Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 17 Gž R-1914/2022-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pejiću, odvjetniku u L & partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Varšavska 16, protiv tuženika Promet Sinj d.o.o., Sinj, Miljenka Buljana 2, OIB: 88867996815, zastupanog po Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, Velebitska 75, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-921/2020 od 21. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2023.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-921/2020 od 21. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 329.696,18 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka III. izreke). Dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na potraživanje zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv točke I. i III. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u razdoblju od srpnja 2013. do srpnja 2020.
5. U postupku nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj Pr-287/17 od 2. ožujka 2018. utvrđeno da je ugovor o radu kojeg je trgovačko društvo Autoprijevoz Sinj d.o.o. sklopilo s tužiteljem za radno mjesto vozača a danom 1. ožujka 2013. prenijeto na tuženika Promet Sinj d.o.o. kao novog poslodavca.
6. Sporno je međutim, da li bi tužitelj nakon prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca dakle nakon 1. ožujka 2013. ostvarivao veću plaću kod tuženika nego što je istu imao kod ranijeg poslodavca Autoprijevoz Sinj d.o.o.
7. Za rješenje spora između stranaka mjerodavne su, s obzirom da je do prenošenja ugovora o radu došlo 1. ožujka 2013., odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) i to odredba čl. 133. koja regulira prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca.
8. Odredbom čl. 133. st. 1. ZR propisano je da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.
Stavkom 2. istog članka propisano je da radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1., zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1. ovoga članka, preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu.
9. Dakle, sukladno čl. 133. st. 2. ZR, radnik čiji je ugovor o radu prenesen zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu. S druge strane, sukladno odredbi čl. 133. st. 3. ZR, poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu.
10. U odnosu na visinu plaće to znači radnik kojemu je prenesen ugovor o radu zadržava plaću u visini koju je imao kod starog poslodavca, te ista sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR nikako ne može biti manja. S druge strane, novi poslodavac dužan je ugovor o radu kojeg je radnik imao sa starim poslodavcem ispunjavati na jednak način kao i stari poslodavac, što je uostalom i skladu s prirodom radnog odnosa kao ugovornog odnosa koji nastaje sklapanjem ugovora o radu koji se u načelu može mijenjati samo suglasnom voljom ugovornih strana.
11. Dakle, posljedica prijenosa ugovora o radu u odnosu na radnika ne može biti isplata manje plaće od one koja je bila ugovorom o radu ugovorena sa poslodavcem s kojega je prenesen ugovor o radu. Međutim, prijenos ugovora o radu ne može imati niti posljedicu da će radnik samom činjenicom prijenosa kod novog poslodavca imati pravo na veću plaću od one koju je imao kod prijašnjeg poslodavca s kojeg je ugovor o radu prenesen, jer takvo što nije propisano niti u stavku. 2. niti u stavku 3. odredbe čl. 133. ZR.
12. U konkretnom slučaju, tužitelj u tužbi tvrdi da bi s danom prijenosa ugovora o radu 1. ožujka 2013. kod tuženika, kao poslodavca na kojeg je ugovor o radu prenesen, ostvarivao veću plaću nego što ju je ostvarivao kod ranijeg poslodavca Autoprijevoz Sinj d.o.o. Takav stav prihvaća i sud prvog stupnja ne navodeći međutim, za takav zaključak jasne i neproturječne razloge.
13. Sud prvog stupnja tako u pobijanoj presudi (točka 13 obrazloženja) najprije utvrđuje da Tablice koeficijenata radnih mjesta kod starog poslodavca Autoprijevoz Sinj d.o.o. i tuženika identične, što i proizlazi iz istih. Međutim, usprkos činjenici da su kod ranijeg poslodavca Autoprijevoz Sinj d.o.o. i tuženika koeficijenti radnih mjesta identični, sud u presudi navodi da se iz tog "ne može izvesti zaključak da bi tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta" iz čega proizlazi zaključak da sud smatra da bi se tužitelju prijenosom ugovora o radu na tuženika povećao koeficijent i samim time i visina plaće.
14. Međutim, posljedica prenošenja ugovora o radu, sukladno čl. 133. st. 2. ZR je zadržavanje prava iz radnog odnosa, a ne povećavanje istih jer to nije propisano čl. 133. ZR koji u stavku 3. jasno propisuje dužnost poslodavca na kojeg je ugovor o radu prenese da isti ispunjava u neizmijenjenom obliku, ali i opsegu. Stoga je nejasan i sa Tablicama koeficijenata radnih mjesta proturječan zaključak suda prvog stupnja da bi se tužitelju trenutkom prijenosa ugovora o radu povećao koeficijent i, posljedično tome, visina plaće. Pritom je potrebno i navesti da su radni odnos odnosno prava i obveze iz radnog odnosa posljedica sklapanja ugovora o radu koju stranke sklapaju slobodno, što znači da se odredbe istog mnogu izmijeniti samo voljom obiju ugovornih stranaka. To znači da radnici za isto radno mjesto ne moraju imati ugovoren isti koeficijent, kao što ga kod tuženika i nemaju, te da se samom činjenicom što je radnikov ugovor o radu prenesen, treba radniku povećati plaća koja je ugovorena ugovorom o radu sa starim poslodavcem sa kojega je ugovor o radu prenesen. Uz navedeno, potrebno je i napomenuti i da sud prvog stupnja uopće nije utvrdio na koji način je u ugovoru o radu koji je sklopljen između tužitelja i Autoprijevoza Sinj d.o.o., a koji je prenesen u neizmijenjenom obliku i opsegu na tuženika, ugovorena visina plaće (primjerice, da li je visina plaće ugovorena u fiksnom iznosu, ili je vezana uz koeficijent koeficijenata, da li je ugovoreno povećanje zbog nastupa određenih okolnosti primjerice, navršenjem određenih godina života ili staža kod poslodavca i sl.).
15. Obračunske liste tužitelja kao i nalaz i mišljenje vještaka ukazivali bi da je visina plaće tužitelja vezana uz ugovorni koeficijent, te da je tužitelj kod ranijeg poslodavca Autoprijevoz Sinj d.o.o. ostvarivao plaću prema koeficijentu 1,89. Iz Pravilnika o radu kako Autoprijevoza Sinj d.o.o., tako i Pravilnika o radu tuženika koji su u tom dijelu identični, proizlazi da je za radno mjesto automehaničar propisani koeficijenti u 10 razreda i to od 1,55 kao najnižeg do 2,56 kao najvišeg. U postupku nije sporno da automehaničari koji su zaposleni kod tuženika imaju ugovorene različite koeficijente, što uostalom proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka koji je prilikom izrade istog kao usporedne radnike uzeo GT čiji je koeficijent 1,78 i radnika ST čiji je koeficijent 2,37. Pritom je u postupku nejasno zašto je vještak upravo ta dva radnika uzeo kao usporedne, što se posebno odnosi na GT. Naime, koeficijent GT iznosi 1,78, dakle, manji od koeficijenta tužitelja koji iznosi 1,89. iz čega se može zaključiti da radnik GT ima manju plaću od tužitelja. S obzirom da je odredbom čl. 133. st. 2. ZR propisano da radnik čiji je ugovor o radu prenese zadržava sva prava iz radnog odnosa kojeg je imao kod starog poslodavca, dakle, da kod novog poslodavca ne može imati manju plaću, doista je nejasno zašto je vještak kao usporednog radnika uzeo GT čiji je koeficijent manji, a samim time i plaća manja od tužiteljeve.
16. Sud prvog stupnja dakle, o odlučnoj činjenici u postupku a to je da li je tuženik nakon prijenosa ugovora o radu 1. ožujka 2013. i u utuženom razdoblju u odnosu na visinu i isplatu plaće, u neizmijenjenom obliku i opsegu, poštovao sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu koji se odnose na isplatu plaće, nije dao jasne, logične i neproturječne razloge. Uslijed navedenog pobijana presuda se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
17. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.
18. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će u ponovljenom postupku na jasan i nedvojben utvrditi sadržaj ugovora o radu glede visine plaće koju je tuženik imao kod poslodavca Autoprijevoz Sinj d.o.o. Nakon toga utvrdit će da li je u odnosu na visinu i isplatu plaće tuženik kao poslodavac, na kojeg je ugovor o radu prenesen, postupao sukladno čl. 133. st. 3. ZR na način da je u neizmijenjenom obliku i opsegu poštovao sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 18. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
