REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1996/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz K., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika E. & S. d.d., R., ... OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1381/2021-3 od 12. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-276/2019-32 od 29. rujna 2021., u sjednici održanoj 19. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1381/2021-3 od 12. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-276/2019-32 od 29. rujna 2021.
2. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja slijedeća pravna pitanja:
''Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?
Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?
Je li dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?
Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl. br. VTS Pž-7129/13 i pod posl. br. VTS Pž-6632/17?''
4. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5. Prvo, drugo i četvrto pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019. te ostale ustaljene prakse ovog, revizijskog suda u istovrsnim predmetima, a nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu. Osim toga, predmet ovoga spora je valjanost odredaba Ugovora o kreditu koji je sklopljen 24. listopada 2006., pa nema (vremenske) primjene Direktive 93/13 na konkretan spor.
6. Treće pitanje zanemaruje činjenicu da je prvostupanjski sud na okolnost pojedinačnog pregovaranja saslušao zaposlenika tuženika koji je neposredno pregovarao o obvezama iz ugovora o kreditu s tužiteljem, pa nije važno za odluku u sporu.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 19. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Ante Perkušić, v.r.