni zahtjev tužitelja u odnosu na ostvarivanje vlasničkih prava na posebnom dijelu stambenog objekta kojeg drži tuženik, čemu se tuženik protivi ističući zahtjev na utvrđenje da je vlasnik toga dijela zgrade kojeg posjeduje od kupoprodaje stana „F“ u toj zgradi 1984. godine pa da je stekao pravo vlasništva dosjelošću.

12. Prema odredbi članka 67. ZVDSP-a vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija (stavak 1.). Među druge samostalne prostorije spadaju osobito samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila (stavak 2. istog članka). Uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji (stavak 3.). Da bi se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio (stavak 4.). Glede sporednih dijelova na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari (stavak 5.). Vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenog posebnog dijela nekretnine, a u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenog posebnog dijela (stavak 6. istog članka toga Zakona).

13. Predmetna zgrada stranaka sagrađena je u vrijeme kada je pravni poredak omogućavao uspostavu različitih pravnih vlasti na pojedinim dijelovima nekretnine. Prema odredbi članka 388. stavak 2. ZVDSP-a, propisano je da se stjecanje, promjene i pravni učinci te prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Sukladno odredbi članka 389. stavak 1. ZVDSP-a, ne dira se u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari s jedne strane, te osoba koje su na valjanom temelju i na valjan način stekli pravo glede tih stvari s druge strane.

14. Naime, člankom 370. stavak 1. citiranog Zakona propisano je da vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ovoga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što drugo određeno. Vlasnik posebnog dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka nakon stupanja na snagu ovoga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnog dijela, s time da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka kako je to propisano člankom 370. stavak 2. ZVDSP-a.

15. Prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Službeni list FNRJ" br. 16/59., 48/59., 12/62., "Službeni list SFRJ" br. 10/65., 57/65., "Narodne novine" br. 52/73., 46/90., 91/96.), koji je bio na snazi u vrijeme kada je tuženik kupio stan u predmetnoj zgradi od ranijeg vlasnika (1984.), bilo je propisano da na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja, time da se zajedničkim dijelovima stambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini smatraju, među ostalim, i tavan, odnosno potkrovlje.

16. No, odredbom stavka 2. navedenog članka citiranog Zakona predviđeno je da i na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koje služe samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima zgrade (posebna ulazna vrata, stubište, dimnjaci, uređaji za ogrjev i dr. uređaji, dizalice, tavanske i podrumske prostorije, terase, bunari, pregradni zidovi između dva stana ili prostorija i sl.), vlasnici tih posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja.

17. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da su se suvlasnici zgrade mogli sporazumjeti da neki od zajedničkih dijelova zgrade ostanu u vlasništvu jednog od vlasnika te su se suvlasnici predmetne zgrade mogli dogovoriti da sporni prostor tavana pripadne tek jednom od vlasnika posebnog dijela zgrade.

18. S obzirom da je prvostupanjski sud pravni odnos stranaka propustio sagledati sukladno iznesenom, relevantno činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno (članak 355. ZPP-a).

19. Naime, u prvostupanjskom postupku nije nedvojbeno utvrđeno da li su se svi raniji suvlasnici spomenute zgrade sporazumjeli da sporni tavan ne predstavlja zajednički dio zgrade, nego pripada suvlasniku koji je vlasnik stana „F“ i služi njegovim potrebama, pa se za sada ne može izvesti zaključak o osnovanosti zahtjeva tužitelja na predaju suposjeda prostora kao ni o postojanju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i kvaliteti posjeda u smislu odredbe članka 159. ZVDSP-a.

20. U pobijanoj odluci izostala je ocjena dugogodišnjeg posjeda spornog prostora od strane tuženika i njegove obitelji te konačno tvrtke Nikole Dragaša, sina tuženika. Osim toga, valja utvrditi sadržaj kupoprodajnog ugovora kojim je tuženik kupio stan „F“ od ranijeg vlasnika 1984. te sadržaj diobnog plana suvlasnika zgrade iz 1989., a u svezi prava korištenja tavanskog prostora.

21. Slijedom navedenog, a kako nedostaje utvrđenje suda prvog stupnja o postojanju sporazuma i to svih vlasnika posebnih dijelova zgrade o promjeni namjene i uporabe tavanskog prostora, odnosno o postojanju njihova dogovora o načinu upotrebe određenih zajedničkih dijelova zgrade te da li je u odnosu na sporni prostor postojala suglasnost suvlasnika da bi bilo uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela zgrade, to je potrebno utvrditi navedene okolnosti kao odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužbe i protutužbe.

22. Dodatno je za ukazati sudu prvog stupnja kako je potrebno u uvodu i izreci odluke poimenice navesti imena i podatke svih stranaka, uzimajući u obzir da iz podneska tužitelja od 25. svibnja 2020. proizlazi da novi stjecatelji posebnih dijelova nekretnina tužitelja pod 6) i 8) preuzimaju postupak i stupaju na mjesto ranijih tužitelja pod 6) i 8) o čemu valja voditi računa pri donošenju odluke.

23. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu te pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

24. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku dopuniti činjenično stanje izvođenjem odgovarajućih predloženih dokaza, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga rješenja. Nakon toga prvostupanjski sud će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku o zahtjevima stranaka na temelju pravilne i svestrane ocjene u postupku izvedenih dokaza, kako to nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalno pravnih zakonskih odredaba.

25. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku pa će sud prvog stupnja o troškovima odlučiti zajedno s novom odlukom o glavnoj stvari sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Splitu 19. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.