Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-1170/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. D. iz K. S., OIB: …, zastupanog po J. F., odvjetnici u S., protiv tuženika L.-M. d.o.o. S., OIB …, zastupanog po M. F., dipl.iur, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr- 191/21 od 16. srpnja 2021., 19. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana u dijelu točke I. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-191/21 od 16. srpnja 2021., kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 79,63 eur[1] / 600,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 01. srpnja 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-191/21 od 16. srpnja 2021., u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti 159,27 eur / 1.200,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom te u dijelu točke II. izreke za naknadu troškova postupka od 132,72 eur / 1.000,00 kn i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu 159,27 eur / 1.200,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 01. srpnja 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 132,72 eur / 1.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak žalbenog postupka od 17,78 eur / 134,78 kn, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 26,54 eur / 200,00 kn zahtjev tuženika odbija.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo tužitelji isplatiti na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2020. godinu 1.800,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku tužitelju naknaditi trošak postupka od 1.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom te je za iznos od 250,00 kn tužitelj odbijen.

3. Tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) pobija točku I. izreke prvostupanjske presude te točku II. izreke u dosuđujućem dijelu naknade troška od 1.000,00 kn te predlaže u pobijanom dijelu istu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2020. godinu temeljem čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (“Narodne novine“ broj 12/08, 115/15, 134/14, 16/18 i 49/18).

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ova sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti pa niti povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje se tuženik samo paušalno poziva.

7. U odnosu na žalbene navode tuženika da tužitelj ne bi imao pravo na jednokratni dodatak na plaću, valja navesti da je odredbom čl. 96. st. 1. KU-a/08 ugovoreno da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, s time da je odredbom čl. 92. istoga predviđena mogućnost otkaza tog Ugovora, u slučaju kršenja obveza, koje su stranke preuzele njegovim potpisom. Predmetni ugovor nije otkazan te je bio na snazi sve do sklapanja KU-a/15, kojim je na jednak način regulirano pravo na isplatu utuženog dodatka i koji je također sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 94. st. 1. KU- a/15), radi čega su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani.

8. Odredbom čl. 49. st. 1. KU-a/08 i čl. 47. st. 1. KU-a/15 propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna godišnje, s time da je stavkom 2. istog članka propisano da poslodavac nije dužan taj dodatak isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.

9. Iz citirane odredbe KU-a proizlazi da isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora, kako to očito ocjenjuje i prvostupanjski sud (neovisno o tome što je propisano da se isplaćuje zajedno s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor /čl. 49. st 2. KU-a/08 i čl. 47. st. 2. KU-a/15/), koje mišljenje je izraženo i od strane Zajedničkog organa za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i praćenje njegove primjene od 27. prosinca 2013.

10. Slijedom navedenoga poslodavac je u obvezi predmetni dodatak isplatiti do 31. prosinca tekuće godine, no u konkretnom slučaju, a budući da je tužitelju prestao radni odnos 30. travnja 2020. do tog su datuma dospjele i sve obveze poslodavca prema radniku pa tako i predmetna. Stoga je tijek kamate kako je utvrdio prvostupanjski sud (s kasnijim datumom od datuma prestanka radnog odnosa) u skladu s navedenim stavom, a i konkretno u korist tuženika.

11. No, osnovano tuženik ukazuje i na činjenicu da tužitelj ne bi imao pravo na naknadu za godišnji odmor za 2020. u cijelosti jer mu je radni odnos prestao 30. travnja 2020., te za tu godinu ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora i to 1/3, dakle, 600,00 kn. U konkretnom slučaju bez obzira na odrednu članka 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (KU/13) i članka 47. (KU/15), koja propisuje da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn koji se isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, iste bi se odredbe primjenjivale kada bi radnik radio cijelu godinu. S obzirom da je tužitelj odradio samo četiri mjeseca, u tom omjeru pripada mu i naknada za godišnji odmor.

12. Budući da je preinačena pobijana presuda valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te cijeneći da je tužitelj u sporu u odnosu na osnovanost zahtjeva uspio u cijelosti, ali u odnosu na visinu zahtjeva je uspio s 33,33 % ovaj sud je primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a ocijenio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

13. Budući da je tuženik djelomično uspio u žalbenom postupku (67%) u tom mu omjeru pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka, odnosno za plaćenu pristojbu na žalbu od 200,00 kn, pripada mu pravo na trošak u iznosu od 134,00 kn.

14. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

15. Točka II. izreke prvostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška od 250,00 kn, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 19. srpnja 2023.

Sudac

Larisa Gačanin, v.r.