Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 6 Gž-956/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužitelja D. R., S., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik P. I., odvjetnik u Z., protiv tuženice D. P. iz R., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik S. L., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Povrv-450/2021-23 od 3. kolovoza 2022., 18. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja D. R. d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Povrv- 450/2021-23 od 3. kolovoza 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.037,50 kn.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 78,39 eur/590,625 kn[1] .
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. K. iz P. poslovni broj Ovrv- 1779/2019 od 22. listopada 2019. te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.300,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2019. do isplate zajedno sa nastalim troškovima ovršnog postupka od 450,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2019. i predvidivim troškovima postupka od 525,00 kn (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan (točka II. izreke), tužitelju je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.037,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka odbijen (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te tuženici odredi da tužitelju plati parnični trošak, uključujući trošak sastava žalbe u iznosu od 390,625 kn i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 200,00 kn. Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni te postoji proturječnost između razloga presude o sadržaju isprava i samih tih isprava. Nadalje navodi da je u odnosima parničnih stranaka riječ o dva ugovora na daljinu koje je tužitelj zaključio sa dvije pravne osobe, i to usluzi davanja jamstva i zajmu s naknadom od 30,00 kn, s time da je naknada za uslugu jamstva cesijom prenesena na tužitelja, da je volja ugovornih strana izjavljena njihovim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju (dokumentacija izmijenjena između stranaka – npr. osobna iskaznica, kopija tekućeg računa, razmjena mailova, uplata na račun tuženice). Iako tužitelj u žalbi navodi da presudu pobija u dijelu pod točkom II. izreke po sadržaju žalbe je razvidno da tužitelj pobija cijelu presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo da tuženici naknadi trošak postupka, pa je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) presudu po žalbi tužitelja u tome dijelu ispitivana.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.300,00 kn, koji zahtijeva od tuženice na osnovi ugovora o zajmu na daljinu i ugovora o usluzi davanja jamstva, koji je cesijom ustupljen tužitelju.
4.1. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženica sa tužiteljem zaključila ugovor o zajmu na daljinu posredstvom daljinske komunikacije - interneta, koji sadrži Opće uvjete ugovora o zajmu, koje da je tuženica prihvatila, da je kao instrument osiguranja zajma tuženica prihvatila b. jamstvo B. s. d.o.o. kao davatelja usluge jamstva, da je tuženici isplaćen zajam u iznosu od 1.300,00 kn, od čega je plaćena naknada za obradu zajma od 30,00 kn, plaćena je tražbina od 230,00 kn s osnova plaćanja usluge jamstva B. s. d.o.o., koja tražbina da je ugovorom o cesiji ustupljena tužitelju, a ostatak zajma od 1.040,00 kn da je isplaćen na tekući račun tuženice.
4.2. Tuženica osporava tužbeni zahtjev navodom da s tužiteljem nije zaključila ugovor o zajmu, niti je imala mail adresu navedenu u podsjetniku za dospijeće, da u Z. banci ne postoji račun za koji je preslika kartice priložena uz podnesak tužitelja, da joj utuženi iznos nije dostavljen te da ispis s interneta nije dokaz o postojanju ugovornog odnosa.
5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eur (10.000,00 kn), radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP.
6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tužitelja koji su žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni žalbene navode koji sadržajem predstavljaju žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a. ZPP, jer se zbog tog žalbenog razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.
7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tužitelj. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe izvedenim dokazima te se može ispitati.
8. Kako tužitelj tvrdi da su stranke zaključile ugovor o zajmu na daljinu, dakle ugovor o potrošačkom kreditu za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne sud odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 dalje: ZPK) i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15. – dalje: ZZP), ali i odredbe čl. 293. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15 i 29/18 – dalje: ZOO).
8.1. Naime, odredbom čl. 1. ZPK je propisano da se tim Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon. U smislu čl. 2. ZPK pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja;
2. vjerovnik je fizička ili pravna osoba koja na području Republike Hrvatske odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a posebno je to:
– pravna osoba koja posluje prema zakonima koji uređuju poslovanje kreditnih institucija ili kreditnih unija, pravna osoba koja posluje prema zakonima koji uređuju poslovanje institucija za elektronički novac, institucija za platni promet koje pružaju usluge platnog prometa u skladu s posebnim zakonom, pravna osoba koja posluje prema zakonima koji uređuju poslovanje poduzetnika, – fizička osoba koja posluje prema zakonima koji uređuju poslovanje obrtnika ili slobodnih zanimanja;
3. ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka;
8.2. Člankom 10. st. 1. ZPK je propisano da se Ugovori o kreditu sklapaju u pisanom obliku ili uporabom naprednog elektroničkog potpisa ako posebnim zakonom ili na temelju zakona donesenim propisom nije izričito određena uporaba vlastoručnog potpisa u dokumentima na papiru ili ovjera vlastitog potpisa. Primjerak ugovora o kreditu vjerovnik, odnosno kreditni posrednik dužan je dostaviti potrošaču.
8.3. Prema čl. 3. st. 1.d) ZPK ovaj se Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu prema kojima se kredit odobrava bez kamata i bez ikakvih drugih naknada te ugovore o kreditu prema čijim se uvjetima kredit mora otplatiti u roku od tri mjeseca, a plaćaju se samo naknade u iznosu od najviše 30,00 kn.
8.4. Odredbom čl. 5. st. 1. t. 27. ZZP je propisano da je ugovor na daljinu ugovor koji je sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača na jednom mjestu pri čemu se do trenutka sklapanja ugovora te za sklapanje ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije.
8.5. U smislu odredbe čl. 293. st. 1. ZOO ugovor je sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima. Ponuda učinjena elektroničkim putem smatra se ponudom nazočnoj osobi, ako se u konkretnom slučaju može na izjavu odmah dati protuizjavu (čl. 293. st. 2. ZOO).
8.6. Prema čl. 499. st. 1. ZOO ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
9. S obzirom da tuženica poriče postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem, tužitelj je bio dužan dokazati da je ugovor o zajmu, kao i ugovor o jamstvu sklopljen.
10.1. Naime, čl. 57. ZZP je propisano:
(1) Prije nego što potrošač sklopi ugovor izvan poslovnih prostorija, odnosno ugovor na daljinu ili bude obvezan odgovarajućom ponudom, trgovac ga mora na jasan i razumljiv način obavijestiti o:
1. glavnim obilježjima robe ili usluge, u mjeri u kojoj je to prikladno s obzirom na robu ili uslugu te medij koji se koristi za prijenos obavijesti,
2. svojem nazivu i sjedištu, telefonskom broju te, ako postoji, adresi elektroničke pošte
3. ako je primjenjivo, nazivu i sjedištu trgovca u čije ime i/ili za čiji račun nastupa, 4. zemljopisnoj adresi mjesta svojeg poslovanja, odnosno zemljopisnoj adresi mjesta poslovanja trgovca u čije ime i/ili za čiji račun on nastupa, a na koju potrošač može nasloviti svoje pritužbe, ako je to mjesto različito od sjedišta iz točke 2. ovoga članka, 5. maloprodajnoj cijeni robe ili usluge, a ako priroda robe ili usluge ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, o načinu izračuna cijene te, ako je primjenjivo, ostalim troškovima prijevoza, dostave ili poštanskih usluga, odnosno o tome da ti troškovi mogu biti naplaćeni, ako ne mogu biti razumno izračunati unaprijed,
6. troškovima uporabe sredstava daljinske komunikacije u svrhu sklapanja ugovora, ako se ti troškovi ne zaračunavaju po osnovnoj tarifi,
7. uvjetima plaćanja, uvjetima isporuke robe ili pružanja usluge, vremenu isporuke robe ili pružanja usluge te, ako postoji, načinu rješavanja potrošačkih pritužbi od strane trgovca,
8. uvjetima, rokovima i postupku izvršavanja prava na jednostrani raskid ugovora kao i o obrascu za jednostrani raskid ugovora sukladno članku 74. stavku 1. ovoga Zakona, u slučajevima u kojima to pravo postoji,
9. tome da je potrošač dužan snositi troškove vraćanja robe u slučaju da iskoristi svoje pravo na jednostrani raskid ugovora iz članka 72. ovoga Zakona, odnosno, o troškovima vraćanja robe, u slučaju da kod ugovora sklopljenih na daljinu roba zbog svoje prirode ne može biti vraćena poštom na uobičajen način,
10. tome da će, u slučaju da iskoristi svoje pravo na jednostrani raskid ugovora iz članka 72. ovoga Zakona nakon što je postavio zahtjev u skladu s člankom 64. ili člankom 70. ovoga Zakona, potrošač biti dužan platiti trgovcu razumni dio cijene sukladno članku 77. stavku 7. ovoga Zakona,
11. tome da se potrošač ne može koristiti pravom na jednostrani raskid ugovora iz članka 72. ovoga Zakona, u slučajevima u kojima je temeljem članka 79. ovoga Zakona, to pravo isključeno, odnosno o pretpostavkama pod kojima potrošač gubi pravo na jednostrani raskid ugovora,
12. postojanju odgovornosti za materijalne nedostatke,
13. uslugama ili pomoći koji se potrošaču nude nakon prodaje te uvjetima korištenja tih usluga ili pomoći, ako ih trgovac pruža, kao i o eventualnim jamstvima koja su izdana uz robu ili uslugu,
14. postojanju odgovarajućih pravila postupanja trgovca, kako su definirani člankom 5. točkom 18. ovoga Zakona,
15. trajanju ugovora, ako je ugovor sklopljen na određeno vrijeme, odnosno uvjetima otkaza ili raskida ugovora koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, odnosno koji se automatski produžuje,
16. minimalnom roku u kojem je potrošač vezan ugovorom, ako postoji,
17. pologu ili drugom financijskom osiguranju koje je potrošač na zahtjev trgovca dužan platiti ili pribaviti, kao i o uvjetima plaćanja toga pologa, odnosno uvjetima pribavljanja drugog financijskog osiguranja,
18. ako je primjenjivo, funkcionalnosti digitalnog sadržaja, uključujući potrebnim mjerama tehničke zaštite tih sadržaja,
19. ako je primjenjivo, interoperabilnosti digitalnog sadržaja s računalnom ili programskom opremom za koju trgovac zna ili bi morao znati,
20. mehanizmima izvansudskog rješavanja sporova, odnosno o sustavima za obeštećenje, te načinu kako ih potrošač može koristiti.
(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka odnose se i na ugovore koji imaju za predmet digitalni sadržaj koji se ne isporučuje na tjelesnom mediju.
(3) Obavijesti iz stavka 1. ovoga članka čine sastavni dio ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija ili ugovora sklopljenog na daljinu i ne mogu se mijenjati osim ako su se strane izrijekom drukčije sporazumjele.
(4) Ako je ugovor izvan poslovnih prostorija ili ugovor na daljinu sklopljen na neodređeno vrijeme ili je njime ugovorena pretplata, ukupna cijena iz stavka 1. točke 5. ovoga članka odnosi se na ukupne troškove u pojedinom obračunskom razdoblju. (5) Ako je u ugovoru iz stavka 4. ovoga članka ugovorena fiksna naknada, ukupna cijena iz stavka 1. točke 5. ovoga članka uključuje i ukupne mjesečne troškove. (6) Ako u ugovoru iz stavka 4. ovoga članka ukupna cijena ne može biti razumno izračunata unaprijed, potrošač mora biti obaviješten o načinu izračuna cijene. (7) Ako trgovac ne obavijesti potrošača o dodatnim troškovima predviđenima u stavku 1. točkama 5. i 9. ovoga članka, te stavcima 4. do 6. ovoga članka, potrošač nije dužan snositi te troškove.
(8) Obavijest iz ovoga članka mora biti napisana na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe drugih jezika.
10. Nadalje je čl. 66. st. 1. ZZP određeno da u slučaju sklapanja ugovora na daljinu, obavijest iz čl. 57. st. 1. ovoga Zakona mora biti prilagođena sredstvu daljinske komunikacije koje se koristi te mora biti priopćena jednostavnim i razumljivim jezikom, a ako se daje na trajnom mediju, mora biti i čitljiva, dok je čl. 66. st. 2. ZZP propisano da ako se ugovor sklapa putem sredstva daljinske komunikacije koje omogućava ograničen prostor ili ograničeno vrijeme za prikaz obavijesti, trgovac je dužan putem toga sredstva daljinske komunikacije obavijestiti potrošača barem o podacima iz čl. 57. st. 1. toč. 1., 2., 5., 8. i 15. i st. 4. do 6. ovoga Zakona.
11. Kako dokumentacija koju je tužitelj dostavio u spis, a to je: opis prometa po računu … Z. banke d.d. za razdoblje od 4. kolovoza 2019. do 4. rujna 2019., prema kojem je vlasnica računa D. P., uz presliku kartice toga računa, preslika osobne iskaznice na ime D. P., obavijest o aktivaciji korisničkog računa, obavijest o obradi zajma, potvrda o aktivaciji B. jamstva, račun broj … od 4. rujna 2019. koji je izdao B. S. d.o.o. na ime D. P., ugovor o jamstvu zaključen između tvrtke B. S. d.o.o. i D. R. d.o.o. 4. rujna 2019., potvrda o isplati od 4. rujna 2019., račun broj … od 4. rujna 2010. koji je na ime D. P. izdao D. R. d.o.o., ugovor o cesiji zaključen 4. rujna 2019. između B. S. d.o.o. i D. R. d.o.o, prema kojem bi D. P. bila treća strana toga ugovora, no ugovor ne sadrži njen potpis, podsjetnik na dospijeće, izvadak po transakcijskom računu P. banke Z. d.d. od 4. rujna 2019. (list 19 do 39 spisa), Opći uvjeti kupnje ….hr usluge internet informiranja i sklapanja ugovora o zajmu, Opći uvjeti B. jamstva (list 41 do 57 spisa) ne daje pouzdanu osnovu za zaključak o ispunjenju pretpostavki za zaključenje ugovora o zajmu i ugovora o jamstvu na daljinu, propisanim naprijed citiranim odredbama, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao osnovu svoje tražbine. Tim više što je tuženica tijekom postupka osporavala vjerodostojnost dokumentacije. Naime, iz te dokumentacije ne proizlazi volja tuženice za sklapanjem ugovora o zajmu i ugovora o jamstvu, niti da su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Slijedom toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, zajedno s nastalim troškovima i predvidivim troškovima ovršnog postupka te tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio (čl. 451. st. 3. ZPP).
12. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP dužan tuženici naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka je pak osnovano odbijen.
13. Valjalo je stoga kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
14. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka u preostalom dijelu prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 18. srpnja 2023.
Sutkinja
Verica Kos, v.r.