1

Poslovni broj 80 Gž Ovr-2162/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 80 Gž Ovr-2162/2023-2

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Lj. B., OIB …, M. zastupane po punomoćniku T. O.; T. B.-R., OIB …, M. zastupanog po punomoćniku T. O., protiv ovršenika S. J., OIB …, S. V.-M. zastupanog po punomoćniku M. D., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika  izjavljenoj  protiv rješenja  o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-768/22-2 od 20. srpnja 2023., dana 2. veljače 2024.

 

 

r i j e š i o    j e

 

           Odbija se žalba ovršenika izjavljena izvan žalbenog razloga iz čl. 50 st. 1. t. 7, 9. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12., 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ) kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-768/22-2 od 20. srpnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi je radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave (pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-588/11 od 6. ožujka 2014. koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1397/14-2 od 7. travnja 2015.) određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika.

 

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga  iz odredbe čl. 50. st. 1. t.1., 2., 3., 5., 6., 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20. i 114/22) – dalje: OZ), pa predlaže pobijanu odluku preinačiti, a podredno ovršenika uputiti u parnicu te traži trošak žalbenog postupka.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. U konkretnom je slučaju ovrha pokrenuta temeljem ovršne isprave, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom, u visini 251.400,00 Eura s pripadajućom zateznom kamatom te radi naknade parničnog troška u visini 75.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom kao i radi naknade troška ovršnog postupka koje ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu označuje u visini 41.000,00 kn

 

5. U odnosu na istaknute žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. do 11. OZ-a će sud prvog stupnja po opozicijskom prigovoru te sukladno odredbi čl. 50. st. 3. OZ-a i čl. 52. OZ-a ovršenika uputiti na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

 

6. Stoga je, u ovom stadiju postupka, valjalo odlučiti o žalbi ovršenika izjavljenoj izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. do 11. OZ-a.

 

7. Žalitelj pored žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. do 11. OZ-a ističe i žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 1. OZ tvrdeći da ovršna isprava nije podobna ovršna isprava, da prijedlog za ovrhu nije sastavljen u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. OZ i da je ovrhovoditelju određen ovršni trošak iako u prijedlogu za ovrhu nije navedena vrijednost predmeta spora.

 

8. Suprotno žalbenim razlozima, ovrha je određena temeljem sudske odluke koja je ovršna isprava sukladno odredbi čl. 23. t. 1. OZ i koja isprava je stekla svojstvo ovršnosti, slijedom čega nisu ostvareni  žalbeni razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 1. i 2. OZ.

 

9. Nadalje, suprotno žalbenim navodima ovršenika, prijedlog za ovrhu sadrži sve elemente propisane odredbom čl. 39. st. 1. OZ, a činjenica da u prijedlogu nije navedena vrijednost predmeta spora bez utjecaja je na valjanost sadržaja prijedloga za ovrhu jer to nije potrebno za provedbu ovrhe. Nastavno, prema odredbi čl. 35. st. 1. Zakona  o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11 ,25/13, 28/13, 89/14 , 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) kao vrijednost predmeta spora uzima se vrijednost glavnog zahtjeva. Prema stavku 2. istoga članka kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir samo ako ne čine glavni zahtjev. U konkretnom slučaju kamate (redovne i zatezne) i troškovi čine glavni zahtjev.

 

10. Posljedično navedenom nije osnovano niti osporavanje troškova ovršnog postupka koja visina je pravilno određena prema visini glavnog zahtjeva u ovršnom prijedlogu.

 

11. Žalitelj nastavno tvrdi da je ispunjen žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 3. OZ jer je ovršna isprava bez učinka budući da je ista donesena protivno odredbi čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju. Dakle, ovršenik pobija rješenje o ovrsi osporavajući sadržaj ovršne isprave. Neosnovano se protivnik osiguranja poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 3. OZ, jer prema stanju spisa je ovrha određena  na temelju ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog sudske presude, a nije utvrđeno da bi isto bila ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljeno izvan snage ili da je na drugi način izgubila svoju vjerodostojnost odnosno da je bez učinka. Pri tome valja reći da je ovršenik svoje tvrdnje o protivnosti Zakonu trebao isticati u postupku u kojem je ovršna isprava donesena, a ne tek sada u ovršnom postupku.

 

12. Nadalje, ovršenik tvrdi da je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha i da je tražbina prestala nastupom zastare. Rok iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 5. OZ je prekluzivan rok za pokretanje ovršnog postupka koji određuje da protekom roka ovrhovoditelj gubi pravo na ovrhu. To nije slučaj u ovom predmetu jer za pokretanje ovrhe nije propisan rok niti ovršenik ne navodi koji je to rok. Valja reći da ovršenik očito miješa rok iz čl. 50. st1. t. 5. OZ za zastarnim rokom iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ koji žalbeni razlog je također istaknuo. a u vezi kojega žalbenog razloga  će biti upućen u parnicu.

 

13. Ovršenik tvrdi da je ovrha određena na predmetu izuzetom od ovrhe jer da je predmet ovrhe nekretnina koja se nalazi u zaštićenom području Parka prirode V.. Slijedom navedenog smatra da je počinjen žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 6. OZ-a.

 

14. Uvidom u sadržaj zk izvoda (l 20 spisa) razvidno je da je na nekretnini koja je predmet ovrhe kao vlasnik upisan ovršenik i da je dana 30. prosinca 2009. upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja temeljem ugovora o zajmu u visini 251.410,00 Eura. Upravo je temeljem tražbine osigurane upisom zaloga na nekretnini donesena ovršna isprava i predmetno rješenje o ovrsi.

 

15. Nadalje je iz sadržaja zk izvoda razvidno da je 7. listopada 2022. pod broje Z-30608/22, dakle, nakon upisa zaloga i nakon donošenja ovršne isprave, na nekretnini koja je predmet ovrhe zabilježeno proglašenje zaštićenog područja Park prirode V..

 

16. Činjenica da je na predmetu ovrhe zabilježeno proglašenje zaštićenog područja Park prirode V. bez utjecaja je na pravilnost prvostupanjske odluke. Navedeno iz razloga jer za nekretninu koja je park prirode nisu propisana nikakva ograničenja glede prodaje kao što je to propisano čl. 165 Zakona o zaštiti prirode (  Narodne novine br. 80/2013, 15/2018, 14/2019, 127/2019, 155/2023 ) za vlasnike nekretnine unutar nacionalnog parka, strogog ili posebnog rezervata. Iz navedenog slijedi da nekretnina koja je u vlasništvu ovršenika, a koja se ne nalazi unutar nacionalnog parka, strogog ili posebnog rezervata, suprotno tvrdnji ovršenika može biti predmetom ovrhe. A pri tome treba reći da taj žalbeni prigovor ne predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 10 OZ kako to pogrešno navodi ovršenik u žalbi.

 

17. Slijedom navedenih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi izvan žalbenih razloga.

 

U Zagrebu 2. veljače 2024.

     Sutkinja:

        Gabriela Topić Kordej, v.r.