Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-2408/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. K. /OIB: …/ i drugotužitelja D. K. /OIB: …/, oboje iz P., S., koje zastupa J. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i p. j. t. d. iz Z.1 , protiv tuženika trgovačkog društva, H. o. k. d.o.o. za osiguranje /OIB: …/ iz Z.2 , koga zastupa I. P. i S. P., odvjetnice u Odvjetničkom društvu O., P. & p. d.o.o. iz Z.2 , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3737/2016-61 od 23. veljače 2023., nadnevka 18. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3737/2016-61 od 23. veljače 2023. pod stavcima I., II. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti po osnovi naknade štete prvotužiteljici M. K. iznos od 446,37 eura / 3.363,15 kn[1] sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2016. do isplate (stavak I. izreke), drugotužitelju D. K. iznos od 559,43 eura / 4.215,00 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2016. do isplate (stavak II. izreke) i naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 3.006,04 eura / 22.649,01 kn sa zateznim kamatama od 22. veljače 2023. do isplate (stavak V. izreke).

Odbijen je tužbeni zahtjev prvotužiteljice M. K. za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 446,37 eura / 3.363,15 kn i isplaćeni iznos od 2.083,04 eura / 15.694,70 kn za razdoblje od 17. srpnja 2015. do 14. srpnja 2016. (stavak III. izreke) i tužbeni zahtjev drugotužitelja D. K. za isplatu daljnjeg iznosa od 138,20 eura / 1.041,25 kn sa zateznim kamatama (stavak IV. izreke).

2. Protiv presude pod stavcima I., II. i V. izreke žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora su zahtjevi za isplatu naknade štete (imovinske po zahtjevu prvotužiteljice M. K. /446,23 eura / 3.363,15 kn/ i neimovinske po zahtjevu drugotužitelja D. K. /559,43 eura / 4.215,00 kn), sve kao posljedica prometne nezgode od 11. srpnja 2015. u 11:25 na cesti … (dionica od R. prema P.) u kojoj su sudjelovala dva vozila u pokretu (osobno vozilo registarske oznake i broja ZG 2612 FE vlasništvo M. K., osigurano kod tuženika po pravilima o obveznom osiguranju i osobno vozilo Opel Vectra, registarske oznake i broja ZD 873 EG, vlasništvo prvotužiteljice M. K. kojim je upravljao drugotužitelj D. K.), u kojoj je oštećen automobil prvotužiteljice M. K. i u kojoj je drugotužitelj D. K. zadobio tjelesne ozljede.

7. U žalbenom stadiju postupka po tuženiku je sporna ocjena odgovornosti sudionika predmetne prometne nezgode, utoliko što ustraje na shvaćanju da je u skladu sa mjerodavnim materijalnim pravom odgovornost drugotužitelja 30%, a nastavno i odluka o parničnim troškovima (pogrešno utvrđen omjer uspjeha u sporu, nije primijenjena odredba članka 158. ZPP-a iako je drugotužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev za imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade, vezano za podneske od 26. ožujka 2018., 30. travnja 2021., 29. kolovoza 2022., 8. rujna 2022., 14. veljače 2022. pogrešno primijenjena odredba članka 155. ZPP-a).

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se sadržajno poziva tuženik. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa (obrazloženje nije manjkavo i svojim sadržajem objašnjava odluke sadržane u izreci).

9. Nisu utvrđene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 457. ZPP-a).

10. Žalbeni navodi u dijelu sadržajnog osporavanja prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu razmatrani iz razloga što se u sporovima male vrijednosti kakav i je i predmetni (članak 464. ZPP-a) presuda ili rješenje kojima se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, odnosno što se žalbu ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

11. Nije utvrđen niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11.1. mjerodavnom odredbom Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a) je propisano da svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, ako postoji obostrana krivnja (članak 1072. stavak 2.), da se krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjereno (članak 1072. stavak 4.), i da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom (članak 1049.), a što znači da se nepažnja za razliku od namjere određuje objektivno.

12. Pravilima Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 74/2011., 80/2013., 92/2014., 64/2015., u daljnjem tekstu: ZSPC-a) je među ostalim propisano da su sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba (članak 34. stavak 1.) i da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom (članak 57. stavak 4.), te da vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (članak 51. stavak 1.)

13. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom proizlazi da se:

- M. K. upravljajući osobnim vozilom Ford, registarske oznake i broja ZG 2612 FE (11. srpnja 2015. u 11:25), osigurano kod tuženika po pravilima o obveznom osiguranju, uključivala u promet sa sporedne ceste (… prilazni kolnik autoceste A1) na cesta s prednošću prolaza (A1 autocesta), bez da se na znak "Stop" zaustavila vozilom na polju preglednosti, da se zaustavila s vozilom na mjestu preglednosti da je mogla sa svoje lijeve strane uočiti vozilo prvotužiteljice na udaljenosti od oko 27 m od svog vozila (imala je preglednost vozila koja su dolazila iz pravca P. na udaljenosti od najmanje 100 m) i odustajanjem od radnje uključivanja u promet na cestu s prednošću prolaza izbjeći prometnu nezgodu,

- drugotužitelj osobnim vozilom Opel Vectra, registarske oznake i broja ZD 873 EG, vlasništvo prvotvotužiteljice kretao cestom s prednošću prolaza (A 1 - izvan naselja) neposredno prije nezgode od oko 70 km/sat,

- znak ograničenja brzine (50 km/sat) nalazio udaljen od vozila kojim je upravljao drugotužitelj oko 35 m u pravcu zapada i pored tog znaka da drugotužitelj još nije bio prošao (na udaljenosti 70,7 m prije mjesta sudara nije se trebao poštivati znak ograničenja brzine od 50 km/sat),

- kod svih brzina kretanja drugotuželja do 55 km/sat snažnim kočenjem mogao izbjeći sudar vozila.

14. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio navedeno materijalno pravo vezano za ocjenu odgovornosti sudionika predmetne prometne nezgode.

15. Naime, veća je odgovornost na strani M. K. (85%), budući da se ista iako dužna prilikom uključivanja u promet sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaza, nije zaustavila ispred znaka "Stop", u kojem slučaju bi uočila kretanje drugotužitelja sa vozilom prvotužiteljice cestom s prednošću prolaza i neovisno o brzini njegovog kretanja do sudara vozila ne bi došlo.

16. Na strani drugotužitelja D. K. s obzirom na osobine ceste(pregledno raskrižje, izvan naselja, promet normalan, bez pješaka i biciklista) i vremenske prilike (sunčano) nije postojao osobiti razlog za sumnju u to da M. K. upravljajući vozilom sporednom cestom neće poštivati prednost njegovog prolaza, a time niti njegova dužnost reagiranja na kretanje vozila sporednom cestom.

16.1. Naprotiv, preglednost i stanje ceste je bilo takvo da je M. K. mogla pravovremeno uočiti vozilo kojim je upravljao drugotužitelj cestom s prednošću prolaza. Osim toga, prije mjesta sudara (nenaseljeno mjesto) nije postojao znak za ograničenje brzine kretanja cestom s prednošću prolaza, tako da se krivnja drugotužitelja iscrpljuje u činjenici ne poduzimanja radnje kočenjem radi postizanja smanjene brzine kretanja nakon znaka za ograničenje brzine od 50 km/sat, koji se nalazio oko 35 m u pravcu zapada poslije mjesta sudara, a zbog čega se objektivnom ukazuje i ocjena odgovornosti od 15% priznata po drugotužitelju.

17. S obzirom na navedeno nije u pravu tuženik kad tvrdi da je odgovornost drugotužitelja veća (30%) jer da nije brzinu kretanja vozilom prilagodio prometnom znaku, osobinama i stanju ceste i približavao se raskrižju s povećanim oprezom, što da je protivno odredbi članka 51. stavku 1. i članka 58. stavku 1. i 2. ZSPC-a, i da je "… ocjena suda o doprinosu tužitelja od svega 15% potpuno životno nelogična, pravno promašena i neprikladna u konkretnoj prometnoj situaciji …".

18. Neosnovano je po tuženiku i osporavanje odluke o troškovima postupka.

19. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a kad je omjer uspjeha stranaka u parnici ocijenio prema konačnom tužbenom zahtjevu i vodio je računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove.

20. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da bi od utjecaja na odluku o parničnim troškovima bilo to što je drugotužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva (naknada štete o osnovi izgubljene zarade).

20.1. Točno jest da je drugotužitelj podneskom od 30. travnja 2021. povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na izgubljenu zaradu (list 136. spisa). Međutim, točno jest i da je taj podnesak uručen tuženiku 20. rujna 2021. (poleđina lista 138. spisa), da se tuženik u roku od petnaest dana od dana obavijestio o povlačenju nije o tome izjasnio (izjasnio se deset mjeseci nakon obavijesti /podneskom od 4. kolovoza 2022. /list 178. spisa/), da tijekom postupka nije određeno ni postavio zahtjev za naknadu troškova vezano za povučeni dio tužbenog zahtjeva, niti je zahtjev postavljen u roku od 15 dana od dana obavijesti. U prilog neodrživosti žalbenih navoda tuženika vezano za odluku o troškovima treba imati u vidu odredbu članka 164. stavka 2. ZPP-a prema kojoj je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu i odredbu članka 164. stavka 8. ZPP-a prema kojoj se u slučaju iz članka 158. stavka 1. ZPP-a kad povlačenje tužbe nije obavljeno na raspravi, zahtjev za naknadu troškovima može staviti u roku od petnaest dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

21. Nadalje, odredbom članka 155. stavkom 2. ZPP-a je propisano da se troškovi propisani tarifom za nagrade odvjetnika odmjeravaju prema toj tarifi, što znači da se troškovi propisani tarifom prema samom zakonu smatraju potrebnim.

22. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., u daljnjem tekstu OT) je propisana nagrada za sastavljanje ostalih podnesaka - 25 % nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 3., 6. i 7. OT.

23. Prema pravilima o podnescima, podnesci s obzirom na svrhu zbog kojeg se podnose mogu biti pripremni (podnesci u kojima se navode činjenice i dokazi na kojima se temelji zahtjev, odnosno koji mogu poslužiti sudu i protivnoj stranci za pripremanje za raspravu o tužbenom zahtjevu) i dispozitivni (podnesak koji čini definitivnu osnovu za donošenje konačne odluke).

24. Podnesci od 26. ožujka 2018. (list 67. spisa), 30. travnja 2021. (list 135. - 137. spisa), 29. kolovoza 2022. (179. - 180. spisa), 8. rujna 2022. (list 181. spisa), 14. veljače 2022. (list 150. spisa) s obzirom na svrhu zbog koje su podneseni jesu pripremni podnesci i za iste je OT-om propisana navedena nagrada, a što znači da se o pravu na naknadu za sastav tih podnesaka po punomoćniku odvjetniku ne primjenjuje odredba članka 155. stavak 1. ZPP-a, kako to tvrdi tuženik, već odredba članka 155. stavak 2. ZPP-a prema kojoj se troškovi navedenih podnesaka smatraju potrebnim po samom zakonu.

25. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 3.006,04 eura / 22.649,01 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /22. veljače 2023./ do isplate.

26. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

27. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3737/2016-61 od 23. veljače 2023. pod stavcima I., II. i V. izreke nisu utvrđeni dopušteni žalbeni razlozi pobijanja po tuženiku, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 457. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.