1

Poslovni broj: Gž-1141/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-1141/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. R. OIB:…, iz S. B., D…., zastupane po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika D. V. OIB:…, iz S. B., D., zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici iz S. B., radi smetanja posjeda, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: Psp-18/2022-15 od 4. svibnja 2023. Općinskog suda u Slavonskom Brodu, 2. veljače 2024.,

 

r i j e š i o  j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Psp-18/2022-15 od 4. svibnja 2023.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika i tužiteljice za naknadu troškova nastalih u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke utvrđeno da je tuženik, 17. studenog 2022. smetao tužiteljicu u njenom zadnjem mirnom i nesmetanom posjedu garažnog mjesta na k.č.br….,  k.o. S. B. a koje garažno mjesto se nalazi ispred stambene zgrade br., u D. ulici u S. B. s južne strane te je omeđeno garažom tužiteljice s istočne strane i garažom tuženika sa zapadne strane, na način što je na garažnom mjestu tužiteljice pobio četiri metalna stupa, pa je dužan uspostaviti prijašnje posjedovno stanje i ubuduće se kloniti takvog ili sličnog smetanja, a sve to u roku od 15 dana. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 544,16 eura u roku od 15 dana.

 

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tuženik navodeći kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/22. dalje: ZPP). Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su tužiteljica i njezin pravni prednik G. bili u posjedu cijele širine spornog garažnog mjesta. Ističe kako je postavljanjem stupova na spornom mjestu tuženik samo fizički označio poznatu i priznatu među te dotadašnji način mirnog i nesmetanog posjedovanja spornog prostora. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik napravio drvarnicu 14. studenog 2022. te  netočnim iskaz da se tuženik nikada nije koristio prolazom s istočne strane svojeg garažnog zida, navodeći da se on tim prolazom nesmetano koristi godinama budući da je kosio travu iza svoje garaže, odlagao drva i prije izgradnje drvarnice koju je napravio prije nego što je raniji vlasnik, gospodin G., prodao svoj stan i sporno mjesto tužiteljici. Žalbeni prijedlog je preinačenje rješenja u pobijanom dijelu odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice a podredno ukidanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 175,79 eura.

 

3. Žalba je dostavljena tužiteljici na očitovanje prema odredbi članka 359. ZPP.

 

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica u bitnome ističe da su svi žalbeni navodi tuženika neosnovani te traži naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 175,79 eura.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite garažnog mjesta na k.č.br… k.o. S. B., pobliže označenog u tužbenom zahtjevu i izreci prvostupanjske odluke, najprije utvrđenjem da je tuženik počinio smetanje posjeda tako što je na tom garažnom mjestu tužiteljice pobio četiri metalna stupa, pa potom nalaganjem tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje kakvo je postojalo prije čina smetanja i konačno - zabranom svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće.

 

8. Prvostupanjskim je rješenjem prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti jer je sud  ocjenom iskaza stranaka i svjedoka našao utvrđenom činjenicu kako tuženik nije pravnom predniku tužiteljice sporio pravo korištenja spornog garažnog mjesta, da bi nakon što je 14. studenog 2022., dakle mjesec dana prije dolaska tužiteljice napravio drvarnicu iza toga garažnog mjesta te 17. studenog 2022. postavio stupiće na to garažno mjesto pa time počinio čin smetanja posjeda tužiteljice jer joj tako postavljeni stupići onemogućavaju parkiranje na tom garažom mjestu.

 

9. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 438. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je tuženikova žalba neosnovana pa je prvostupanjsko rješenje valjalo potvrditi.

 

10. Nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjsko rješenje ni u izreci ni u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, budući da je izreka dovoljno jasna i određena a u obrazloženju presude sud prvog stupnja navodi valjane razloge za svoje stajalište o osnovanosti postavljenih zahtjeva.

 

10.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 7. i 8. ZPP jer je sud, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice.

 

10.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP a nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi

 

11. Prema odredbi članka 20. stavka 2. i 21. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014. - dalje: ZVDSP) tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed te takav posjednik ima pravo na zaštitu posjeda.

 

12. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (članak 22. stavak 1. ZVDSP). U parnici zbog smetanja posjeda raspravljaju se i dokazuju samo činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete, sve prema odredbi članka 441. ZPP.

 

12.1. Sud stoga pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temeljem posjeda, poštenja posjeda, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (članak 22. stavak 2. ZVDSP).

 

13. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključio, pozivajući se na odredbe članaka 21. i 22. ZVDSP, da se tužiteljica nalazila u posljednjem mirnom posjedu garažnog mjesta pobliže opisanog u izreci rješenja te da je tuženik zabijanjem četiri metalna stupa izvršio čin smetanja tužiteljičinog posjeda budući da je poduzimanjem te radnje onemogućio tužiteljici da na tom mjestu parkira svoje osobno vozilo odnosno onemogućio ili znatno otežao parkiranje na preostalom dijelu tog garažnog mjesta.

 

14. Najprije treba naglasiti kako je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je Z. G. prodao stan tužiteljici i uveo je u posjed kupljenog stana te garaže i pripadajućeg  garažnog mjesta a koje garažno mjesto je također ranije bilo u mirnom  posjedu tog prodavatelja. Tako utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrđuje ocjenom iskaza saslušanih svjedoka u postupku.

 

14.1. Svjedok Z. G. iskazao je kako je stan koji je prodao tužiteljici naslijedio iza svoje majke, da je u tom stanu živio zadnje tri do četiri godine te da je svoj automobil parkirao na spornom garažnom mjestu kao i da mu nitko od stanara, uključujući tuženika, nije sporio posjed i korištenje tog dijela nekretnine na navedeni način. Potvrdio je i da je na spornom dijelu nekretnine, u svrhu uređenja garažnog mjesta za potrebe parkiranja svojeg osobnog automobila, nasuo frezani asfalt i da je, sedam ili osam mjeseci prije prodaje stana na tom dijelu nekretnine postavio i nadstrešnicu kao zaštitu od sunca i padalina te da se tuženik nije tome protivio. Navedeni svjedok naveo je i da širina prodane limene garaže iznosi 2,5 metra dok je sporno garažno mjesto široko 3 metra.

 

14.2. Činjenicu da je Z. G. bio u posljednjem mirnom posjedu spornog garažnog mjesta te da je taj posjed predao tužiteljici potvrđuju i iskazi svjedoka predloženih po tuženiku. Tako je svjedokinja L. V., supruga tuženika, potvrdila činjenicu da su ona i tuženik dopustili Z. G. da taj dio nekretnine koristi za parkiranje svojeg osobnog automobila te da je Z. G. postavio nadstrešnicu nad tim dijelom nekretnine. Potvrdila je i da je Z. G. koristio sporno garažno mjesto zadnjih godinu dana, da je tuženik prolazio tim spornim dijelom kako bi pristupio do svoje drvarnice te da je upravo tuženik postavio stupove na sporni dio nekretnine a nakon što je vidio da je tužiteljica dovela majstore koji su bojali nadstrešnicu. I svjedokinja I. V., kćerka tuženika, potvrđuje da je raniji vlasnik Z. G. koristio sporno garažno mjesto na način da je na tom dijelu nekretnine parkirao svoje osobno vozilo, da se njena obitelj nije protivila postavljanju nadstrešnice te da su prolazili tim dijelom nekretnine kako bi pristupili do svoje drvarnice i radi košnje trave.

 

14.3. Činjenicu zadnjeg mirnog i nesmetanog posjeda ranijeg vlasnika Z. G., kao i tuženikov čin smetanja tog posjeda, potvrdili su i susjedi stranaka, svjedoci T. Z. i V. Ć. a činjenicu da je posjed garažnog mjesta po kupnji stana preuzela tužiteljica (u studenom 2022.) potvrdili su osim tužiteljice i svjedoka Z. G. i svjedoci A. T. (prijatelj tužiteljice) te svjedok L. M., majstor koji je po nalogu tužiteljice obojio nadstrešnicu i potvrdio kako u vrijeme obavljanja predmetnog posla na garažnom mjestu nisu bili zabijeni stupovi.

 

15. Cijeneći navedeno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je u vrijeme izvršenja čina smetanja posjeda tužiteljica bila u posjedu spornog garažnog mjesta a koji je preuzela od ranijeg posjednika Z. G. kao svog singularnog prednika koji je pak bio u posjedu tog dijela nekretnine uz suglasnost tuženika. S tim u vezi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik zabijanjem četiri metalna stupa smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom i nesmetanom posjedu garažnog mjesta i naredio uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja.

 

16. Suprotno žalbenim navodima, okolnost što su tuženik i njegova obitelj prolazili dijelom nekretnine u posjedu tužiteljice, a koji prolaz im dopušta i tužiteljica, ne daje za pravo tuženiku da izvršava radnje kojima tužiteljicu onemogućava u posjedu tog dijela nekretnine na način da zbog zabijenih metalnih stupova više ne može koristiti garažno mjesto kao ranije i na njemu parkirati svoje osobno vozilo, odnosno otežava korištenje preostalog dijela garažnog mjesta, sve s obzirom na njegov položaj i dimenzije (širinu 3 metra ukupno).

 

16.1. Iako ni tužiteljičin prednik nije bio vlasnik spornog dijela nekretnine (nesporno to nije ni tuženik) očito je kako je bio u posjedu tog dijela nekretnine kao stvari na što upućuje i činjenica da je izvršio natkrivanje tog dijela, dok tuženik može imati samo posjed prava stvarne služnosti prolaza a to znači kako se ne radi ni o suposjedu, makar bi tužiteljica imala jednako pravo i kao zaštitu suposjeda jer zbog postavljenih stupića ne može koristiti garažno mjesto na način kako je takav posjed izvršavan prije smetanja kojim je činom tužiteljici znatno otežano parkiranje i na preostalom dijelu garažnog mjesta (članak 24. ZVDSP).

 

17. Nadalje, iako se u prvostupanjskoj odluci spominje činjenica da je tužiteljičin prednik bio u posjedu garažnog mjesta uz suglasnost tuženika, to i dalje može značiti samo da se radi o tuženikovu pravu posjeda stvarne služnosti prolaza, dakle nikako  o prekarističnom posjedu da bi se tuženikov čin mogao smatrati činom samopomoći.

 

18. S obzirom na sve navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pružio tužiteljici sudsku zaštitu u postupku smetanja posjeda prema članku 22. ZVDSP.

 

18.1. Uspostava ranije postojećega stanja sastoji se samo u uklanjanju stupića a time će biti uspostavljeno stanje posjeda koje je postojalo i ranije tako da će tužiteljica i dalje moći nesmetano parkirati svoje osobno vozilo te tuženiku ostaviti dovoljno slobodnog mjesta uz njegovu garažu za nesmetan prolaz.

 

19. Tuženikovu je žalbu stoga valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s člankom 368. stavkom 1. i sve u vezi s člankom 438. ZPP potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

 

20. Konačno, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP pravilno odlučio i o svim troškovima postupka, a za što je dao u svemu vrlo jasne i ovom sudu prihvatljive razloge.

 

21. Kako tuženik nije uspio sa svojom žalbom u ovom postupku njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti kao neosnovan, dok tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu jer navedena radnja po ocjeni ovog suda nije bila potrebna (prema članku 155. stavku 1. ZPP) pa je u pogledu troškova postupka nastalih u povodu žalbe odlučeno kao u točki II. izreke a na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 438. ZPP.

 

 

U Puli 2. veljače 2024.

 

 

Sutkinja

 

Marija Sošić, v.r.