REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 2/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Đura Sesse, Darka Milkovića i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u upravnom sporu tužiteljice N. S., OIB: ..., iz Z., protiv tuženika zavoda ..., Središnji ured Z., OIB: ..., Z., odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-319/2021-2 od 12. siječnja 2022. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 3386/2020-2 od 26. svibnja 2021., u sjednici od 18. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3386/2020-2 od 26. svibnja 2021. odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela zavoda ..., Regionalni ured Z. KLASA: UP/I-102-05/12-01/7946, URBROJ: 251-67/14-17-11 o obnovi postupka odlučeno je: „1. Pokreće se po službenoj dužnosti obnova postupka okončanog rješenjem ovog Regionalnog ureda KLASA: UP/I-102-05/12-01/7946, URBROJ: 251-67/17-12-02 od 25.7.2012. godine.
2. Citirano rješenje se poništava i zamjenjuje ovim rješenjem.
3. Utvrđuje se da nezaposlena osoba N. S., rođena ... godine nema pravo na novčanu naknadu u trajanju od 360 dana počevši od 17.7.2012. do zaključno 11.7.2013. godine, ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanka prava na novčanu naknadu kao ni pravo na produženu novčanu naknadu.
4. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.“.
2. Drugostupanjskim rješenjem KLASA: UP/II-102-05/17-01/82, URBOJ: 344-68/6- 19-46 od 8. kolovoza 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice.
3. Presudom prvostupanjskog suda poništena su navedena rješenja.
4. Drugostupanjskom presudom broj Usž-3386/20-2 od 26. svibnja 2021. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda broj Usl-2854/19-8 od 6. ožujka 2020.
5. Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude uz tvrdnju da je pobijanom presudom sud pogrešno primijenio odredbu čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 - dalje: ZUP), umjesto odredbu čl. 123. st. 2. toč. 3. istog Zakona. Predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev, preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev tužiteljice odbije.
6. U odgovoru na zahtjev tužiteljica osporava njegovu osnovanost i predlaže isti odbiti.
7. Zahtjev nije osnovan.
8. Suprotno tvrdnji podnositelja zahtjeva pravilno je drugostupanjski sud, doduše ne iz razloga navedenih u presudi, zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Prvostupanjski sud je, pošavši od utvrđenja i uz obrazloženje
- da je tužiteljici prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA UP/I-102-01/7946, URBROJ: 251-67/17-12-02 od 25. srpnja 2012., a nakon što joj je poslodavac H. t. d.d. otkazao ugovor o radu, priznalo pravo na novčanu naknadu za nezaposlene u trajanju od 360 dana počevši od 17. srpnja 2012. do 11. srpnja 2013., i to za prvih 90 dana u iznosu od 3.808,70 kn mjesečno, a za preostalo razdoblje u iznosu od 1.904,35 kn mjesečno;
- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2329/2014-2 od 26. svibnja 2015. vraćena u radnopravni status u kojem je bila prije nezakonitog otkaza;
- da je prvostupanjsko upravno tijelo 2. srpnja 2015. obaviješteno o postojanju navedene presude i njenim učincima;
- da je prvostupanjsko upravno tijelo po službenoj dužnosti rješenjem KLASA UP/I- 102-01/7946, URBROJ: 251-67/17-14-11 od 30. ožujka 2017. obnovilo postupak okončan svojim rješenjem KLASA UP/I-102-01/7946, URBROJ: 251-67/17-12-02 od 25. srpnja 2012.;
- da okolnost da je tužiteljica vraćena u raniji radnopravni status predstavlja novu činjenicu, a ne prethodno pitanje za odluku u ovoj upravnoj stvari;
- da u konkretnoj situaciji dopuštenost obnove valja ocjenjivati na temelju odredbe čl. 123. st. 1. toč. 1. ZUP-a, koja propisuje da se zbog nove činjenice obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci:
- da je obnova postupka pokrenuta po proteku roka od tri godine od dostave rješenja stranci;
zaključio da je postupanjem prvostupanjskog tijela povrijeđen zakon i to odredba čl. 123. st. 1. ZUP-a, slijedom čega je poništio rješenja upravnih tijela.
10. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio je utvrđenje i izraženo shvaćanje prvostupanjskog tijela.
11. Smatra podnositelj zahtjev da su upravni sudovi pogrešno primijenili zakon kada su pošavši od shvaćanja da okolnost vraćanja tužiteljice u raniji radnopravni status predstavlja novu činjenicu posljedično zaključili da je obnova postupka provedena po proteku zakonom propisanog roka, umjesto da su pošli od shvaćanja da ova okolnost predstavlja prethodno pitanje, zbog čega se obnova postupka sukladno odredbi čl. 123. st. 2. ZUP-a može provesti bez vremenskog ograničenja.
12. Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti („Narodne novine“, broj 12/13 - dalje: Zakon) u članku 61. uređuje situacije u kojima je nezaposlena osoba kojoj je na teret Zavoda izvršena isplata ili je ostvarila neka primanja, dužna vratiti primljene iznose.
12.1. Tako u stavku 1. propisuje da je nezaposlena osoba kojoj je na teret Zavoda izvršena isplata ili je ostvarila neka primanja na koja nije imala pravo, dužna vratiti primljene iznose, odnosno nadoknaditi učinjene izdatke:
1) ako je na osnovi netočnih podataka za koje je znala ili morala znati da su netočni, ili na drugi protupravan način ostvarila pravo, ili ga je ostvarila u obujmu većem nego što joj pripada,
2) ako je ostvarila novčanu isplatu ili drugo davanje zbog toga što nije prijavila nastale promjene, odnosno okolnosti koje utječu na prestanak prava ili obujam njegovog korištenja, a znala je ili je morala znati za nastale promjene ili okolnosti.
12.2. Stavak drugi istog članka Zakon upravo uređuje situaciju vraćanja radnika u raniji radnopravni status, pa tako određuje da je radnik dužan vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade ako je na osnovi pravomoćne sudske odluke ili odluke poslodavca vraćen na rad i počeo raditi te su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio nezaposlen.
13. Odredbom čl. 61. st. 2. Zakona propisano je neposredno pravo Zavoda zahtijevati vraćanje stečenog bez osnove, prema općim propisima, te okolnost uspostavljanja ranijeg radnopravnog statusa radnika svakako ne predstavlja novu činjenicu, a niti prethodno pitanje koje bi opravdavalo obnovu postupka.
14. Budući da slijedom iznesenog u konkretnom slučaju nije bilo mjesta obnovi postupka, a pobijanom presudom poništena su rješenja donesena u obnovi postupka, zakon nije povrijeđen, stoga je valjalo na temelju čl. 78. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21) zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 18. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
