Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-453/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. Đ. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18., – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 11. srpnja 2022., broj K-4/2021-42, u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog G. Đ., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine optuženom G. Đ. za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, pa mu se na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda, te se određuje da će se izvršiti neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

II U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog G. Đ. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi G. Đ. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2., točka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi G. Đ. obvezan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu u visini od 3.000,00 kuna (tri tisuće kuna) i troškove financijsko-knjigovodstvenog vještačenja prema priloženim troškovnicima u visini od 3.300,00 kuna (tri tisuće tristo kuna), sve u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, obzirom će se u protivnom troškovi naplatiti prisilnim putem, te je dužan platiti i troškove branitelja po službenoj dužnosti u visini koja će biti određena naknadno, posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi G. Đ. po branitelju S. Š., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i sadržajno zbog odluke o kazni s prijedlogom da se ukine pobijana presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se optuženog oslobodi od optužbe.

2.1. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženog odbije kao neosnovana.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba optuženika djelomično je osnovana.

5. Nije u pravu optuženi G. Đ. kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer da se presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, a pogotovo u odnosu na važne činjenice iz njegove obrane kojima ukazuje da nije bilo namjere za osobnim prisvajanjem novca.

5.1. Nasuprot tomu, prvostupanjski sud je za svoja činjenična utvrđenja naveo jasne, logične, razumljive i dostatne razloge u kojima nema proturječja, a obrazlažući ovu žalbenu osnovu, žalitelj zapravo obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u nastavku ove presude.

5.2. Ispitujući u tom dijelu pobijanu presudu, sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., drugostupanjski sud nije utvrdio da je sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti. Iz navedenih razloga žalba optuženog zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

6. Nadalje, u žalbi se uvodno ističe povreda kaznenog zakona (ne navodeći zakonski osnov te povrede), ali se obrazlaže na način da prvostupanjski sud nije mogao utvrditi odgovornost, budući da u postupanju optuženog, a u odnosu na terećeno kazneno djelo, kada se sagleda čitav inkriminirani period, postoji izvjesno činjenično utvrđenje da njegovo postupanje nije proizvelo štetne posljedice, odnosno, ako i je da su one bile neznatne, odnosno da je u cijelosti vratio društvu podignuti iznos sa računa, pa da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu.

6.1. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, treba istaknuti da se optuženiku stavlja na teret da je, unatoč tome što je kao direktor trgovačkog društva E.-A. d.o.o. V., bio dužan postupati sukladno odredbama članka 252. i članka 430. ZTD-a te skrbiti o interesima tog trgovačkog društva pažnjom dobrog gospodarstvenika, opisanim ponašanjem postupio je protivno tom blanketnom propisu, jer je tijekom inkriminiranog razdoblja (od rujna do listopada 2019.) neosnovano prisvojio iznos od 89.550,65 kuna na štetu društva te isti, bez ikakvog valjanog pravnog osnova, zadržao za sebe, iako je bio svjestan da ne smije postupati s imovinom društva kao da je njegova vlastita. Upravo činjenica da se radi prisvajanju novca od društva, dakle, da je povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi znatnu nepripadnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu, tijekom razdoblja od tri mjeseca, a što upućuje na određenu upornost u kriminalnom postupanju, neovisno o tome što je naknadno vratio novac na račun društva, otklanja mogućnost primjene instituta beznačajnog djela iz članka 33. KZ/11., a kako to u žalbi pogrešno tvrdi optuženik. Stoga nije počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08. jer je djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo. 6.2. Stoga, kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., nije osnovana žalba optuženog zbog povrede kaznenog zakona koju optuženi ističe kao tzv. posrednu povredu iz članka 469. stavak 1. ZKP/08., a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženog bio povrijeđen kazneni zakon.

7. Žalba optuženog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom se svodi na tvrdnju optuženika kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda, da je optuženik novčana sredstva društva, u iznosu koji su naveden u izreci presude, prisvojio, te postupao u cilju i s namjerom da sebi protupravno pribavi imovinsku korist, budući da sud nije pravilno utvrdio subjektivni odnos optuženog prema terećenom kaznenom djelu, tj. postojanje namjere kao jednog od elemenata krivnje, referirajući se potom u obrazloženju tih žalbenih navoda na sadržaj provedenih dokaza. Žalitelj smatra da provedeni dokazi, a u odnosu na iznesenu i argumentiranu obranu optuženog, ukazuju da na strani optuženika nije postojala protupravna namjera, već da su sve radnje opisane u optužbi te iznos za koji ga se tereti u stvari bile pozajmice koje je posudio na temelju ugovora, te dio te da cijeli iznos nije vratio na vrijeme jer da je bio na izdržavanju petomjesečne kazne zatvora, te isto vratio društvu nakon izlaska iz zatvora.

7.1. No, suprotno i ovim žalbenim navodima, drugostupanjski sud smatra, da je sud prvog stupnja temeljito proveo sve dokaze, pažljivo ih i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao svakog za sebe i međusobno ih uspoređujući i osnovano utvrdio da je dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo na način kao što mu je optužnicom stavljeno na teret.

7.2. Naime, u naprijed navedenim žalbenim prigovorima optuženik zapravo ponavlja svoju obranu koju je prvostupanjski sud osnovano ocijenio kao neuvjerljivu, a pri tome neargumentirano vrši procjenu izvedenih dokaza te ih selektivno tumači. Tako se sva prethodno navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, koja žalitelj smatra nedokazanim, temelje na izvedenim dokazima i to knjigovodstveno-financijskom vještačenju, koje kao stručno i dano u skladu s pravilima struke od strane nepristrane i za ishod ovog kaznenog postupka nezainteresirane osobe prihvaća i ovaj sud, te pročitanoj dokumentaciji. Utvrđenje suda da je novčana sredstva u vrijednosti od 89.550,65 kuna protupravno prisvojio, proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijskog vještaka, analize knjigovodstvene dokumentacije. Sve bitne i odlučne činjenice iz prethodnih dokaza, ukazuju da je opravdan zaključak prvostupanjskog suda kako optuženik nije imao valjane ugovore o pozajmici, već da je bez ikakvog valjanog pravnog osnova podignuti novac zadržao za sebe, dok njegova obrana, u dijelu da se radi o beznačajnom djelu, s pravom nije prihvaćena kao osnovana.

7.3. Prvostupanjski sud utemeljeno zaključuje da je optuženi bio svjestan svojih postupaka i svojih dužnosti propisanih u članku 252. ZTD-a, ali je postupio suprotno istima, pa takvu analizu činjenica i ocjenu obrane optuženog, nalazi i u cijelosti prihvaća ovaj i drugostupanjski sud. Pri tome valja primijetiti da je potpuno neživotno i nelogično objašnjenje optuženog "…kako nije imao namjeru i nije bio svjestan protupravnosti svog postupanja…" jer je optuženik po svojim svojstvima i dužnostima koje je imao kao direktor društva, itekako bio upoznat sa njegovim poslovanjem, a prihvaćanjem takve dužnosti bio je svjestan i dobro znao da to podrazumijeva vođenje društva u zaštiti imovinskih interesa društva.

8. Stoga, nije u pravu optuženi G. Đ. kada u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije utvrdio da bi njegovo postupanje sadržavalo objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela. S tim u vezi je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (točke 17. do 22.1 prvostupanjske presude) naveo dostatne i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega su potpuno neprihvatljive žalbene tvrdnje optuženog kojima se, ponavljajući svoju obranu, nastoji ekskulpirati, tvrdeći da u njegovim postupcima nije bilo protupravnosti.

8.1. Slijedom iznijetog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud, u cjelovito provedenom dokaznom postupku, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te osnovano zaključio da se u ponašanju optuženog G. Đ. stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. za koje je proglašen krivim,pa žalba optuženog, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.

8.2. Pri tome valja istaknuti da pozivanje optuženika na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je priložena uz žalbu (I Kž-118/2019-4), je bespredmetno, jer se ne radi, niti o istoj procesnoj situaciji, a niti o istom ili sličnom činjeničnom supstratu.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženi G. Đ. smatra "da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno ocijenio olakotne okolnosti te pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je stoga izrečena kazna prestroga, jer navedene olakotne okolnosti da je u cijelosti vratio iznos na račun društva isključuju krivnju i daju osnov za oslobođenje optuženika, odnosno blaže kažnjavanje".

9.1. Prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne u smislu odredbe članka 47. KZ/11. Tako je optuženom olakotnim cijenio činjenicu da je okrivljenik navedeni novčani iznos naknadno vratio predmetnom Društvu, kao i protek vremena od dana počinjenja djela, dok je od otegotnih okolnosti na strani optuženog cijenio što je njegov stupanj krivnje maksimalan jer je postupao s izravnom namjerom, kao i to da je u više navrata kazneno osuđivan za ista i slična kaznena djela vezana uz gospodarstvo i imovinsku korist, dakle, da je optuženik specijalni povratnik. Potom je optuženog G. Đ. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, koju visinu kazne u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.2. Međutim, žalba optuženika djelomično je osnovana i to zbog odluke o kazni. Naime, iako je prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni ispravno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti, nije ih adekvatno cijenio, pogotovo u odnosu na to da je optuženik oštećenom Društvu namirio štetu u cijelosti, a ti se podaci također trebaju reflektirati u vrsti i mjeri sankcije. Iako je točno da je optuženik ranije višestruko osuđivan, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da sve pobrojene okolnosti i težina i opasnost počinjenog djela predstavljaju i adekvatan temelj za zaključak da se svrha izricanja kazni u ovom slučaju može postići i djelomičnom uvjetnom osudom, pa je zbog toga na temelju članka 57. KZ/11. tu vrstu sankcije i izrekao, pri čemu je odlučeno da dio izrečene kazne zatvora od jedne godine optuženik treba izvršiti, dok se drugi dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo, a koji rok kušnje je određen upravo sukladno njegovoj višestrukoj osuđivanosti. Stoga je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda.

9.3. Ovako izrečena djelomična uvjetna osuda, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika, te je za očekivati da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., a ujedno na taj način utjecati ne samo na optuženog, već i na sve druge da ne čine kaznena djela, čime će se ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, čime će se ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije.

10. Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović,v.r.