REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 698/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Đura Sesse, Darka Milkovića i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Zubović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika Dubrovnik ceste d.d., OIB: 60216477432, Dubrovnik, Vladimira Nazora 8, radi zaštite od diskriminacije i utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-623/2020-3 od 10. veljače 2022., kojim su ukinuti presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-27/2020 od 23. srpnja 2020. te odbačena tužba s prijedlogom za izdavanje privremene mjere, u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da tuženik - time što je dostavio tužitelju Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15. siječnja 2020. tražeći od tužitelja da uslijed teškog zdravstvenog stanja očituje svoju volju te mu posljedično i otkazao ugovor o radu te što je protuzakonito odredio početak otkaznog roka za dan 4. veljače 2020. i posljedično zaključio radni odnos s danom 19. travnja 2020. – iskoristio teško zdravstveno stanje tužitelja i povrijedio pravo jednakog postupanja što je neposredno dovelo do diskriminacije tužitelja po osnovi zdravstvenog stanja.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetna/nezakonita odluka tuženika o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora broj od 15. siječnja 2020. donesena za vrijeme trajanja tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad, a kojom je tuženik po osnovi tužiteljevog zdravstvenog stanja diskriminatorno prema njemu postupio.“

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Pravni odnos vraća se u stanje prije povrede prava na jednako postupanje na dan 4. veljače 2020. te se nalaže tuženiku da u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe, donese odluku kojom se tužitelj vraća u radni odnos uspostavljen ugovorom o radu 4. prosinca 2012. kao i da podnese odgovarajuće prijave nadležnom uredu za mirovinsko osiguranje odnosno zdravstveno osiguranje te obavi druge radnje kako bi tužitelj ostvario svoja prava iz radnog odnosa, inače će takvu odluku zamijeniti ova sudska presuda.“

IV. Odbijaju se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetna/nezakonita odredba Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 30. siječnja 2020. kojom je tuženik nezakonito odredio početak otkaznog roka s danom dostave 4. veljače 2020.

Utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te početak otkaznog roka nastupa prvim danom po prestanku privremene nesposobnosti za rad tužitelja. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju plaću i doprinose za vrijeme trajanja otkaznog roka kao i odgovarajuću otpremninu koja mu pripada.“.

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Odbija se zahtjev za određivanje privremene mjere koja glasi: „Nalaže se tuženiku da tužitelju odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od dostave prijepisa ovog rješenja vrati u radni odnos i s danom 20. travnja 2020. regulira ponovno sva prava tužitelja iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja kao i druga prava koja mu pripadaju po osnovi radnog odnosa.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 2.000,00 kuna.“.

3. Rješenjem suda drugoga stupnja ukinuta je presuda suda prvog stupnja u cijelosti i rješenje u točki I. izreke te je tužba s prijedlogom za određivanjem privremene mjere odbačena kao nepravodobna, a dopuna žalbe od 24. svibnja 2021. odbačena kao nepravodobna.

4. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj „zbog svih razloga predviđenih ZPP-a“, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu odluku, a podredno da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. 8. Tužitelj je u reviziji naveo da pobija rješenje „zbog svih razloga predviđenih ZPP-a“, dakle, i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. i st. 2. ZPP), ali nije određeno naveo koja bi bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima i u čemu bi se ista sastojala. Stoga ovaj sud, na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, nije ni razmatrao revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje diskriminacije, ništetnosti /nezakonitosti Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, zahtjev za vraćanje pravnog odnosa u stanje prije povrede prava na jednako postupanje, te podredni zahtjevi za utvrđenje da je ništetna/nezakonita odredba Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora u dijelu kojim je tuženik nezakonito odredio početak otkaznog roka s danom dostave 4. veljače 2020., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da početak otkaznog roka nastupa prvim danom po prestanku privremene nesposobnosti za rad tužitelja, uz obvezu tuženiku da isplatiti tužitelju plaću i doprinose za vrijeme trajanja otkaznog roka kao i odgovarajuću otpremninu koja mu pripada. Uz navedeno tužitelj je predložio donošenje privremene mjere.

10. Polazeći od nespornih činjenica:

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme prema ugovoru o radu od 5. prosinca 2012.;

- da je tužitelj od siječnja 2019. kontinuirano bio privremeno nesposoban za rad (ali ne zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti) pa i u vrijeme kada je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu i ponudio mu sklapanje izmijenjenog ugovora;

- da je tu odluku nakon odbijanja prvog pokušaja uručenja kod ponovne dostave putem preporučene pošiljke tužitelj primio 4. veljače 2020.;

- da se tužitelj putem punomoćnice očitovao na ponudu izmijenjenog ugovora i pravodobno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa na koji se poslodavac nije očitovao, pa kako tužitelj nije prihvatio ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu to je tužitelju otkazom ugovora o radu prestao radni odnos s danom 19. travnja 2020.;

- da je tužba s prijedlogom za određivanje privremene mjere podnesena sudu 13. svibnja 2020.

prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u bitnomu s obrazloženjem:

- da je tužba s prijedlogom za određivanje privremene mjere podnesena protekom zakonskog roka iz čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19

- dalje: ZR) za njeno podnošenje, ali da rokovi iz te zakonske odredbe ne predstavljaju procesne rokove već materijalne rokove protekom kojih radnik gubi pravo na zaštitu, čime njegova tužba nije nepravovremena već su njegovi zahtjevi neosnovani iz razloga jer;

- tužitelj nije dokazao da je bio poslovno nesposoban prihvatiti ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu pa da bi ponuda bila ništetna kao upućena poslovno nesposobnoj osobi;

- tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje diskriminacije niti nedopuštenost odluke tuženika, dok je tuženik dokazao da se sporna odluka temelji na objektivnim organizacijsko-financijskim razlozima koji su primijenjeni u odnosu na sve radnike tako da je svim radnicima ponudio sklapanje novog ugovora o radu te da pri tomu zdravstveno stanje tužitelja nije bilo od utjecaja na odluku tuženika.

11. Drugostupanjski sud je ukinuo presudu i rješenje suda prvog stupnja te tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere odbacio, jer je podnesena sudu 13. svibnja 2020., a rok za njeno podnošenje istekao je 20. ožujka 2020., uz obrazloženje:

- da su rokovi propisani čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a procesni rokovi i to prekluzivne naravi što znači da dovode do gubitka prava na zahtijevanje sudske zaštite povrijeđenog prava iz radnog odnosa;

- da privremena nesposobnost za rad zbog zdravstvenih problema zbog kojih se tužitelj liječi ambulantno ne može dovesti do oslobađanja od poštivanja zakonskih prekluzivnih rokova radi ostvarivanja sudske zaštite zbog povrede prava;

- da je tužitelj u razdoblju nakon 4. veljače 2020. pa do podnošenja zahtjeva poslodavcu za zaštitu povrijeđenih prava angažirao odvjetnika za zastupanje što znači da je zasnovao ugovorni odnos u vezi zastupanja preuzimanjem prava i obveza iz istog i da je unatoč zdravstvenim problemima imao očuvanu sposobnost izražavanja vlastite volje, a to znači da je i u vezi prava iz ugovornog odnosa s poslodavcem koje tvrdi da mu je povrijeđeno, pa i kada bi ono bilo vezano za diskriminatorno ponašanje poslodavca, imao mogućnost, u zakonom predviđenim rokovima, uz pomoć angažirane stručne osobe pravodobno zahtijevati sudsku zaštitu prava za koja tvrdi da su mu povrijeđena.

12. Tužitelj u reviziji, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane odluke, ukazuje da je tužbu podnio zbog povrede prava na jednako postupanje zaštićeno odredbom čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD), jer mu je, kao žrtvi diskriminacije po osnovi teškog zdravstvenog stanja, u smislu odredbe čl. 16. st. 1. ZDS-a radnjama i postupcima tuženika povrijeđeno njegovo pravo na jednako postupanje. Tvrdnje su tužitelja da predmet spora nije usmjeren na odredbe ZR-a već da se meritum spora svodi na pitanje je li došlo do diskriminatornog postupanja odnosno, je li tuženik iskoristio teško zdravstveno stanje tužitelja i time ga - dostavljajući mu odluku o otkazu s prijedlogom izmijenjenog ugovora o radu da ju potpiše kada je poslovno nesposoban - stavio u nepovoljni položaj po osnovi zdravstvenog stanja u smislu čl. 1. ZSD-a pa da isključivo o tomu ovisi pravna sudbina tužiteljevih prava odnosno posljedično ništavost odluke tuženika.

13. Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZSD-a svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu tog prava u postupku kojim se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom čl. 17. toga Zakona. Prema st. 2. toga članka posebni postupci za zaštitu od diskriminacije u području rada i zapošljavanja smatraju se sporovima iz radnog odnosa.

14. Stoga se protivno stavu tužitelja, kao što to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi, s obzirom na tužbene zahtjeve kakvi su postavljeni pa i one podredne, primjenom čl. 16. st. 2. ZSD-a ovaj spor, iako po stavu tužitelja sadrži i elemente zaštite od diskriminacije, obzirom da je vezan za područje rada i zapošljavanja ima smatrati sporom iz radnog odnosa, a što upućuje na rješavanje spornog odnosa primjenom odredbi ZR-a.

15. Utvrđujući pravnu kvalifikaciju spora i pravna pravila na temelju kojih treba prosuđivati osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je vezan za činjeničnu osnovu tužbe i tužbeni zahtjev, a on je konkretno postavljen radi zaštite radnopravnog statusa tužitelja.

16. Naime, tužbeni zahtjev kojim se u parnici traži da sud utvrdi postojanje diskriminacije sadrži u sebi ujedno i zahtjev da sud utvrdi ništetnim /nezakonitim odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Radi se, dakle, o zahtjevu za utvrđenje nezakonitosti odluke poslodavca o prestanku ugovora o radu. Stoga se u odnosu na predmetnu povredu prava iz radnog odnosa primjenjuju odredbe o rokovima u kojima radnik može zahtijevati od poslodavca ostvarenje povrijeđenog prava, te u kojima može tražiti sudsku zaštitu povrijeđenih prava.

17. Odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a, propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, time da prema stavku 2. iste zakonske odredbe ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva zaposlenika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

18. U konkretnom slučaju tužitelj nije prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora pa predmetni otkaz pobija u ovoj parnici pozivom na čl. 1. i čl. 16. st. 1. ZSD-a, zanemarujući činjenicu da je u smislu odredbe čl. 133. st. 2. ZR-a bio u obvezi reagirati i pravovremeno, u roku od petnaest dana, zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava podnošenjem tužbe sudu, sve da je u pitanju i bilo diskriminatorno postupanje tuženika.

19. U smislu odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe. Posebnim propisom je u ovom slučaju određen rok za podnošenje tužbe, pa nisu ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Kako tužitelj nesporno sudsku zaštitu nije zatražio u zakonskom roku to drugostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužba podnesena izvan roka iz čl. 133. st. 2. ZR-a, pa pobijanim rješenjem tužbu s prijedlogom za izdavanje privremene mjere odbacuje kao nepravovremenu.

21. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. u vezi s čl. 400. ZPP-a, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 18. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil