REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1125/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, OIB 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102a, kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, OIB 49508397045, Zagreb, Donje Svetice 38, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-392/2021-2 od 16. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-67/2018-16 od 7. prosinca 2020., u sjednici održanoj 19. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-392/2021-2 od 16. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-67/2018-16 od 7. prosinca 2020.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Tužbeni zahtjev radi isplate 60.150,05 kn sa zateznim kamatama pravomoćno je prihvaćen jer su sudovi nižeg stupnja zaključili da je tuženik tužitelju prouzročio štetu, jer je, pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. toč. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03, 105/04, 174/04, 02/07, 45/09, 63/11 i 94/13 - dalje: ZZDVO), tuženik bio dužan financirati tužitelja, a da je odredbom čl. 109. st. 3. ZZDVO propisana obveza da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama, doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke. S obzirom da je tuženik odnosno Vlada Republike Hrvatske s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja sklopila Kolektivni ugovor kojim je ugovoreno da zaposlenici koji rade u posebnim uvjetima imaju pravo na dodatak, to je tuženik imao obvezu tužitelju doznačiti sredstva potrebna za isplatu dodataka u visini plaće tužiteljevom djelatniku, što nije učinio. Zauzeto je i pravno shvaćanje o neosnovanosti prigovora zastare jer je tužitelju prisilnim putem ustegnut utuženi iznos 2016. godine, od kada počinje teći zastarni rok, a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen 2017. godine.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:
''- da li odredba čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (''Narodne novine'' broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/078, 63/11, 94/13, 139/13) kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupni iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke, znači odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci ili odgovornost njih kao poslodavca za raspodjelu sredstva sukladno mogućnostima?
- može li se potraživanje visokoškolske ustanove s osnova dodatka na plaću radniku te ustanove, a koja sredstva osigurava Republika Hrvatska i koju isplatu radniku je izvršila visokoškolska ustanova, smatrati zahtjevom za naknadu štete, ili se ta isplata ima smatrati izdatkom za drugog sui generis?
- od kada počinje teći zastarni rok za zahtjev osobe koja je učinila izdatak za drugog za naknadu učinjenog izdatka?
- je li za potraživanje tužitelja koje predstavlja izdatak za drugoga sui generis nastupila zastara prema tuženiku?''
5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Naime, na postavljena pitanja dani su odgovori u presudama ovoga suda broj Rev 276/2022-2 od 13. travnja 2022. i Rev-46/2022-3 od 28. rujna 2022., a citirana pravna shvaćanja iz pobijane drugostupanjske presude su u skladu s tom praksom ovog, revizijskog suda.
7. Stoga, kako nije riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse ovog, revizijskog suda, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je valjalo, na temelju odredaba čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 19. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
Broj zapisa: 9-3085c-8614e
Kontrolni broj: 094de-00137-f7a82
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ante Perkušić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
