Poslovni broj Gž-1406/2022

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz D. M....., OIB: ....., zastupanog po punomoćnici A. Č....., odvjetnici u Z., protiv tuženika: 1. V. B. iz G. D. , OIB: .... i 2. S. M. iz Č., sada iz Č., OIB:....., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj Pn -6/2020-61 od 26. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj Pn -6/2020-61 od 26. srpnja 2022.u točkama I. i II. izreke te točki III. izreke u dosuđujućem dijelu.

Il Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj Pn -6/2020-61 od 26. srpnja 2022. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 386,46 eur[1] (tristoosamdesetšesteuraičetrdesetšestceti) /2.911,80 ku (dvijetisućedevetstojedanaestkunaiosamdesetlipa) i sudi;

Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 386,46 eur (tristoosamdesetšesteuričetrdesetšestcenti)/ 2.911,80 (dvije tistućedevetsojedanaestkunaiosamdesetlipa) sa zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda pravog stupnja u točki l. izreke naloženo je 1.tuženiku V. B. i 2. tuženiku S.M., da solidarno isplate tužitelju na ime naknade štete iznos od 7.595,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 7.595,00 kn do zatraženog iznosa od 15.000,00 kn, odnosno za iznos od 7.405,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 27. kolovoza 2017. do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 7.595,00 kn za razdoblje od 27. kolovoza do 2017. do 17. siječnja 2020., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U točki III. izreke naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

Protiv te presude žale se tužitelj i 1. tuženik.

Tužitelj presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH jer je prenisko dosudio naknadu za fizičke bolove. Pored toga ističe da sud uopće nije cijenio činjenicu da tužitelj nije bio pretučen bez ikakvog razloga, da se radi o malom mjestu gdje se sve brzo pročuje, da je trpio strah zbog cijele situacije, da je osoba mlađe životne dobi, da je u vrijeme štetnog događaja bio u društvu prijatelja i supruge što je izazvalo dodatnu sramotu, da se određeno vrijeme nakon toga nije osjećao sigurno u mjestu stanovanja, te je zbog tog događaja bio nesposoban za rad, te je bio na bolovanju 14 dana. Tužitelj je stava da mu je trebalo dosuditi zatraženi iznos u cijelosti. Prigovara i odluci o parničnom trošku navodeći da je tuženik od početka osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je tužitelj predlagao provođenje dokaza. Takvim postupanjem tuženika, tužitelj je bio izložen troškovima kako zastupanja tako i materijalnim troškovima.

Postupak se vodio dvije godine te je zaista nepošteno da na kraju nema pravo na troškove postupka u situaciji kad su tuženici upravo svojim ponašanjem u parnici izazvali trajanje samog postupka. Nadalje, navodi da tuženici nisu imali nikakve troškove, pa je nejasan navod da svaka stranka snosi svoje troškove.

Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda.

Prvotuženik presudu pobija bez navođenja određenog zakonskog žalbenog razloga.

U žalbi navodi kako se ne slaže sa visinom određene naknade jer je vještačenjem utvrđeno da nema trajnih posljedica, naruženja, da oštećeniku nije bila potrebna tuđa pomoć, te da je intenzitet straha zanemariv. Također prigovara odluci suda o solidarnoj odgovornosti iz razloga što V. B. niti jednom se nije odazvao pozivu suda iz čega se može zaključiti da će svi troškovi pripasti njemu. Navodi da je tijekom cijelog postupka pokazivao interes za dogovor sa oštećenikovim punomoćnicom, ali umjesto nje da su na svako ročište pristupili punomoćnici koji nisu imali ovlast za bilo kakav dogovor.

Predlaže presudu preinačiti za 15.000,00 kn te podijeliti odgovornost između V. B. i njega.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana, samo protiv odluke o trošku.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 1 12/99, 88/01 , 1 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/1 1, 148/1 1, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da iz potvrde Ministarstva, PU B.-b., PP Č. broj 511-02-06/1-PUOP-112/17 od 10. rujna 2017. proizlazi utvrđeno kako su dana 25. kolovoza 2017. policijski službenici PP Čazma postupali po zaprimljenoj dojavi od strane NN muške osobe da se nalazi ispred ugostiteljskog objekta u Čazmi te da mu je netko nanio tjelesne ozljede, da je obavljenim razgovorom sa dojaviteljem I. R. te daljnjim prikupljanjem obavijesti došlo se do saznanja da je u ugostiteljskom objektu F. u Č. došlo do narušavanja javnog reda i mira od strane V. B., M. G.i S. M. te je podnesen optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Bjelovaru.

-da je čitanjem privatne tužbe od 30. kolovoza 2017. utvrđeno kako je istu podnio I. R. kao privatni tužitelj protiv okrivljenika .V. B. i S. M., a prema navodima iste da su okrivljenici u nakani da ozlijede I. R. dana 26. kolovoza 2017. oko 00,05 sati u Č., u Caffe baru F. po prethodnom dogovoru prišli istome i u više navrata ga udarali i to da ga je V. B. najprije udario u predjelu glave od kojeg udarca je I.R. pao na tlo te pri tom zadobio ozljedu lijevog lakta, nakon čega ga je V. B. nastavio udarati po glavi, a S.M. ga je udario u predjelu nosa uslijed čega je I. R.zadobio ozljede u vidu hematoma po glavi, prijeloma vrška nosne kosti bez pomaka i ogrebotine lijevog lakta, koje ozljede su lake naravi, dakle drugoga tjelesno ozlijediti čime su počinili kazneno djelo protiv života i tijela-tjelesna ozljeda –označena u članku 117 st. 1 KZ-a,

-da je čitanjem zapisnika Općinskog suda u Bjelovaru u predmetu K-415/17-13 od 15. veljače 2019. utvrđeno kako su optuženi V. B. i Srđan Milić priznali činjeničnu osnovu iz privatne tužbe, priznali da se događaj tako dogodio, ispričali se privatnom tužitelju, te mu se obvezali nadoknaditi štetu koju će stranke utvrditi ukoliko se prije o tome ne sporazume putem zajednički odabranog liječničkog vještaka, da je privatni tužitelj prihvatio ispriku optuženih i povukao privatnu tužbu,

-da je vještačenjem po vještaku doc.dr.sc. M. M., prim.dr.med. od 21. veljače 2022. utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju od 26. kolovoza 2017. zadobio višestruke tjelesne ozljede zbog kojih je po uputama liječnika mirovao na kućnoj njezi oko dva tjedna, tako da se liječenje može smatrati završenim 14 dana po štetnom događaju.

-da je tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od 7 dana , da je tužitelj trpio jake bolove u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, te bolove slabog intenziteta u trajanju od daljnjih 10 dana.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja, a imajući u vidu da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno osnova tužbenog zahtjeva, zaključuje da su tuženici dužni naknaditi tužitelju nastalu štetu.

Sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tužitelj u istom štetnom događaju pretrpio povredu prava osobnosti pa mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete u skladu s odredbom čl. 1045. i 1110. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - u daljnjem tekstu ZOO). Imajući u vidu okolnosti propisane odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a ocjenjuje primjerenom novčanom naknadom neimovinske štete po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 2.595,00 kn i po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 5.000,00 kn, dakle ukupan iznos od 7.595,00 kn.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženike da podmire nastalu štetu tužitelju. Naime, nije sporno da su tuženici 26. kolovoza 2017. u Č., u Caffe baru F.u više navrata udarili tužitelja i to V. B. u predjelu glave od kojeg udarca je tužitelj pao na tlo te pritom zadobio ozljedu lijevog lakta, nakon čega ga je V. B.nastavio udarati po glavi, a S. M. ga je udario u predjelu nosa uslijed čega je tužitelj zadobio ozljedu u vidu hematoma po glavi, prijelom vrška nosne kosti bez pomaka i ogrebotine lijevog lakta.

Zbog toga je pravilan stav suda prvog stupnja da su oba tuženika odgovorna za naknadu štete tužitelju i da je njihova odgovornost solidarna.

Takva solidarna odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO-a prema kojoj za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno sudionici odgovaraju solidarno. Tuženici sudjelujući zajedno prouzročili su štetu tužitelju i zato je njihova odgovornost solidarna. Tko je zadao koji udarac, za tužitelja kao oštećenika nije od značenja, a može biti od značaja samo kod eventualnog ostvarivanja međusobnog regresnog zahtjeva tuženika.

Prema stavu ovog suda pravilno je sud prvog stupnja ocijenio težinu zadobivenih ozljeda u štetnom događaju. Također je pravilno cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja pri utvrđivanju pravične novčane naknade neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj.

Naime, kod primjene odredbe čl. 1100. ZOO-a i dosude pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete, visina štete ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu matematička formula koja mora uvijek dati jednak rezultat, budući da visina dosuđene štete ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Prvostupanjski sud je cijeneći sve relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, težinu povrede, vrstu i lokalitet ozljede, trajanje i način liječenja, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen, višekratne preglede, RTG snimanja, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, te imajući u vidu da je tužitelj ozljedu zadobio u dobi od 37 godina, pravilno ocijenio da pravičnu novčanu naknadu po kriteriju fizičkih bolova predstavlja iznos od 2.595,00 kn, i po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 5.000,00 kn, odnosno ukupan iznos od 7.595,00 kn. U vezi s time nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete jer ne postoje neke posebne okolnosti koje bi opravdavale dosudu novčane naknade u većem iznosu. Što se tiče žalbenih navoda tuženika, treba odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sve okolnosti o kojima je u konkretnom slučaju vodio računa u odnosu na sve posljedice u tjelesnoj i duševnoj sferi tužitelja. U navedenom smislu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio ukupnu neimovinsku štetu tužitelja u odnosu na težinu povrede i njezine posljedice.

Ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1103. ZOO-a u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a kada je tužitelju na iznos neimovinske štete dosudio zateznu kamatu od dana 13. siječnja 2020. kao dana podnošenja tužbe.

Naime, prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon tog dana. Navedena zakonska odredba je jasna i nedvosmislena ako se odnosi na slučajeve kada je šteta nastala prije podnošenja zahtjeva. Također, pravna norma je jasna i u preostalom dijelu jer prije nastanka štete zatezne kamate ne teku budući da je osnovna pretpostavka da bi zatezna kamata počela teći da je šteta nastala, da su poznate sve posljedice štetne radnje. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj podnio tužbu 13. siječnja 2020., to znači da je tog dana dospjela cjelokupna neimovinska šteta.

Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o trošku postupka.

Naime, kvalitativan i kvantitativan uspjeh tužitelja iznosi 75,32% (100% u odnosu na osnovu i 50,63% u odnosu na visinu :2=75,32%). Kada se od uspjeha tužitelja 75,32% oduzme uspjeh tuženika od 24,68% (0%+49,37%:2=24,68%) uspjeh tužitelja iznosi 50,64%. Tužitelju je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa ) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 27. srpnja 2020. i 18. listopada 2021. u iznosu od po 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), zastupanja na ročištu od 27. studenoga 2020., 6. srpnja 2021. i 31. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 30. ožujka 2021. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), sastav podneska od 6. prosinca 2021. i 3. travnja 2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), što ukupno iznosi 5.750,00 kn/763,16 eur, pa razmjerno uspjehu u sporu koji iznosi 50,64%, tužitelju pripada trošak u iznosu od 2.911,80 kn/386,46 eur. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 3. travnja 2022. preko iznosa koji je naprijed naveden budući je tim podneskom tužitelj specificirao tužbeni zahtjev.

U navedenom iznosu nije dodan trošak medicinskog vještačenja u visini od 2.500,00 kn, budući je navedeni trošak već pravomoćno dosuđen tužitelju.

Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u toč. I. i II. izreke, i dosuđujućem dijelu točke III. izreke, a kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je uvaženjem žalbe tužitelja presuda suda prvog stupnja u toč. III. izreke preinačena a kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Presuda suda prvog stupnja u odnosu na 2. tuženika ostaje neizmijenjena.

Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da je isti uspio samo u odnosu na odluku o parničnom trošku, a glede kojeg nije nastao poseban trošak. U Rijeci 19. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan