Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 10 Kž-428/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog JF, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, podnesene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: K- 452/2021 od 15. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2023.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: K-452/2021 od 15. veljače 2023., optuženi JF proglašen je krivim za počinjenje kaznenih djela pa je time pod točkom 1) optužnice počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode
- prijetnjom, opisana po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11., kažnjiva po članku 139. stavku 3. KZ/11., nakon čega mu je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. za kazneno djelo počinjeno na štetu MF, utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo počinjeno na štetu AF, utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. svibnja 2021. do 22. prosinca 2021.
1.2. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu ZKP/08.) optuženi JF oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, opisanom po članku 190. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11,, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11, opisanim pod točkom 2) optužnice.
1.3. Na temelju članka 556. stavka 1. ZKP/08. od optuženika su oduzeti predmeti, oduzeti prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke, Policijske postaje Jastrebarsko broj 00155342, 00155343, 00155344, 00155345, 00155346, 00155347, 00155348, 00155349, te je na temelju članka 181. stavka 7. ZKP/08., određeno da će se isti po pravomoćnosti presude uništiti.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 2. u vezi članka 145. stava 2. točka 6. ZKP/08., optuženik je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti paušalnu svotu odmjerenu sa 150,00 (stopedeset) eura/ 1.130,18 (tisućustotridesetkunaosamnaestlipa) kuna, dok u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., troškovi postupka pali su na teret proračunskih sredstava.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjsku sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, dok u odnosu na osuđujući dio nije osnovana.
U odnosu na oslobađajući dio pobijane presude
6. U pravu je državni odvjetnik kada ukazuje da je u oslobađajućem dijelu pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, kada je optuženika oslobodio optužbe, zbog toga što nije dokazano da je tijekom mjeseca svibnja 2020. do 1. srpnja 2021., u kući svojih roditelja, proizveo i posjedovao tvari koje su propisom proglašene drogom koja je bila namijenjena neovlaštenoj prodaji, u kojoj je pronađeno ukupno 23.770,07 grama, usitnjene i isušene konoplje, koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola, pakirane u 17 PE vrećica i 11 staklenih posuda, 17 bočica i 5 medicinskih šprica, ispunjene ekstraktom konoplje količine 157,93 grama i 25 stabljika konoplja, visine između 35 i 76 centimetara, ukupne težine 960,9 grama cvjetnih vrhova i lišća, a koja (sva) sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola, na koji način bi počinio kazneno djelo neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11.
6.1. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, državni odvjetnik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud nekritički i bez temeljite analize prihvatio obranu optuženika, dok je zanemario i propustio uzeti u obzir određene činjenice, prvenstveno da optuženik ne može uzgajati industrijske konoplje bez prethodno pribavljenog odobrenja ministra poljoprivrede i šumarstva, a uz to je bio dužan obavijestiti policijsku postaju i poljoprivrednu inspekciju o svakoj okolnosti, koja ukazuje na sumnju da je biljka ili dijelovi biljke mogla biti uporabljena za nedopuštenu izradu droga, kako to jasno propisuje odredba članka 13. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga. Ova zakonska odredba propisuje obavezu svakog proizvođača konoplja da prije upuštanja u proizvodnju pribavi odobrenje ministra poljoprivrede i šumarstva te da o uzgoju obavijesti policijsku postaju i poljoprivrednu inspekciju, a što sve u konkretnom slučaju, očigledno nije učinjeno.
6.2. Nadalje, osnovano državni odvjetnik ukazuje da prvostupanjski sud nije vodio računa ni o načinu proizvodnje industrijske konoplje i uzgoja do njene zrelosti. Upravo način i mjesto na kojem je optuženik posadio sjeme, njegove aktivnosti tijekom razvoja i rasta, gdje je uz pomoć opreme i uređaja za emitiranje svjetlosti, ventilaciju i filtriranje zraka, stvarao uvjete za sam umjetni uzgoj, koju je nakon sazrijevanja sušio, usitnjavao i prerađivao, koja kao takva sadrži više THC u količini od 0,3%, tetrahidrokanabinola. Ujedno zanemarujući i činjenicu da se iz sjemena industrijske konoplje može uzgojiti konoplje s većim postotkom THC-a, ako se njeguje i uzgaja pod određenim optimalnim klimatskim uvjetima, kao u ovom slučaju. Sve ove činjenice ukazuju da je posijao sjeme industrijske konoplje s namjerom da neovlašteno proizvodi tvari koje su propisom proglašene drogama, te da je i posjedovao tvari namijenjene neovlaštenoj prodaji i stavljanja na drugi način u promet.
6.3. Stoga, bar za sada, ove činjenice govore u prilog da količinu posađene konoplje, način uzgoja, ubiranja, sušenja, usitnjavanja i prerađivanja, upućuju na zaključak da se ne radi o sadnji industrijske konoplje, već se radi o njenom sađenja radi dobivanja droge marihuane. Osobito kada se ima u vidu da je već s dozrelih stabala konoplja ubirao lišće i vrhove s cvjetovima, nakon čega ih je sušio i usitnjavao, koji dijelovi se u pravilu koriste za dobivanje marihuane, pri čemu njen sadržaj prelazi 0,3.% THC-a. i spada u popis opojnih droga, dok se industrijska konoplja ne prerađuje na način kako je to radio optuženik. Ovakvo postupanje optuženika i uzgoj biljke na izneseni način, nikako se ne može drugačije tumačiti nego, da je on dobro znao o kakovoj se tvari radi i da ovako postupanje predstavlja proizvodnji droge marihuane, a iz kojih činjenica očito proizlazi i zaključak da je kod njega bila formirana svijest o njegovom sveukupnom protupravnom ponašanju. Ove činjenice prvostupanjski sud je očito propustio analizirati, a koje činjenice su vrlo važne kada se optuženik tereti da je proizveo i posjedovao opojnu drogu marihuanu neovlaštenoj prodaji i stavljanju na drugi način u promet.
7. Budući da po mišljenju ovoga suda nisu otklonjene gore istaknute sporne činjenice, pri čemu se prvostupanjski sud nije ni na valjan način upustio u razložnu analizu izvedenih dokaza, još manje je dao razumne razloge o prihvaćanju obrane optuženika, koja nije uvjerljiva, a ni logična, valjalo je pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
8. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovom rješenju, provesti sve do sada izveden dokaza, po potrebi i druge na koje se ukaže potreba, koje će pravilno analizirati i cijeniti, a sve radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, nakon čega će donijeti novu i zakonitu odluku, koju će u svemu valjano obrazložiti.
9. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučiti kao pod točkom I izreke.
U odnosu na osuđujući dio pobijane presude
10. Nije u pravu državni odvjetnik kad se (u odnosu na kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., (opisani pod točkom 1) pobijane presude), žali zbog odluke o kazni.
10.1. U žalbi zbog ove žalbene osnove, državni odvjetnik navodi da prvostupanjski sud „…nije pravilno ocijenio i utvrdio sve okolnosti…“ na strani optuženika, koje „…nije dodatno konkretizirao i obrazložio…“ u vidu „…njihove kakvoće i značenja za odmjeravanje mjere kazne…“, pri čemu „…brojnost utvrđenih otegotnih okolnosti preteže nad značajem utvrđenih olakotnih okolnosti“, uslijed čega utvrđene kazne zatvora za svako kazneno djelo prijetnji i izrečena jedinstvena kazna zatvora nisu primjerene, niti će se s takvim kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja.
10.2. Nasuprot tome, određujući vrstu i mjeru kazne optuženiku, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve olakotne okolnosti na njegovoj strani i to priznanje obaju kaznenih djela prijetnje, loše zdravstveno stanje, neosuđivanost, da je zaposlen i lošeg zdravstvenog stanja, a kao otegotno njegovu bezobzirnost, bešćutnost i upornost činjenja rečenih djela, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, dajući im ispravan značaj, kao i onim koje su istaknute u žalbi, tako da ništa nije dovelo u sumnju pravilnost utvrđenih pojedinih kazni te izricanje jedinstvene kazne zatvora.
10.3. Prvostupanjski sud je optuženiku uz izneseno, očito uzeo u obzir jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kaznena djela počinio, težinu i njihove posljedice, kao i društvenu opasnost, što sve u svojoj ukupnosti ukazuje da su mu osnovano utvrđene pojedinačne kazne zatvora, a utemeljena mu je izrečena i jedinstvena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, koja kazna zatvora je primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim.
10.4. Stoga, ovakva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog suda, dostatna je da može utjecati na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela te da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno. Ona kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude i u svemu je pravična, a kojom će se ostvarit svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).
11. Kako u odnosu na dva kaznena djela prijetnje (opisani pod točkom 1) izreke pobijane presude) nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u vidu članaka 476. stavka 1. i 2. ZKP/08., a kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana, prvostupanjska presuda je u tom osuđujućem djelu i potvrđena, zbog čega je na temelju članak 482. ZKP/08., odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 18. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Dušanka Zastavniković Duplančić
