REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4616/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D&J d.o.o., Split, Senjska ulica 76, OIB 30121281150, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Šiško, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri j.t.d. u Splitu, protiv tuženika Financijska agencija, Zagreb, Vrtni put 3, OIB 85821130368, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8470/2016-2 od 13. kolovoza 2019. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1001/12 od 28. listopada 2016., na sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja kao neosnovana se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.111.449,09 kuna sa sporednim traženjima.
2. Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je pobijanu odluku preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) s obzirom na to da je vrijednost pobijanog dijela iznos od 1.111.449,09 kuna.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Tužitelj temelji svoj zahtjev za naknadu štete na tvrdnji o nepravilnom postupanju tuženika čime da je onemogućen tužitelj u naplati svoje tražbine.
8.1. Nižestupanjski sudovi tužiteljeve tvrdnje o šteti zbog nezakonitog tuženikovog postupanja pri provedbi ovrhe na novčanim sredstvima Adria design d.o.o., povodom prijedloga Magme d.d. u predmetu Ovrv-827/11 jer da je rješenjem o ovrsi Ovr- 4070/11 od 23. prosinca 2011. naloženo tuženiku da zaplijenjeni novčani iznos tražbine tužitelja u iznosu od 613.603,80 kn i isplati na sudski polog, a što da je tuženik propustio učiniti i time svjesno omogućio protupravnu naplatu Magmi d.d., cijene neosnovanima. Pritom polaze od odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i zaključuju da nisu ispunjenje pretpostavki tuženikove odgovornosti za štetu.
8.2. Zaključak o izostanku pretpostavki za zasnivanje izvanugovorne odgovornosti za štetu ti sudovi temelje na utvrđenjima da je tužitelj pokrenuo dva ovršna postupka protiv Magme d.d., gdje Magma d.d. nije postupila po pravomoćnim rješenjima o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava koja je donio javni bilježnik. Radilo se o ovrsi na tražbini po računu kod banke kojeg tužitelj nije uspio naplatiti. Tužitelj da ne navodi je li prethodno zatražio od banke koja je vodila glavni račun Magme d.d. da mu isplati iznos s računa kojim će se namiriti njegova tražbina, a u kojem bi slučaju stekao založno pravo na novčanoj tražbini Magme d.d. prema odredbi čl. 252.g Ovršni zakon („Narodne novine“, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ). Zatim da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak Ovr- 2474/11 23. svibnja 2011. zahtijevajući pljenidbu poslovnih udjela koje je Magma d.d. imala u Adria designu d.o.o. i pljenidbu i prijenos novčane tražbine koju je Magma d.d. također imala prema Adria designu d.o.o. u iznosu od 369.959,30 kn. Rješenje o ovrsi da je doneseno 30. lipnja 2011., dostavljeno tuženiku 14. prosinca 2011., koji da po njemu nije postupio jer da ne predstavlja osnovu za plaćanje prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 91/10 - dalje: ZPONS)., a ovrha nije određena na tražbini po računu kod banke, kako je propisano odredbom čl. 4. ZPONS.
8.3. Pravnog su pristupa da se ovrha na novčanoj tražbini provodi pljenidbom i prijenosom ako Zakonom nije drukčije određeno, pljenidba dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome, gdje da ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini (čl. 152. OZa); zatim da ovršenikovom dužniku Adria designu d.o.o. nije zabranjeno ovršeniku ispuniti novčanu tražbinu, a da Magmi d.d. nije zabranjeno naplatiti tu novčanu tražbinu. Stoga da je nejasno na koji su način ostvarene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu koju tužitelj dovodi u vezu s postupanjem tuženika prilikom ovrhe u predmetu poslovni broj Ovrv-827/11 kojeg je pokrenula Magma d.d. protiv Adria design d.o.o. općenito na imovini ovršenika 4. studenog 2011. kad je i javni bilježnik donio rješenje o ovrsi kojeg je Magma d.o.o. tuženiku dostavila 14. prosinca 2011. na provedbu. Tuženik da je prema stanju stvari osnovu za plaćanje upisao u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i na taj način, predajom rješenja o ovrsi tuženiku, Magma d.d. da je stekla založno pravo na novčanoj tražbini svojeg ovršenika po računu kod banke, a iznos je isplaćen u najvećem dijelu u veljači 2012. kad su novci pristigli na račun ovršenika.
8.4. U vezi rješenja o ovrsi Ovr-4070/11 od 19. kolovoza 2011. i od 23. prosinca 2011., gdje je rješenjem od 23. prosinca 2011. tuženiku naloženo da temeljem pravomoćnog rješenja Ovrv-827/11 nastavi vršiti pljenidbu novčanih sredstava Adria design d.o.o. do visine tužiteljeve tražbine i isplaćivati je na polog prvostupanjskog suda, nižestupanjski sudovi obrazlažu da je navedeno rješenje dostavljeno tuženiku 28. prosinca 2011. te da je njime zabranjeno Magmi d.d. naplatiti istu tražbinu. Magma d.d. da je podnijela na provedbu rješenje Ovrv-827/11 prije navedena dva tužiteljeva rješenja o ovrsi i da su se oni nalazili u Očevidniku prema vremenu kako su podneseni na provedbu, što da znači da su se potraživanja osnova za plaćanje koja je bilo moguće provesti izvršavala redoslijedom u Očevidniku, pa je tako sredstvima koja je Magma d.d. naplatila po računima namirena tražbina Magminih vjerovnika koji su se nalazili u Očevidniku prije tužiteljevih evidentiranih osnova za plaćanje.
8.5. Stoga nižestupanjski sudovi ocjenjuju da u postupanju tuženiku nema protupravnosti pa tako i odgovornosti za štetu te da između tuženikovog postupanja i tužitelju nastale štete nema uzročne veze, sve kao pretpostavki odgovornosti za štetu propisanih odredbom čl. 1045. ZOO, koje moraju biti kumulativno ispunjene.
9. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelj revizije poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega drugostupanjski sud cijeni tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužitelja sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom, proturječnom ili s drugim neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.
10.1. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Ona postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
10.2. Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da učinak rješenja Ovr-4070/11 od 23. prosinca 2011. kojim je određeno postupanje tuženika nema učinka kakvog ga prikazuje podnositelj revizije, te da nisu ni ispunjene pretpostavke za zasnivanje odgovornosti za štetu, dovodeći u vezu s pravilima o redoslijedu izvršenja osnova za plaćanje iz čl. 7 ZPONS.
11. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
