Poslovni broj: Usž-1909/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. Š., M., F. Š., M., D. Š., B., i R. Š., B., svi zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L.-V. & partneri d.o.o., S., protiv tuženika Općine Marina, M., radi poništenja Odluke o objavi Javnog natječaja za dodjelu na korištenje javnih površina za 2022. godinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1363/2022-7 od 1. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2023.
r i j e š i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1363/2022-7 od 1. veljače 2023.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbačena je tužba tužitelja kojom je zatraženo poništenje Odluke Općine Marina o objavi Javnog natječaja za dodjelu na korištenje javnih površina za 2022. godinu, KLASA: 944- 05/22-01/06, URBROJ: 2181-31-03/06-22-2 od 1. lipnja 2022., na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Točkom II. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelji žalbom osporavaju rješenje zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. ZUS-a). Ponavljajući navode iz tužbe, u bitnome navode da je tuženik u postupku donošenja odluke povrijedio načelo saslušanja stranke kao jedno od najvažnijih načela upravnog postupka. Ističu da im nije bilo omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove upravne stvari, a evidentno je da odluka ima negativan učinak na njihove pravne interese. Smatraju da je prvostupanjski sud očigledno pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice i da nije vodio računa o pravilima postupka koja su od utjecaja na rješavanje predmeta. Navode i da su osporena rješenja protivna članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) jer ne sadrže točno utvrđeno činjenično stanje i obrazložene razloge koji su za tuženika bili odlučujući pri donošenju odluke. Navode da je razvidno da tijekom trajanja predmetnog postupka nije proveden ispitni postupak koji regulira članak 51. ZUP-a. Navodeći članak 3. stavak 1. ZUS-a i članak 2. stavak 1. ZUP-a smatraju da je iz istih odredbi jasno da se radi o odluci javnopravnog tijela kojom je odlučilo o njihovom pravu, a da protiv iste nije ostavljena mogućnost izjavljivanja žalbe. Stoga im nije jasno iz kojeg je razloga tužba odbačena u ovom predmetu jer ih se ponovno onemogućava u ostvarivanju njihovih prava. Smatraju da iz ovakvog postupanja suda proizlazi da jedinice lokalne samouprave mogu samovoljno donositi odluke kojima odlučuju o pravima i obvezama stranaka koje nemaju nikakav pravni lijek niti mogućnost da revidiraju takve odluke, čime ih se dovodi u bezizlaznu situaciju zbog samovlasti javnopravnih tijela. Ističu da je osporena odluka tuženika u odnosu na zkčbr. 15717 k.o. M. neprovediva te da na predmetnu nekretninu ne može biti postavljen nikakav objekt, a posebno ne kiosk. S obzirom na navedeno, predlažu poništiti osporeno rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuju i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja. Iako se tužitelji pozivaju na navodne nezakonitosti nekog neimenovanog rješenja, navodi da se njihova tužba odnosi na Odluku o objavi Javnog natječaja za dodjelu na korištenje javnih površina koja kao akt ne može biti predmet upravnog spora sukladno članku 3. stavku 1. točki 1. ZUS-a. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Pravilno je i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je osporenim rješenjem odbacio tužbu tužitelja, uz obrazloženje da je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, odnosno da Odluka o objavi Javnog natječaja za dodjelu na korištenje javnih površina za 2022. godinu od 1. lipnja 2022. nije upravni akt.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji pokrenuli upravni spor jer je tuženik u Odluci od 1. lipnja 2022. kao lokaciju za postavljanje kioska predvidio javnu površinu ispred kućnog broja u M. (zkčbr. 15717 k.o. M.), iako prema prostornom planu Općine M. proizlazi da na predmetnoj nekretnini nije predviđeno postavljanje kioska, već ugostiteljske terase (štekata).
8. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, odnosno o donošenju odluke iz područja upravnog prava, jer se radi o aktu raspolaganja javnom imovinom u skladu s odredbama Odluke o zakupu javno prometnih površina za postavljanje ugostiteljskih terasa (štekata), kioska i drugih naprava („Službeni glasnik Općine Marina“, 06/20., 16/20., 04/21. i 16/22.).
9. Navedenom Odlukom objavljen je natječaj za dodjelu na korištenje javnih površina za postavljanje ugostiteljskih terasa (štekata), kioska i drugih naprava u skladu s Odlukom o lokacijama za postavljanje ugostiteljskih terasa (štekata), kioska i drugih naprava u 2022. godini („Službeni glasnik Općine Marina“, 11/22. i 16/22.) te se istom utvrđuju lokacije, uvjeti i način zakupa javnih površina, koje će se moći koristiti na temelju ugovora o zakupu sklopljenim po provedenom natječaju. Prema odredbama Odluke postupak zakupa navedenih javnih površina ne provodi se u upravnom postupku, a niti se s tim u vezi donosi upravni akt, već se sklapaju Ugovori o zakupu, čije sklapanje je regulirano odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), koji ugovorni odnos spada u područje privatnog, a ne javnog prava. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o aktu raspolaganja, a ne o upravnom aktu.
10. Imajući na umu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da Odluka od 1. lipnja 2022. ne predstavlja upravni akt, zbog čega ne može biti predmet upravnog spora. Međutim, kada se u provedbi odluke tuženika bude rješavalo o pravima, obvezama ili pravnim interesima tužitelja (donošenjem pojedinačnih odluka ili postupanjem tuženika), tada je tužiteljima osigurana zaštita zajamčena ZUP-om, odnosno sudska zaštita zajamčena ZUS-om. Suprotno žalbenim navodima, iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji s navedenom činjenicom upoznati jer su protiv rješenja S.-d. županije, Općine M., Jedinstvenog upravnog odjela, Komunalnog redara od 15. travnja 2022. podnijeli žalbu, koja je uvažena rješenjem S.-d. županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije od 8. rujna 2022., a koje rješenje su i dostavili u spis predmeta podneskom od 11. listopada 2022.
11. S obzirom da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na članak 30. stavak 1. točku 7. ZUS-a, riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
12. Kako je žalba odbijena tužitelji nemaju pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a), iz kojeg je razloga riješeno kao pod točkom II. izreke.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1. i stavka 4. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 19. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković, v.r.
